Nakon što nastupi zastara, niko ih više, po Zakonu o krivičnom postupku, ne može goniti za to krivično djelo. Okrivljenom ostaje pravo da od države traži obeštećenje. To se sve češće događaju u Crnoj Gori  pogotovu u predmetima korupcije ili potencijalnim krivičnim djelima javnih funkcionera za koje javnost pokazuje veliko interesovanje

Na pravosudnom ispitu jedan podgorički sudija često je mlade pravnike, koji karijeru žele da grade u sudnici, pitao jedno pitanje – da li bi kao okrivljeni više voljeli da ih sud pravosnažno oslobodi krivice ili da im u predmetu nastupi zastara? Sudija bi drugi odgovor smatrao tačnim.

Ukoliko bi ih sud oslobodio krivice, postoji šansa da se pronađu novi dokazi ili nastupe nove okolnosti, zbog kojih bi se suđenje ponovilo. Nakon što nastupi zastara, niko ih više, po Zakonu o krivičnom postupku, ne može goniti za to krivično djelo. Okrivljenom ostaju sva druga prava da od države traži obeštećenje.

Upravo se takve situacije sve češće događaju u Crnoj Gori, pogotovu u predmetima korupcije ili potencijalnim krivičnim djelima javnih funkcionera za koje javnost pokazuje veliko interesovanje. Tako su možda najdrastičniji slučajevi afera Limenka, Solana, prebijanje boksera Aleksandra Pejanovića, zatvorska kazna Miloša Marovića, predmet prebijanja novinara Tufika Softića, kojem prijeti i apsolutna zastara…

Posljednji slučaj dogodio se u predmetu Baranina, vlasnika robne kuće „DŽEMO“ Džemala Babačića, koji je zbog utaje poreza pravosnažno osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu od 5.000 eura. On neće ići na izdržavanje zatvorske kazne, na koju je osuđen presudama Višeg suda i Apelacionog suda, jer je Vrhovni sud krajem novembra utvrdio da je u njegovom slučaju došlo do apsolutne zastarjelosti izvršenja kazne.

„Zastarjelost izvršenja kazne nastaje u svakom slučaju kada protekne dvostruko vrijeme koje se po zakonu traži za zastarjelost izvršnja kazne, proizilazi da je 31. 03. 2020. godine nastupila apsolutna zastarjelost izvršenja kazne zatvora na koju je okrivljeni Dž.B. pravosnažno osuđen, jer je proteklo 6 godina od pravosnažnosti presude kojom je osuđen na tu kaznu. Imajući to u vidu Vrhovni sud je utvrdio da nije dopušteno izvršenje kazna zatvora u trajanju od 3 godine na koju je Dž.B. pravosnažno osuđen presudom Višeg suda u Podgorici Ks.br.6/2013 od 17. 12. 2013. godine i odlučio kao u izreci ove presude“, navodi se u presudi Vrhovnog suda. Vijeće koje je donijelo presudu činili su predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Miraš Radović i Svetlana Vujanović.

Na isti način zastarjela je i zatvorska kazna Miloša Marovića, sina nekadašnjeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozara Marovića. Marovići su uhapšeni krajem 2015. godine, a naredne godine u julu potpisali sporazume o priznanju krivice, gdje su priznali da su učestvovali u nekoliko korupcionaških afera kojim je budvanska kasa oštećena za milionske iznose. Obojici je odobreno da napuste istražni zatvor kako bi se liječili u Beogradu, odakle se nijesu vraćali. Milošu Maroviću je kazna zastarjela polovinom septembra, dok će se isto desiti sa kaznom njegovog oca u septembru naredne godine, ukoliko se nešto ne promijeni. Prema saopštenjima Ministarstva pravde, Crna Gora je od Srbije tražila izručenje Marovića, ali je njihova vlada ignorisala  zahtjev.

„Čujem sada pozive novoj vlasti da se izruči Svetozar Marović. A sve i da se sada izruči ponovo bi odležao nekoliko mjeseci i bio bi slobodan čovjek. A oštetio državu za toliko miliona. Da li je to pravda?“, upitala je izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović – Marković.

Ona je Monitoru kazala da naše pravosuđe zastarama čisti biografije tim ljudima, a pojedinima, usput, omogući i da se debelo obeštete od države. Smatra da u tim slučajevima najveću ulogu ima tužilac i to kako će kvalifikovati krivično djelo – da li je teži ili blaži oblik, u produženom trajanju ili jednom učinjeno, od toga zavisi koliku kaznu će da traži…

„U dosadašnjim slučajevima korupcije uvijek su to bili neki najblaži oblici, pa su i zatvorske kazne bile manje, zbog čega je i zastara brže nastupala. Niko nikada nije odgovarao zbog zastare“, navela je.

Ćalović – Marković tvrdi da nijedan tužilac još nije snosio disciplinsku ili krivičnu odgovornost zbog zastare predmeta, iako u zakonu stoji da je to jedan od razloga zbog kojeg mogu da odgovaraju disciplinski. Tvrdi da su, između ostalog, tome razlog i kratki rokovi za pokretanje disciplinskog postupka, koji bi se trebali mijenjati.

Najveći broj krivičnih prijava protiv nepoznatih počinilaca u posljednjih pet godina – odbačen je zbog zastare. Prema Krivičnom zakoniku zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa, u zavisnosti od zaprijećene kazne, u periodu od dvije za lakša, do 25 godina za najteža krivična djela, za koja prijeti kazna i do 40 godina.

Advokat Dalibor Tomović pojašnjava da se mora praviti razlika između relativne i apsolutne zastare, a da obje zavise od zatvorske kazne koja je predviđena za počinjeno krivično djelo. Relativna zastara, nastupa ukoliko u određenom roku od trenutka izvršenja krivičnog  djela nadležno tužilaštvo ne pokrene krivični postupak kod težih, ili podnese optužni predlog kod lakših djela. Apsolutna zastara, nastupa, ukoliko se od trenutka izvršenja krivičnog djela u određenom roku pravosnažno ne okonča krivično-pravni postupak.

„Uzmimo teoretski da je za neko krivično djelo zaprijećena kazna od godinu. U tom slučaju relativna zastara nastupa u roku od dvije godine, dok bi apsolutna zastara nastupila u roku od četiri godine“, pojasnio je on.

Novi potpredsjednik Vlade Dritan Abazović kazao je nedavno da više neće moći da se predmeti za koje je javnost posebno zainteresovana prebacuju od jedne do druge sudske instance dok slučaj ne zastara.

„Ne možemo da živimo u državi gdje će neko u državi da isplati deset miliona eura iz državnog budžeta i da niko ne bude kriv. Mora se pristupiti izmjenama nekoliko zakona. Tužilaštvo je u ovom trenutku mnogo više na udaru, jer je to organ koji se više vezuje za izvršnu vlast od sudstva“, kazao je Abazović.

Novi ministar pravde Vladimir Leposavić nije odgovarao na pozive i SMS novinara Monitora, dok Vrhovno državno tužilaštvo od ponedjeljka ne odgovara na pitanja. Oni su prećutali odgovore o broju zastara u ovoj godini i broju tužilaca koji su odgovarali zbog toga.

Solana, Limenka, KAP…

Posljednjih godina zastarjelo je više postupaka u kojima su osumnjičeni ili optuženi bili državni službenici i funkcioneri. Tako su zastarjele, između ostalog, krivična prijava MANS-a za hipoteku zemljišta Solane, postupak za masovno prebijanje pritvorenika u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), nestanak dvoje djece iz Javne ustanove Komanski most, dio prijave za mučenje Aleksandra Pejanovića…

Nastupila je zastara i u aferi Limenka.  Ugovor Vlade  sa bratom bivšeg premijera Acom Đukanovićem,  o kupoprodaji zemljišta na lokaciji objekta CB Podgorica, zaključen je 20. maja 2008. godine. U tom slučaju nastupila je zastara gotovo godinu prije nego su im dostavljeni spisi predmeta. Tom tužilaštvu, kolege iz Specijalnog državnog tužilaštva, spise su dostavili 8. aprila 2016.

Đukanović je zaradio u slučaju Limenka 10.598.610,21 eura, a u taj iznos se ne računa povraćaj novca uloženog u posao, koji je propao jer Vlada nije poštovala ugovor. Osim Veljovića, zbog tog posla neće odgovarati ni nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, ni njegov prethodnik Jusuf Kalamperović.

Zastara je nastupila i u slučaju državnih garancija za KAP: Vlada je 2009. godine, ne poštujući proceduru, izdala državne garancije za KAP od 132 miliona eura, koje su pale na teret budžeta Crne Gore. Državna revizorska institucija (DRI) u Izvještaju o reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. godinu utvrdila je da je garancije Kombinatu aluminijuma (KAP) Vlada dala bez izrade procjene opravdanosti davanja pomoći, mimo propisa i bez kontragarancija. Tužilaštvo je taj slučaj izviđalo gotovo osam godina.

Sudovi nijesu znali da važi zakon u vrijeme izvršenja djela

U presudi Vrhovnog suda piše da su Osnovni sud u Baru i podgorički Viši sud odbili zahtjev  pravnog zastupnika  Džemala Babačića da se njegov klijent oslobodi zatvorske kazne jer je krivično djelo zastarjelo. Odbijanje tog zahtjeva sudovi su obrazložili time da krivično djelo utaja poreza ne zastarijeva od 2013. godine, kada je izmijenjen Krivilni zakonik.

Sudije Vrhovnog suda, nijesu bile saglasne sa tim stavom. Oni su u presudi napisali da se na taj način nije mogao primjenjivati Krivični zakonik, jer u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno nije bilo propisano da utaja poreza ne zastarijeva.

„Dakle, izmjene Krivičnog zakonika iz 2013. godine nijesu se mogle primijeniti na okrivljenog Dž.B. koji je krivično djelo utaje poreza i doprinosa izvršio u periodu od 01.01. 2004. godine do 04. 06. 2008. godine jer taj zakon nije blaži za njega od zakona koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a jedino pod tim uslovom se mogao primijeniti. Stoga su Osnovni sud u Baru i Viši sud u Podgorici primjenjujući u osprovanim rješenjima izmjene Krivičnog zakonika iz 2013. godine povrijedili Krivični zakonik na štetu okrivljenog, kako se osnovano ukazuje zahtjevom za zaštitu zakonitosti“, navodi se u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ