Povežite se sa nama

INTERVJU

NENAD ČOBELJIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA ODBRANE I VOJSKE CRNE GORE: Ministar odbrane teroriše crnogorsku vojsku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da ovih dana treba da podnesete raport vrhovnom komandantu oružanih snaga Crne Gore šta biste mu raportirali?
ČOBELJIĆ: Moj raport glasi: Predsjedniče Crne Gore, iz stroja je izbačeno trideset mladih vojnika, napadnuti su sistem komandovanja, čast i dostojanstvo crnogorskog oficira, vojnika i naše vojske. Zatečeni smo podmuklošću i bezobzirnošću neprijateljske taktike. Moramo hitno i odlučno reagovati, sačuvati naše vojnike i osujetiti neprijatelja.

MONITOR: Izbacivanje trideset vojnika iz Vojske Crne Gore, većinom mladih, nazvali ste terorističkim aktom. Zašto?
ČOBELJIĆ: Zato što to jeste terorizam prema Vojsci kao instituciji, prema tim mladim vojnicima i vojnikinjama, prema njihovim porodicama, prema svim građanima i građankama Crne Gore koji poslije tog akta osjećaju strah, nesigurnost, nepovjerenje i zabrinutost. Zato što je iznenadan i neočekivan, podmukao, sa niskim namjerama i pobudama, bez trunke ičega zakonitog, ljudskog i viteškog u sebi.

MONITOR: Ko stoji iza tog ,,terorističkog akta”?
ČOBELJIĆ: Samovolja, mrzitelji, poltroni, svi oni koji ne poštuju zakon i osnovne društvene vrijednosti.

MONITOR: Kako su na to reagovali oficiri VCG?
ČOBELJIĆ: Zatečeni su i iznenađeni. Ovo je važan ispit njihove časti, zrelosti i profesionalnosti. Njihov odnos prema ovome će odrediti njihovo moralno pravo da stoje ispred i na čelu stroja kojim komanduju. Očekujem da argumentovano zaštite svoje vojnike kada budu davali izjave i dokaze Specijalnom državnom tužiocu.

MONITOR: Kakva je u svemu ovome uloga ministra odbrane Predraga Boškovića?
ČOBELJIĆ: On teroriše crnogorsku Vojsku, sistem komandovanja, crnogorske građane, nameće svoje privatne kriterijume i sisteme vrijednosti. Novim Zakonom o Vojsci, kada se konačno usvoji, on (ministar) će postati vrhovni komandant Vojske Crne Gore bez ikakvih ograničenja. To građani Crne Gore moraju da znaju i treba da se plaše toga.

MONITOR: U prvom Vašem reagovanju naveli ste da to zahtijeva ,,hitnu sjednicu, žestok i smišljen odgovor Savjeta za odbranu i bezbjednost i Vrhovnog državnog tužilaštva, a po potrebi i naših NATO saveznika”. Da li se iko od njih oglasio tim povodom?
ČOBELJIĆ: Predsjednik Vujanović je odmah reagovao, tražio je izjašnjenje ministra Boškovića. Od ministra je dobio ,,informaciju” i proslijedio je nama. Isti dan smo o tome obavijestili javnost i ponovo tražili hitnu sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost. Nemamo informaciju kada će se Savjet sastati.

Vrhovni državni tužilac je predmet predao Specijalnom državnom tužiocu. Nemamo informacije o preduzetim aktivnostima. Kao što vidite, glavni osumnjičeni je još uvijek na slobodi i može pokušati da prikrije dokaze i utiče na svjedoke. Očekujem da Specijalno tužilaštvo u najkraćem roku sasluša mene i sve osumnjičene i svjedoke.

MONITOR: Vi tvrdite da nedavno usvojeni Zakon o Vojsci Crne Gore sadrži niz neprihvatljivih i nezakonitih rješenja. Koja su to?
ČOBELJIĆ: Predložili smo 41 amandman na Vladin Predlog Zakona o Vojsci, to najbolje govori o broju problema. Navešću samo neke. Ovim Zakonom nije adekvatno regulisano pitanje položaja i prava vojnika po ugovoru kao ni njihova prava po prestanku profesionalne vojne službe uključujući reintegracije na civilno tržište rada. Njihova služba u vojsci na određeno vrijeme ih je potpuno obespravila i dovela u neravnopravan položaj sa ostalim pripadnicima Vojske. Potpuno im je oduzeto pravo na rješavanje stambenih potreba što je očigledna diskriminacija u odnosu na ostala lica na službi u Vojsci. Vojnici koji imaju manje od 10 godina službe po prestanku službe nemaju apsolutno nikakva prava. To nije u redu za one kojima je glava stalno u torbi i koji bez pogovora moraju prihvatiti svaki rizik koji sa sobom nosi vojna služba.

Pitanje položaja civilnih lica na službi u Vojsci je jedno od pitanja koje je zahtijevalo sveobuhvatno sagledavanje, a zbog njihove specifične uloge i važnosti za funkcionisanje Vojske u cjelini. Ovdje je od posebne važnosti bilo izdvojiti civilna lica na službi u Vojsci koja obavljaju poslove u trupi od onih koji su u administraciji.

MONITOR: Kako komentarišete zakonske novine ,,razriješen od dužnosti” i o obrazovanju i usavršavanju?
ČOBELJIĆ: Uvedeno je novo stanje u službi ,,razriješen od dužnosti” gdje su posebno problematične dvije mogućnosti odnosno ,,razrješenje zbog potreba službe” i ,,zbog korišćenja roditeljskog odsustva”. ,,Potrebe službe” se ne obrazlažu tako da ministar može da se igra sa pripadnikom Vojske kako mu je volja. Razrješenje od dužnosti zbog korišćenja roditeljskog odsustva ima negativan uticaj na pripadnice Vojske zbog neizvjesnosti gdje će nakon toga biti postavljene u smislu formacijskog mjesta i u smislu mjesta službovanja. Ovo je ograničavajuće pri odlučivanju za formiranje porodice.

Na vojsci se štedi na način što se u Članu 133, koji se odnosi na naknade za vrijeme obrazovanja i usavršavanja, provukla i naknada uz upućivanje u inostranstvo na obuku ili vojnu vježbu. Neprihvatljivo je da se upućivanje u inostranstvo na obuku i vojne vježbe tretira na isti način kao upućivanje na obrazovanje i usavršavanja. Angažovanje na obuku i vojne vježbe je potpuno različit vid angažovanja, po pitanjima uslova angažovanja, rizika, vremena, odgovornosti, upotrebe snaga i sredstava, dvadesetčetvoročasovno angažovanje ovih lica i drugo.

Ministru je dato mnogo mogućnosti za zaobilaženje osnovnih kriterijuma jer on pod izgovorom ,,izuzetno” može da prima u službu i upućuje na školovanja koga on hoće mimo redovne procedure.

MONITOR: Zbog čega je, kako tvrdite, akt koji su usvojili poslanici Skupštine Crne Gore ,,destruktivan za sistem komandovanja i upotrebu vojske, te da nije rezultat socijalnog dijaloga”?
ČOBELJIĆ: Destruktivan je jer je unazadio sistem komandovanja, oficiri u tom lancu nemaju nikakve nadležnosti uključujući NGŠ.

Socijalni dijalog nije preglasavanje i donošenje odluka sa pozicije sile, socijalni dijalog podrazumijeva razmjenu argumenata i detaljnu analizu i obrazloženje svakog rješenja što je izostalo. Državni sekretar Ministarstva nije ispoštovao dogovor na početku rada da će se važnim i spornim pitanjima prići sveobuhvatnije i profesionalnije čime je pokazao nepoštovanje prema SOVCG i nama koji smo predstavnici zaposlenih. To nije baš nivo jednog državnog sekretara Ministarstva odbrane, ali smo se bar upoznali.

Pitanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja nije rezultat socijalnog dijaloga niti je sveobuhvatno sagledano za šta se SOVCG zalagao. Nisu dovoljno uvažene specifičnosti profesionalne vojne službe i mnogi drugi argumenti, ali i druga pitanja koja su vezana za penzionisanje.

MONITOR: Od predsjednika države Filipa Vujanovića zatražili ste da parlamentu vrati na ponovno odlučivanje Zakon o Vojsci Crne Gore. Šta očekujete od predsjednika Vujanovića?
ČOBELJIĆ: Očekujem da prihvati naš zahtjev s obzirom na sve činjenice koje smo obrazložili u vezi sa njim kroz predložene amandmane.

MONITOR: Šta Sindikat odbrane i Vojske Crne Gore planira da dalje preduzme?
ČOBELJIĆ: Insistiraćemo da državni organi kojima smo se obratili postupe u skladu sa svojim nadležnostima i procedurom utvrđivanja činjeničnog stanja. Insistiraćemo da se proces završi prije 9. septembra kada prestaje profesionalna služba vojnicima. Nećemo dozvoliti da im se prekine služba prije nego što se utvrdi činjenično stanje. Već smo detaljno sa ovim problemom upoznali EUROMIL, sigurni smo da će oni odlučno i jasno reagovati. Imaćemo snažnu i odlučnu podršku Unije slobodnih sindikata CG, siguran sam i svih ostalih organizacija i pojedinaca koji prepoznaju neophodnost da se vojnici zaštite a prije svega poštuje zakon, osnovna ljudska prava i slobode.

Početnik, a pukovnik

MONITOR: U dopisu predsjedniku Vujanoviću navodite da je Zakon u određenim segmentima suprotan Ustavu Crne Gore, te da sadrži elemente diskriminacije.
ČOBELJIĆ: Ovim Zakonom je data mogućnost da se u Vojsku primi lice iz civilstva i da mu se odmah da čin pukovnika, po čemu smo jedinstveni. Jasna je namjera da se na čelo Vojske dovede neko iz drugih državnih struktura. Neprihvatljivo je da se neko primi u Vojsku u početni čin pukovnika, i da se istovremeno postavi na komandnu dužnost, ponižavajuće je i uvredljivo za pripadnike Vojske koji moraju proći brojne dužnosti, nivoe komandovanja, završiti stručna osposobljavanja… Pitanje unapređenja u viši čin je posebna priča. U zakonu su veoma brojni i strogi uslovi koje i kada ispuniš ne znači da ćeš biti unaprijeđen. Ako nisi ministrov miljenik, sigurno nećeš. U praksi je prisutna kontinuirana zloupotreba i vulgarizacija instituta vanrednog unapređenja koji se uglavnom koristi da se unaprijede lica koja ne ispunjavaju zakonom propisane uslove. Degradiran je sistem komandovanja jer je ostao bez ikakvih nadležnosti. Što je nekada imao nadležnost bilo koji komandant danas nema ni načelnik Generalštaba. Po novom Zakonu nadležnost ministra odbrane je i da ,,donosi odluke o upotrebi Vojske u drugim aktivnostima u zemlji” . Da bi ova nadležnost bila u skladu sa Ustavom i zakonom neophodno je jasno navesti na koje se to aktivnosti odnosi. Ovakva formulacija daje neograničena prava ministru da upotrebljava Vojsku.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo