Ove godine Crna Gora je definitivno iscrpila sve recepte iz U žalosno stanje u kojem se sada nalazi, Crna Gora nezaustavljivo korača već pune dvije decenije. Privreda je uništena korupcijom, kriminalom, klijentelizmom i nepotizmom, neokolonijalnim ugovorima rasprodane su najvažnije kompanije i prostor, monopoli su sistematski uništili konkurentnost i povoljnu klimu za biznis. Rezultat je svima vidljiv: državna kasa je prazna, javni dug nezadrživo raste, privreda je u kolapsu, životni standard opada. Alarmantni su i podaci da uvoz pokriva samo petinu izvoza, a da trećina privrednih društava ima blokirane poslovne račune duže od mjesec dana. U obećanja lidera DPS-a Mila Đukanovića da će „uskoro biti bolje i da će bruto-društveni proizvod po stanovniku biti 10, pa i 15 hiljada eura”, niko ne vjeruje. Naravno, ni njegovi najbliži saradnici, ako se zna da BDP per capita sada iznosi manje od šest hiljada eura. Vjerovati u tako nešto mogu još jedino oni koji ne pamte da je Đukanović u predizbornoj kampanji 2006. godine, kako samo on to umije, slavodobitno najavio da za četiri godine u Crnoj Gori neće biti nezaposlenih! Podaci pokazuju da 2012. godine svaki četvrti radno sposobni čovjek čeka posao. To je gotovo tri puta više nego u zemljama zapadne Evrope. A radi se uglavnom o mladim, školovanim ljudima, koji su već godinama nezaposleni, što ima razarajući uticaj na ljudski kapital.
Podatak da je naša država samo za dvije godine nazadovala čak za 23 mjesta na ljestvici konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma, čini sumornu sliku crnogorske privrede potpunom. Ništa neočekivano za tako malu zemlju koja u javnom sektoru ima oko 50 hiljada zaposlenih. Analitičar s beogradskog Instituta za evropske studije Miroslav Prokopšijević kaže da su se plate i penzije otele. „To je oborilo konkurentnost Crne Gore za ulaganja, a državi stvorilo problem da nivo plata i penzija održava zaduživanjem”, ističe on.
Prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda privreda Crne Gore u ovoj godini neće zabilježiti nikakav rast. I zvaničnici u Podgorici nevoljno su korigovali svoje procjene rasta sa 2,5 na samo 0,5 odsto zbog „recesije u eurozoni, fiskalnih prilagođavanja usljed restriktivnih mjera fiskalne politike i nelikvidnosti privrede”. Dakle, omanuli su za najmanje pet puta! Nažalost, i ova njihova prognoza je bez pokrića, jer je u trećem kvartalu, zbog turizma, pad privredne aktivnosti bio nešto manji. Ali, već od sredine septembra nastupio je jači pad. Dramatična situacija u KAP-u i realna prijetnja da će se aktivirati državne garancije, mogu označiti cunami za privredu zemlje koja je ionako na aparatima i iscijeđene državne finansije. Po procjenama Svjetske banke, javni dug već iznosi 56,9 odsto BDP-a. Nije stoga čudno što je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) korigovala procjenu rasta crnogorske ekonomije u narednoj godini sa 1,6 na 0,8 odsto. Naučne analize govore da privreda zemlje mnogo manje trpi kada se budžetski deficit smanjuje rezanjem troškova nego povećavanjem poreza, kao i da štedljive vlade birači tako često ne kažnjavaju na izborima. Jedno istraživanje sprovedeno na Njujorškom univerzitetu, kao i rezultati izbora u evropskim zemljama nakon svjetske ekonomske krize, pokazali su, naime, da je rezultat 3:1 za štedljive. Svakako i za radne, kaže predsjednik Privredne komore Crne Gore Velimir Mijušković i dodaje da „model privređivanja baziran na uvozu, potrošnji i zaduživanju mora biti zamijenjen solidnom proizvodnom bazom orijentisanom na izvoz”.
„Svaki nivo duga, pa čak i onaj od 45 odsto BDP-a visok je ukoliko nema dinamičnijeg privrednog rasta”, kaže ekonomski ekspert dr Vladimir Gligorov. A činjenice su bolne: privredni rast u Crnoj Gori neznatan je ili ga uopšte nema, dok se Vlada, radi finansiranja potrošnje, zadužuje kod komeracijalnih banaka, a ranije emitovanjem euroobveznica s kamatama većim od 7,5 odsto. Prema riječima profesora Gligorova, sa takvom kamatom svejedno je da li se pozajmljuje deset eura ili milion, jer se dug ne može refinansirati. S tim će se strašnim teretom morati suočiti neka buduća vlada, jer većina ovih dugova stiže na naplatu krajem 2016. i u 2017. godini. Pred ovim poražavajućim ekonomskim pokazateljima trenutna crnogorska vladajuća koalicija stoji nemoćna i paralizovana. Umjesto da hrabro zaključi da je zbog promašene ekonomske politike i sistematskog uništavanja proizvodnje, kriva za 95 odsto naših problema, ona i dalje prosipa mantre o velikim stranim investitorima koji samo što nijesu stigli, početku gradnje auto-puta ili pronalaženju velikih količina nafte u crnogorskom podmorju. Decenijska iluzija sijana građanima da će dovijeka moći lagodno živjeti od poslušnosti vlasti, pukla je konačno kao mjehur od sapunice. Kako su tek pukli crnogorski tajkuni! Ostali su bez ikakvog pojasa za spasavanje. Naša gospoda brodolomci, rekao bi Miroslav Krleža.
Kada se za petnaestak dana prestane sa skandaloznom demagogijom, bahatim izrugivanjem i ponižavanjem inteligencije birača, čini se da će se u pomoć morati pozvati jedan akter koji ne učestvuje na izborima. Riječ je o MMF-u, koji će postati ključni kreator postizborne ekonomske politike. Tačnije, on će u Crnoj Gori biti neka vrsta – stečajnog upravnika.
Siva zona
Crnogorska ekonomija ušla je u sivu zonu. Još nijesu zvanični ključni pokazatelji realnog sektora: podaci o BDP i o novčanoj masi, baš kao ni devizne rezerve. Za zemlju koja je otvorila pristupne pregovore s EU, očekuje se da dosljedno ispunjava princip transparentnosti. Istovremeno, Centralna banka nije spriječila odliv novca iz zemlje niti je svojim mjerama uspjela da smanji izuzetno visoke kamatne stope.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice