Teške optužbe stižu iz Sindikata hotela Otrant. Radnici tvrde da je taj jedini veći hotel sa četiri zvjezdice u Ulcinju postao mjesto okupljanja ljudi „s druge strane zakona” i da je o svemu obavještena policija i drugi državni organi. Tim hotelom, inače, od sredine marta ove godine gazduje ulcinjska kompanija Argos. Prema ugovoru o zakupu koji je sklopljen na tri godine sa švajcarskom bankom NLB Interfinanc, Argos nema obavezu da preuzme 61 radnika, koliko ih je do tada radilo u Otrantu. „Mene je predstavnik vlasnika hotela iz Rusije Sergej Marov dvije godine molio da zakupim hotel. Čak su mi govorili da ako hotel radi i preuzmem radnike, ne treba da plaćam ni doprinose na plate, ni račune za struju i vodu, ni za iznajmljivanje plaže od Morskog dobra, ni taksu na gradsko-građevinsko zemljište. Ja sam to odbio”, kaže za Monitor dugogodišnji direktor Otranta Nuo Škrelja. Prema njegovim riječima, on je želio da se radnicima prije toga isplate zaostale zarade i poveže staž. U Otrantu sada radi nešto više od trećine bivših zaposlenih, kojih je ukupno bilo 61. Većini se duguje osam plata, a opštini oko 400 hiljada eura na ime naknade za komunalno opremanje.
Agonija ovog objekta na početku ulcinjske Velike plaže počela je 2004. godine kada je prodat u krajnje sumnjivoj proceduri, do tada nepoznatoj kompaniji Barkli Montenegro, koja je registrovana 1999. godine u Moskvi s osnivačkim kapitalom od 200 eura. Ta firma, takozvani strateški partner, nikada se nije bavila turizmom, a kupila je Otrant za 2,5 miliona eura, novcem koji je stigao iz Bugarske i Latvije, iako Barkli nije imao filijale u stranim zemljama. Toj kompaniji koja, prema registru, nije imala ni evidencije o porezu ni podataka o bankovnom računu, tek dvije kuće i dvije građevine, bivši ministar turizma Predrag Nenezić i stečajni upravnik Ulcinjske rivijere Miomir Jakšić su kao članovi Tenderske komisije za prodaju Otranta, dali najviše bodova za finansijsku snagu. Bio je to, kako su ocijenili u opoziciji, „klasičan primjer privrednog kriminala za koji neko treba da odgovara”. Niko, naravno, nije odgovarao niti je iko od državnih organa ispitivao poslovanje te kompanije, barem iz Uprave za sprječavanje pranja novca. Da paradoks bude veći, Vlada je uvjeravala javnost da su Rusi, koji su 2008. godine renovirali hotel, uložili više nego što je bilo predviđeno kupoprodajnim ugovorom.
Škrelja kaže da su im vlasnici često govorili da su hotel platili milion eura više od cijene, te da je u pitanju čista korupcija. On navodi i da su samo nekoliko mjeseci nakon kupovine objekta, iako je bio zatvoren, Rusi prikazivali promet od nekoliko desetina hiljada eura. „Kada sam ih upitao kako je to moguće, odgovarali su da oni to završavaju na većem nivou. I zaista: sve je to bilo zataškano”, dodaje on. A prvi direktor privatizovanog Otranta bila je ruska državljanka Natalija Panina, upravo ona osoba koja je nedavno osuđena na tri godine zatvora u slučaju Zavala. „Ona je u prisustvu radnika komunicirala direktno s nekadašnjim ministrom Nenezićem, koji je mene kasnije tužio zbog klevete i nakon četiri godine suđenja izgubio parnicu”, navodi Škrelja. On ističe da je Panina govorila i da joj je Nenezić sugerisao da neke radnike ne angažuje zato što su oni, navodno, antiruski nastrojeni. I u sindikatu Otranta smatraju da su Nenezić i Jakšić mnogo profitirali u tom slučaju, pa su pozvali državnu tužiteljku Ranku Čarapić da podnese krivične prijave protiv njih dvojice. O ovom skandalu obaviješteni su Ambasada SAD i Delegacija EU u Podgorici, ali i MANS.
Samo nekoliko desetina metara dalje od Otranta, problem imaju i vlasnici restorana i vila, kao i zakupci plaža. Jer, jednostranim potezom Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera njima je onemogućeno korišćenje puta koji vodi do njihovih objekata. Prema njihovim riječima, taj prostor je opštinsko zemljište i državni organi moraju da spriječe samovolju direktora Rivijere Mikana Zeca i saobraćajni kolaps na tom potezu. A problema u saobraćaju od grada prema Velikoj plaži i Adi, te obratno, ove će sezone svakako biti, jer gradnja mosta zvanično kasni najmanje 50 dana, dok znatan problem predstavljaju i pristupni putevi. Ako i vremenske prilike ne budu naklonjene turistima i turističkim radnicima, kao što je to bio slučaj u maju i početkom ovog mjeseca, mogao bi to već biti alarm za sve koji žive od te privredne grane na ulcinjskoj rivijeri.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice