Samo nedjelju dana pošto je ozvaničeno da nikšićku Željezaru od zvaničnog bankrota dijele samo administrativne formalnosti, izvršni direktor KAP-a Jurij Mojsijev najavio je da bi i podgorička fabrika, već početkom naredne nedjelje, mogla započeti proceduru ,,planskog isključivanja ćelija”. Mojsijev je novinarima objasnio da do toga neće doći samo ukoliko radnici pristanu na smanjenje plata od 15 do 75 odsto, a domaći povjerioci odustanu od mogućnosti da prinudno naplate svoja potraživanja. Drugi uslov se, prije svih, odnosi na Elektroprivredu Crne Gore kojoj KAP sada duguje više od 30 miliona. Iz EPCG su, nedavno, preko Privrednog suda pokušali da obezbijede odluku o prinudnoj naplati dijela svojih potraživanja, ali sud u Podgorici ignorisao je njihov zahtjev.
Imajući u vidu zaduženost Kombinata, stanje na međunarodnom tržištu aluminijuma i aktuelne najave novog talasa recesije u Evropi, jasno je da Jurij Mojsijev praktično najavljuje mogućnost trajnog gašenja nekadašnjeg podgoričkog privrednog kolosa. To bi, ujedno, značilo i dovođenje države Crne Gore pred bankrot pošto bi, paralelno sa gašenjem ćelija za elektrolizu, inostrani povjerioci započeli proces aktiviranja bankarskih garancija koje je vlasnicima KAP-a dala Vlada. Slijedila bi naplata iz državne kase potraživanja koja su, sa kamatama, vrijedna više od 150 miliona eura.
Vijesti iz Kombinata zatekle su ministra ekonomije Vladimira Kavarića na ručku koji je organizovala Američka privredna komora. Tamo je objašnjavao kako Vlada ,,insistira” na pronalaženju strateškog partnera koji je sposoban da dugoročno investira u KAP i Željezaru. I objašnjavao kako ,,nema informaciju” koja se tog jutra pojavila (u državnom dnevnom listu) da se njemački Šolc povukao iz posla sa Željezarom i Neksanom Miodraga Dake Davidovića. Ministar je, prenose prisutni, objasnio da zna da su dvije strane ,,imale potpuno normalne oscilacije u tržišnoj komunikaciji”.
Ministar Kavarić je na istom mjestu, vjerovatno, još jednom ponovio i teze da KAP nema budućnosti bez vlastitog izvora struje i restrukturiranja dugova. To je, još od 1993.- 1994. godine, omiljena mantra svih crnogorskih premijera i ministara ekonomije. Prevedeno na maternje, ona ne znači ništa drugo nego da će probleme KAP-a rješavati neko drugi.
I iz te perspektive čudno je što su direktor KAP-a i njegovi poslodavci iz CEAC-a Olega Deripaske o svojoj odluci obavijestili crnogorske novinare, ali ne i svoje partnere i suvlasnike akcija Kombinata – Vladu Crne Gore. Učiniće to ,,danas ili sjutra”, najavio je Mojsijev. A onda obznanio da bi, želi li se izbjeći najgori scenario, pregovore sa sindikatom trebalo završiti do ponedjeljka. Očigledno, Vlada Crne Gore se i na ovaj način, utjerivanjem u vremenski tjesnac, pokušava ,,privoljeti” na nove ustupke. A njih je već bilo toliko da ih je teško i pobrojati.
Bogati Rus (Deripaska) i njegovi do danas neimenovani partneri postali su većinski vlasnici KAP-a u vrijeme kada je fabrika državi dugovala 100, a dobavljačima i stranim bankama 65 miliona dolara. Bio je to i period pred ,,zlatno doba aluminijske industrije” kada su na svjetskim berzama bilježene rekordne cijene ovog metala. To su znali i prodavci i kupci KAP-a. Predstojeća, garantovana dobit bila je samo jedan od benefita i subvencija koje su učinjene Deripaski i njegovima. Naknadno, država je svojim ,,partnerima” oprostila i dokazanu utaju poreza na dobit.
Država je od privatizacije KAP-u oprostila 90 miliona duga, izdala kreditne garancije za zaduženje u iznosu od 132 miliona eura, izdvojila iz sredstava za pomoć crnogorskoj privredi u vrijeme krize skoro 70 miliona eura (samo u 2009. i 2010. godini) i proslijedila ih u Dajbabe… Na drugoj strani, Rusi tvrde da su u Kombinat i Boksite od 2005. uložili 408 miliona. Nema dokaza kojim je moguće potkrijepiti njihove tvrdnje. Izvjesno je tek da su za isto vrijeme zadužili Kombinat za više od 350 miliona eura. I Vlada se, pet godina nakon privatizacije, vratila u KAP kao jedan od dva najveća akcionara (29,4 odsto akcija). Da podijele gubitke. Ne zna se zašto, ali u KAP-u i dalje glavnu riječ ima neuspješniji od dva loša partnera.
Gotovo identična priča i u Nikšiću. O sudbini Željezare odlučuju stečajni sudija i upravnik, fabrika i radnici egzistiraju zahvaljujući angažmanu jedne privatne kompanije (javnosti je nepoznata stvarna finansijska konstrukcija tog aranžmana) a ministri – mudruju. Kao da ih se ne tiču stotine miliona koje su oni i njihovi prethodnici usuli u ovaj sistem da bi ,,pomogli njegovu privatizaciju i ozdravljenje”.
Željezara je krajem prošlog vijeka odlukom Vlada Mila Đukanovića i Anta Markovića oslobođena dugova vrijednih 130 miliona dolara. Potom je 2004. godine, pred jednu od neuspjelih privatizacija, Vlada Crne Gore preuzela novih 75 miliona eura gubitka. Aranžman sa aktuelnim vlasnikom, prvo britanskim, pa holandskim MNSS pratile su nove subvencije, odloženo plaćanje poreza, oslobađanje od investiranja, sve do kreditnih garancija koje su aktivirane i na osnovu kojih je proljetos državni budžet olakšan za 30-tak miliona eura.
Ni to nije dovoljno da se nadležni u Vladi Crne Gore makar potrude da riješe neki od problemi koji su pred njima. Ili makar priznaju da im nijesu dorasli. I prepuste svoje mjesto nekome odlučnijem i sposobnijem.
Umjesto toga slušamo nevjerovatne izjave poput one ministra finansija Milorada Katnića koji je u parlamentu ustvrdio da ,,cilj dodjele državne pomoći nije bio da se poveća proizvodnja, izvoz i broj radnih mjesta, već da se spasu kompanije u kriznom periodu i da se restrukturiraju”!? Zašto bi mi našim novcem restrukturirali kompanije koje smo (jeftino) prodali upravo da bi taj posao završili novi, mislili smo – i sposobniji vlasnici. Čemu, uostalom, spas kompanija čije poslovanje ne doprinosi povećanju proizvodnje, izvozu i broju radnih mjesta? Poslanici u Skupštini Crne Gore izračunali su da je novcem koji je država uložila u Željezaru i KAP moglo biti otvoreno 20 hiljada novih radnih mjesta. A te su fabrike pred bankrotom.
,,Vlada nije srećna zbog načina na koji je dodijeljena državna pomoć”, ubjeđivali su nas nadležni. Prije nego su otišli na novi ručak. Račun stiže.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice