Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nemam danas, jahte mi

Objavljeno prije

na

Zvanično, ovdašnja preduzeća u blokadi duguju radnicima, poslovnim partnerima, bankama i državi više od 420 miliona eura. Nekih 12-14 odsto BDP-a Crne Gore. Centralna banka je, prvi put, objavila popis preduzeća koja su u blokadi duže od trideset dana zbog neisplaćenog duga većeg od 10 hiljada eura. Na osnovnom popisu nalazi se 2.075 kompanija čiji je račun u blokadi od 32 dana do 12 godina i šest mjeseci (Preduzeće za izgradnju Podgorice u stečaju). Ipak, 48 gusto kucanih strana nijesu bile dovolje da se na popisu nađu i kompanije–dužnici čija je blokada računa registrovana u CBCG, ali o njihovom postojanju nema podataka u Centralnom registru Privrednog suda.

Na tom spisku se nalazi nekih 180 pravnih lica – od Opštine Budva (u blokadi zbog 7,3 miliona) i Jugooceanije (dug nešto veći od miliona) do potpuno nepoznate firme Limexza od koje povjerioci, nekih 11 godina, pokušavaju naplatiti današnjih 3,2 miliona eura.

Tajnu ove kompanije zna neki edin efović, mitska ličnost naše tranzicije. Njegova je falsifikovana lična karta pomagala Vladi Filipa Vujanovića da u partnerstvu sa Stankom Subotićem kupi prvi državni lir džet. Zato je efovićeva JUBA nagrađena sa nekoliko stotina hiljada dolara provizije. Izgledalo je da su pristup tom novcu imali tadašnji funkcioneri KK Budućnost i JUBA košarkaške lige Danilo Mitrović i Veselin Barović ali, pred sudom su svi zaboravili sve. Barović je sada, na popisu CB, zastupljen dugovima Euro fonda.

Budva je najnelikvidnija opština u ovom dijelu Evrope. Firme u čijem su osnivanju učestvovali prvaci DPS-a Milo Đukanović i Svetozar Marović – što lično, što preko kumova, prijatelja ili partijskih poslušnika – učestvuju u nagomilanim dugovima sa najmanje 100 miliona eura.

Na prvom mjestu liste najvećih dužnika nalazi se budvanska Zavala Invest sa registrovanim dugom od 32,7 miliona. Riječ je o preduzeću koje su 2007. osnovali Sergej Polanski i Vječeslav Lejbman (preko Miraks Balkan) i predstavnici ovdašnje filozofije Dragan Sekulić i Svetozar Marović (Moninvest). Posao gradnje 40-vila i hotela u obliku jedra visokog 20-tak spratova, dogovoren u Kanu, započet je na Zavali bez i jednog dokumenta. Epilog: Budva je ostala bez atraktivne lokacije, investitori bez para, kupci vila bez apartmana, lokalni akteri “posla stoljeća” nepravosnažno su osuđeni na višegodišnju robiju. Dugovima Zavala Investa pridodate su i neizmirene obaveze kompanija iz istog vlasničkog miljea: Astra Montenegro trejda (1,7 miliona) i Slav Life (četiri miliona) našle su svoje mjesto na spisku CBCG. Hotel jedro i uloga Svetozara Marovića se više ne pominju.

U Podgorici, DPS i njegov predsjednik imaju makar dva privredna giganta kojima mogu parirati Marovićevoj Zavali.

KAP se nije našao na listi CBCG. A samo za struju duguje približno 40 miliona eura. Nema junaka spremnog da potraživanja od KAP-a pokuša naplatiti blokadom računa firme o čijim interesima brinu moskovski i podgorički moćnici – od Olega Deripaske i Sergeja Šojgua, preko a Mila Đukanovića i Milana Roćena, sve do premijera i potpredsjednika Vlade Igora Lukšića i Vujice Lazovića.

Ponovo je, ima u tome neke ironije, KAP-ovo mjesto na listi najvećih dužnika sa blokiranim računom zauzela Vektra Montenegro Dragana Brkovića. Od majke kompanije povjerioci, bez rezultata, pokušavaju naplatiti 22,9 miliona. Tu si u ćerke kompanije, nastale mahom u privatizacionim poslovima: Vektra Boka (4,6 miliona), Vektra Voda (2,9 miliona) i Horizon lodžistik (2,59 miliona)… Sve u svemu, 33 miliona ne računajući pljevaljsku Vektru Jakić koje nema na popisu najgorih od sve đece.

Teza da je Đukanović odgovoran za Vektrine dugove makar onoliko koliko i Marović za Zavalu nije posljedica samo toga što su vlasnik Vektre i vlasnik DPS-a kumovi, ili zbog glasina da je Đukanović tihi partner u kompaniji kojom formalno gazduje Dragan Brković. Veze su očigledne.

Đukanovićeva Vlada je donijela odluku da Vektra, anonimna kompanija bez referenci, preuzme kompletan uvoz i izvoz za potrebe KAP-a u vrijeme sankcija prema SRJ. Đukanović je i inicijator odluke da se od Vektre, avansno, za potrebe Vlade kupi najskuplji poslovni prostor koji se u prošlom vijeku mogao naći u Podgorici. Vektra je potom, u mutnim igrama sa imovinom KAP-a, dobila povlašćeni status ino-povjerioca, što joj je donijelo nove milione. Vlast je Brkovića častila i višedecenijskom koncesijom za eksploataciju pljevaljskih šuma, i pored bolje ponude konkurencije. Na sličan način Vektra je u Herceg Novom postala vlasnik HTP Boka. Svjedoci smo kako pravosuđe skoro godinu odugovlači donošenje odluke kojom će Brkovićeva imperija otići u stečaj.

Vratimo se popisu CBCG. Odlazeći ministar inostranih poslova, mogao bi, makar u memoarima, otkriti kolika je njegova zasluga u tome što su ruske kompanije poharale Crnu Goru: od CEAC-a i Miraxa, preko odbjeglog Midland stel trejda (ostao dug od 2,7 miliona) do niza kompanija za trgovinu nekretninama i hotelijerstvo od kojih se danas potražuju milioni.

Na čiji konto staviti kompanija Seaside apartmens od koje povjerioci potražuju 1,9 miliona eura? Riječ je o ekspozituri norveške Olimpia holding koja je za tri godine, u srcu Ulcinja, nelegalno sagradila velelepnu zgradu od 3,5 hiljada kvadrata. Prema pisanju Vijesti nadležni su žmurili na ovo bezakonje i zbog toga što se “kao fiktivni izvođač radova na objektu vodila osoba iz Nikšića koja je u rodbinskim vezama s Milom Đukanovićem…”.

Marovićevom dijelu kolača pripadaju registrovani dugovi Akva parka, kojim preko ofšor ekspoziture sa Kipra gazduje i njegov sin Miloš Marović. Tu je i Montenegro Volley Ball, u vlasništvu Marovićevog jarana Dragana Sekulića, koja je preko godinu i po dana dužna nekih million eura. Prodičnom miljeu, tako makar tvrdi Momir Bulatović u knjizi Pravila ćutanja , pripadaju dugovi kompanije Imobilija vlasnika Branka Ćupića.

Ćupić predstavlja karakterističan primjer tranzicionog bogataša koji može ali ne voli da plaća dugove. U vlasništvu Imobilije, pisao je Monitor, nalaze se četiri čuvene palate iz Bokokotorskog zaliva ali i budvanska Citadela, Gradska kafana u Herceg Novom ili budvanski hotel Belvi u kome je policija proljetos pronašla 30-tak kilograma opala, nepoznatog porijekla i neznanog vlasnika.

Ope, stižemo u priču o kompanijama – dužnicima čiji su vlasnici poznatiji čitaocima crne hronike nego onima koji prate ekonomiju. Brokeri koji su klijentima ukrali novac ( Holder Broker), utajivači poreza, vlasnici krivičnih prijava zbog divlje gradnje, prodavci nekretnina koji su dugove knjižili na jednu, a prihode od prodatih stanova na drug firmu (prva je na spisku CBCG – Katel)…

Tu su Duško Šarić i njegova Mat kompani. Na popisu je, prema tvrdnjama iz Beograda, i jedan od glavnih ortaka njegovog brata Darka Šarića – Blažo Dedić. Dvije Dedićeve kompanije, zvanično, duguju 9,8 miliona eura. Dedić se u medijima hvali kako njegov Maestralturs posjeduje: hotel Mediteran, nekoliko lokala u Budvi, novosadske hotele Vojvodina i Putnik, hotel Prezident na Paliću, Patrija u Subotici, poslovne zgrade u Budvi i Bečićima…

Kuruiozitet: kada krenete niz spisak CBCG, prva kompanija sa blokadom većom od milion eura je barska Alfa trejd. Ako uklonite dva tri paravana, dolazite do imena vlasnika – Duško Knežević.

Za svakoga po nešto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo