Povežite se sa nama

OKO NAS

NEOBIČNI I USPJEŠNI KOLAŠINSKI PRIVATNI BIZNISI: Originalnošću protiv krize

Objavljeno prije

na

Uprkos obeshrabrujućem poslovnom ambijentu u gradu, opštem ekonomskom kolapsu i apatiji, nekoliko Kolašinki i Kolašinaca su svojim novcem, idejama i trudom, uspjeli da stvore male ili veće uspješne biznise, ili one za koje će se tek čuti.

Zajedničko im je što su počeli od originalne ideje, bar za tu sredinu, koje se prije njih nijedan sugrađanin „nije dosjetio”.

Tako se recimo iza pomalo nostalgičnog naziva Divnini medenjaci krije mlad, ali uspješan porodični posao sestara studentkinje Bojane i nezaposlene pravnice Snežane Janković. One, uz moralnu podršku i savjete majke Divne, već dvije godine u kuhinji porodične kuće, prave domaće medenjake. Od mnogih drugih sugrađanki, koje su svoje kulinarske vještine pokušavale da unovče, sestre Janković izdvaja kreativnost i originalnost, ali i strogo pridržavanje pravilima. Divnini medenjaci osvojili su Crnu Goru, zahvaljujući promociji po društvenim mrežama, a Bojana kaže da se prihodima „ne mogu požaliti”.

„Najviše je trebalo kreativnosti i korektnog odnosa prema korisnicima naših proizvoda. Medenjake pravimo isključivo od domaćih namirnica iz Kolašina, a osnovni sastojak je livadski med, sa obronaka Bjelasice i Sinjavine. Posebna priča je ukrašavanje, to jest, iscrtavanje, koje je pomalo i umjetnički rad”, kaže Bojana.

Divnini medenjaci prave se ručno, oblikuju starinskim modlicama, a nema ograničenja u oblicima i ukrasima. Limit su samo želje onih koji ih naručuju. Svaki praznik isprati i serija namjenski oblikovanih i ukrašenih kolačića. Mnogo se vodi računa i o pakovanju i o prezentaciji, a uspješnost prodaje govori da mlade Kolašinke i to rade na najbolji način.

„Od samog početka nijesmo računale samo na kolašinsko tržište. Naši su proizvodi najtraženiji na primorju i u Podgorici. Zaista smo zadovoljne, ali i ponosne što smo sve same postigle, bez pomoći i zaduživanja. Istina, za ovaj posao nijesu ni bila potrebna neka značajnija ulaganja, što se novca tiče. Na sreću, preduzetničkog duha i ideja nije nam falilo”, kažu uspješne sestre.

Njihov sugrađanin Pero Keker, odavno je privatni preduzetnik. Oprobao se u mnogim poslovima, ali je bio među prvima u državi kada je 1995. godine počeo da proizvodi humus, odnosno uzgaja kalifornijske gliste. Taj posao sam je vodio deceniju i po, a od prije nekoliko godina time se bavi i njegov sin.

„Tada sam bio gotovo jedini u Crnoj Gori, pa sam zahvaljujući toj činjenici i imao tržište. Snabdijevao sam humusom specijalizovane prodavnice i cvjećare po cijeloj Crnoj Gori. Ukoliko kao dobru zaradu računate dovoljno novca za osnovne potrebe porodice, onda se može reći da sam dobro zarađivao. To, su kao što su i ove sada, bile teške godine za privatne poslove, ukoliko nemate podršku države. Ja je nijesam imao, nažalost, od države sam dobio samo prepreke i spoticanja”, priča Keker.

I pored toga što na desetine Kolašinaca žive od prodaje drva za ogrijev, do prije godinu i po niko se nije sjetio da bukovinu prodaje u cjepanicama, složenu i praktično upakovanu. Tu dobro osmišljenu poslovnu ideju realizovali su u preduzeću Kolašin Energy. Vlasnici firme su Kolašinac Vlado Rubežić, koji je novac uložen u proizvodne programe zaradio tokom minulih godina u Bocvani i njegova supruga Jelica Simić. Do sada je u toj firmi posao i stalna solidna primanja našlo oko dvadeset Rubežićevih sugrađana, ali njegovi poslovni planovi su mnogo ambiciozniji, pa se računa da će Kolašin Energy ubrzo zaposliti još Kolašinaca. U najsavremeniju opremu supružnici Rubežići su do sada uložili stotine hiljada eura.

Osnovni proizvodni program Kolašin Energy trenutno je cijepano drvo za ogrijev u raznovrsnim pakovanjima i dimenzijama, a planiraju da otpočnu proizvodnju peleta, drvenih podova za izvoz.

,,Za razliku od ostalih preduzeća imamo potpuno automatizovanu proizvodnju – sa jedne strane ulaze balvani dužine šest metara, a na drugom kraju izlazi iscijepano drvo. Novina je i standardizovani proizvod, mogućnost pakovanja u paletu i u mrezu. Garantujemo za količinu isporučenog drveta. Imamo spreman proizvod za distribuciju u bilo koje doba godine. Mislim da smo veliku stvar uradili i za privatnike koji posjeduju sirovinu sa organizovanim otkupom”, kažu u Kolašin Energy.

Na sve su mislili, pa imaju i proizvode za ona domaćinstva koja povremeno koriste drvo kao ogrijev. Riječ je ,,weekend pack-u” koji sadrži dovoljnu količinu suvog drveta za oko jedan dan loženja.

U originalne poslovne ideje u toj varoši, svakako se mora uvrstiti i ono što radi pronalazač Zoran Ilinčić. Iako je on do sada nekoliko puta, sa manje ili više uspjeha i podrške iz kreditnih fondova pokretao privatne poslove, korist od svojih nekoliko stotina izuma tek očekuje. Teško je nabrojati sve njegove inovacije, za koje su, kako tvrdi, zainteresovane i neke, na svjetskom nivou poznate kompanije. On ima nekoliko razrađenih proizvodnih programa, za koje je uradio sam i prototipove, ali sada traži novac za njihovu redovnu proizvodnju. Ako ga ne bude u Crnoj Gori, biće prinuđen, kako je ispričao novinarima, da finansijere traži u inostranstvu.

Napravio je i razvio prototip sistema za proizvodnju električne energije, koji bi se, tvrdi, vrlo uspješno mogao koristiti i u urbanim i u ruralnim sredinama, a sastoji se od vjetrogeneratora i solarnih panela. To je, kaže Ilinčić, jedna od najuspješnijih konstrukcija te vrste u svijetu, vrlo kompaktna i sigurna pri korišćenju, čak i za najveće poznate brzine vjetra.

„Ta karakteristika, kao i niska cijena proizvodnje po jedinici snage, omogućavaju siguran izvoz tog proizvoda. Većinu elemenata tih uređaja bi mogli praviti u Crnoj Gori. Posebna pogodnost vezana za finansiranje ovog posla je mogućnost korišćenja vrlo povoljnih kreditnih sredstava iz evropskih fondova za razvoj i proizvodnju zelene energije”.

Sistem koji je osmislio, a koji je namijenjen za domaćinstva ili manje firme priključuje se na električnu mrežu preko dvosmjernih brojila. To, kaže on, omogućava da potrošač može koristiti energiju iz mreže kada mu je potrošnja veća od proizvodnje, ili ubacivati energiju u mrežu kada mu je proizvodnja veća od potrošnje. Posebna pogodnost je što se kompletna procedura dobijanja dozvola za upotrebu svodi, prema njegovim riječima, na klasične građevinske dozvole.

„S obzirom na uslove koji postoje u Crnoj Gori, moguće bi bilo instalirati bar hiljadu takvih mini elektrana u narednih nekoliko godina, čak pojedine i u urbanim centrima, recimo na krovovima postojećih zgrada”.

Još za dva proizvodna programa Ilinčić će pokušati da nađe novac. Jedan je blok za zidanje, koji objašnjava, ima najbolje moguće termoizolacione i druge potrebne karakteristike za zadatu debljinu zida. Obavljeni su svi atesti, ali i probna proizvodnja.

„Uz ulaganja od nekoliko desetina hiljada eura, sve zavisno koji se kapacitet traži, mogla bi se početi ozbiljna serijska proizvodnja za manje od mjesec dana. Kada bi se takva konstrukcija koristila u građevinarstvu u potrebnoj mjeri, u Crnoj Gori bi ušteda bila jednaka proizvodnji jedne velike hidrocentrale”.

Tu je i ideja o konstruisanju kvalitetne i ekonomski isplative instalacije za proizvodnju i konzervaciju sokova ili džemova. Sve to, napominje pronalazač, prilagođeno kapacitetima malih pojedinačnih proizvođača, kakvih bi u Crnoj Gori moglo biti više stotina. Za proizvodnju je spreman još jedan njegov izum – amortizer zemljotresa.

Kolašinski uspješni preduzetnici tvrde da i drugi treba da krenu njihovim stopama, ali da se unaprijed pripreme na mnogobrojne izazove, prepreke,a nekad i podsmijeh okruženja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo