Gotovo da ne prođe ni jedna radna sedmica da u Crnoj Gori neki državni funkcioner ne bude pozvan da podnese ostavku. A dešava se da prođu i godine bez vijesti da se neko odrekao funkcije.
Kada ih pak podnesu, to je najčešće kad zahtjev dođe od neke više sile. U prevodu: kad se mora. Takav je slučaj sa nedavnom ostavkom sefa ANB-a Bora Vučinića, koja je uslijedila nakon razgovora sa premijerom Milom Đukanovićem. U protivnom, ostavke uglavnom ne daju živi.
Najsvježiji je slučaj ministarke nauke Sanje Vlahović. Ne samo da se ministarka oglušila o zahtjeve iz civilnog sektora i opozicije da podnese ostavku zbog utemeljenih optužbi da je krivotvorila naučni rad, nego nije podlegla ni pozivima iz inostranstva.
Direktor Međunarodnog centra za istraživanje turizma i ugostiteljstva (ICTHR) iz Velike Britanije, profesor Dimitrios Buhalis pozvao je nedavno ministarku Vlahović da zbog toga što je doslovno prepisala dio njegovog istraživanja, kako je rekao, podnese ostavku. Ministrica kaže da neće jer poštuje akademske procedure univerziteta Mediteran koji je taj rad vrednovao. A po njima ne postoji pravni osnov da se ministar uhvaćen u plagijatu sankcioniše. Kraj priče.
Ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića protekle sedmice radnici i invalidi rada sa sjevera su po ko zna koji put pozvali da podnese ostavku. On odgovara da je neće podnijeti jer ne vidi ni trunku svoje odgovornosti: ,,Mislim da je sve ovo što radim u domenu socijalne i dječije zaštite, na dobrobit svih građana Crne Gore”. Za sada dobrobit osjeća jedino ministar. Radnici propalih preduzeća iz Rožaja i Bijelog Polja su konstatovali da ministar Bošković ima namjeru da pokaže da je iznad naroda i sirotinje i da mu niko ne može ništa. Očigledno.
Ni ministar policije Raško Konjević ne pomišlja da se povuče. I pored eskalacije nasilja po crnogorskim gradovima i nerazriješenih ubistava. On, međutim, ima bolju strategiju – pravi uviđaje i mudro ćuti.
Ostavku su tokom 2014. više puta tražili i ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću, zbog netransparentnog rada i manipulacija podacima iz poljoprivrede. Ivanoviću to nije palo na pamet da uradi ni kada je optužen da je poslovno povezan sa narkobosom Darkom Šarićem.
Prije lokalnih izbora u Podgorici opozicija je tražila da ministar prosvjete Slavoljub Stijepović, zbog toga što je kandidat za gradonačelnika, podnese ostavku na ministarsku funkciju. Naveli su da je to uslov za fer kampanju u glavnom gradu i eliminisanje mogućih zloupotreba državnih resursa. Stijepović je priznao da ide na sigurno. Kazao je da neće raditi dva posla, a da će ostavku podnijeti u slučaju da DPS pobijedi na lokalnim izborima. Nije htio da ostane bez sigurnog posla. I kad je postao gradonačelnik, Stijepović nije žurio da se rastane sa ministarskom foteljom. Iako je za gradonačelnika imenovan 6. oktobra, ostavku na ministarsku funkciju je podnio tek u novembru.
Otkako su početkom marta inspektori za organizovani kriminal upali u kancelariju gradonačelnika Budve Lazara Rađenovića, opozicija ga nagovara da podnese ostavku. Opominju ga da je njemački predsjednik zbog 500 eura podnio ostavku, a australijski premijer zbog flaše vina koju je dobio na poklon. Rađenović koji se sumnjiči za milionsku pronevjeru u aferi Košljun, neće ni da čuje. Nakon što se u maju vratio iz dvomjesečnog pritvora, kazao je da neće podnijeti ostavku, već da će nastaviti gdje je stao: ,,Imam obavezu da istrajem na svim započetim projektima koji će potvrditi da je Budva centar koji se nezaustavljivo razvija i da njome upravljaju stručni i moralni, pravno čisti ljudi”, poručio je Rađenović nakon što se vratio iz Spuža.
Nakon podgoričkih izbora, tokom višemjesečne agonije oko formiranja vlasti, Dritan Abazović i Mladen Bojanić mjesecima su prozivali predsjednika stranke Darka Pajovića da podnese ostavku. Na kraju su morali napustiti Pozitivnu.
Rekorder u ostavkama je Dragan Bogojević, nosilac SDP-Pozitivna liste na izborima u Podgorici. On je, dok su se lomila koplja oko formiranja vlasti u glavnom gradu, podnio ostavku na sve moguće funkcije. Što mu je bilo, do danas nije utvrđeno.
Nepoznanica je ostala i to zašto se Duško Bjelica jesenas, prije isteka mandata, povukao sa funkcije dekana Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću. Valjda da kao predsjednik Upravnog odbora UCG pojača napore u spašavanju državnog univerziteta. Zbog tih napora, sredinom novembra, nakon smjene dekana Milivoja Radovića, kompletna uprava Ekonomskog fakulteta podnijela je ostavke.
I kad daju ostavke, funkcioneri se ovdje najčešće samo prebace u drugu fotelju.
Ove godine Skupština je ostala bez poslanika DPS-a Zorana Vukčevića koji je u ovom domu demokratije prijetio da će pojedinim opozicionim poslanicima kidati glavu. Vukčević je podnio ostavku jer je izabran za predsjednika Odbora direktora Investiciono-razvojnog fonda.
U junu je odjeknula informacija da se jedan crnogorski ministar konačno povukao. Ministar kulture Branislav-Đaga Mićunović napustio je ministarsku zarad ambasadorske fotelje u Beogradu. Znakovito je za brigu o kulturi da do danas novi ministar nije izabran. A još više to da ovaj resor privremeno vodi potpredsjednik Vlade, ministar pravde i bivši šef tajne policije Duško Marković. Marković je u septembru podnio ostavku na mjesto predsjednika Nacionalne komisije za praćenje sprovođenja Strategije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Pravda, kultura, kriminal, sve se može kad se hoće.
U martu je Andrej Nikolaidis, savjetnik Ranka Krivokapića za kulturu i slobodnu javnost, dao ostavku na tu funkciju. Mediji su pisali da je Nikolaidis ostavku podnio revoltiran zbog toga što je predsjednik Skupštine razgovarao sa osnivačem Monitora i Vijesti Miodragom Perovićem, izvršnom direktorkom Monitora Milkom Tadić-Mijović i direktorom ND Vijesti Željkom Ivanovićem. Nikolaidis je kazao da je jedini razlog za ostavku njegova ,,namjera da se napokon u potpunosti posvetim pisanju, čemu je moj javni angažman na mjestu savjetnika predugo predstavljao prepreku”. Od oktobra 2009.
Bilo je ostavki i iz revolta. Novak Adžić, direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, je tokom junskih vrućina teško podnio Pobjedu. On je zbog ,,neosnovanih i nepoštenih napada” na Ranka Krivokapića i SDP podnio ostavku na članstvo u Odboru direktora ovog lista. Iz ,,principijelnih i moralnih razloga”.
Oslabljeni i razjedinjeni sindikalni pokret u Crnoj Gori ove godine pretrpio je još jedan udarac. Nakon dvodecenijskog sindikalnog pregalaštva ostavku je podnio predsjednik SSCG Danilo Popović. Ima onih koji sumnjaju da je ovo konačna odluka, jer je Popović i ranije podnosio ostavke pa bi se vraćao da se bori za ugrožena prava sve manjeg broja radnika. Iz Sindikata su ga ispratili riječima da je ,,sve nedaće i siromaštvo radnika i građana Crne Gore budno i iskreno propratio i dao svoj puni doprinos očito organizovanoj pljački društvenog bogatstva i privatizaciji privrede”. Popović je najavio da je uprkos ostavci i dalje spreman da da svoj doprinos sindikalnom djelovanju.
A šta se dešava kada neodgovornost kulminira i kada vrag odnese šalu. Nakon smrti novorođenčeta u bjelopoljskoj bolnici, ministar zdravlja Miodrag Radunović podnio je ostavku. Način na koji je postupio ministar u ostavci Miodrag Radunović treba da predstavlja primjer svima, pogotovo zaposlenima u državnoj upravi, da i nepostupanje predstavlja osnov za odgovornost, poručio je premijer Milo Đukanović.
Lijepe riječi i skaske o moralnosti mala su utjeha kad se gube životi. Pogotovo što se to ponavlja. Andrija Lompar, nakon tragedije na Bioču 2006. iz moralnih razloga podnosi ostavku na mjesto ministra saobraćaja. Zvanično za tragediju u kojoj je poginulo 47, a povrijeđeno više od 200 putnika, kriv je samo mašinovođa. U sljedećoj vladi Lompar je opet bio ministar saobraćaja.
Prije nego ministar Radunović, takođe iz moralnih razloga, ostavku je podnio direktor bjelopoljske Opšte bolnice Tomislav Jeremić. Protekle nedjelje tužilaštvo je dalo nalog za njegovo hapšenje, a on je bio na odmoru u Beogradu.
Tokom godine bilo je više apela na premijera da se povuče i spasi Crnu Goru. Đukanović se nije na to obazirao. Kao i do sada, zna on najbolje kada će da ode i skroz se posveti biznisu.
KAD PREMIJER KOVERTIRA
Početkom ove godine uništene su kovertirane ostavke starješina i pomoćnika svih državnih organa i institucija. Ostavke su bile jedno od revolucionarnih rješenja koje je u decembru 2012. tada povratnik na mjesto premijera Milo Đukanović izmislio da što bolje pritegne ionako poslušne funkcionere. Domaća pamet je govorila da je ta praksa ponižavajuća, suprotna načelima profesionalne etike i morala, te da su one dokaz da kadrovi koji su na čelu crnogorskih institucija nijesu tu zbog kvaliteta, već zbog političke odluke. Sve džabe, dok se nijesu umiješale više instance. Na uporno insistiranje Evropske unije, koja je u više navrata ponavljala da je takva praksa u zemljama EU nepoznata, kovertirane ostavke su, kako obznani ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, fizički uništene. Naknadno je konstatovano da kovertirane ostavke nikada nijesu ni imale pravni legitimitet. Tačan broj funkcionera koji su na osnovu njih dobili otkaz nije utvrđen, Upravnoj inspekciji se žalio samo jedan. U javnosti je kasnije istupio i bivši pomoćnik ministra poljoprivrede Branko Bulatović i kazao je da je on jedan od funkcionera koji su otpušteni po osnovu kovertiranih ostavki te da ga je ministar poljoprivrede Petar Ivanović ,,nezakonito otpustio bez ijednog pisanog dokumenta”. Pravni eksperti su skrenuli pažnju i na to da bi za uništavanje službene dokumentacije, u ovom slučaju kovertiranih ostavki, državni tužilac trebao nekog da pozove na odgovornost. Možda bi se to i desilo, ali je vršilac dužnosti VDT-a Veselin Vučković baš tada imao prečih poslova.
Predrag NIKOLIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice