MONITORING
NEMA KRAJA SUĐENJU OPTUŽENIMA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Zločin u nastavcima

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Vrhovni sud se ni poslije pet mjeseci nije odredio o odluci Ustavnog suda da je tokom suđenja optuženima za ubistvo policijskog funkcionera 2005. godine, Bigoviću i Boreti povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I da im treba suditi ponovo. Potrajaće
Ni skoro peti mjeseci nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu u slučaju ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, sudije Vrhovnog suda nijesu donijelče odluku o tome kakav će stav zauzeti i ko će, po 11. put, raspravljati o sudbini optuženih u ovom slučaju.
Podsjetimo: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su na po 30 godina robije zbog likvidacije Slavoljuba Šćekića.
Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Šćekić i Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović.To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.
Ljetos je Ustavni sud ukinuo pravosnažnu presudu i vratio je na odlučivanje Vrhovnom sudu. Dodatni zadatak dao im je Saša Boreta koji je na sjednici Vrhovnog suda 24. oktobra tražio izuzeće svih članova sudskog vijeća formiranog za razmatranje ukinute odluke Ustavnog suda.
Boreta smatra da neće imati pravično suđenje ako se tim predmetom i ubuduće budu bavile sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Branimir Femić, Svetlana Vujanović i Vesna Vučković.
On je u ahtjevu naveo da su iste sudije Vrhovnog suda, prije četiri godine, potvrdile osuđujuću odluku „pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice”.
Iako sutkinjaVučković tada nije bila članica vijeća, on je naveo razloge zbog čega traži i njeno izuzeće. ,,Suprug sutkinje Vučković, predsjednik Osnovnog suda u Kotoru Branko Vučković, odbio je moj zahtjev za ukidanje pritvora obrazlažući odluku time da je presuda kojom sam osuđen još pravosnažna, iako je tu odluku Ustavni sud prethodno ukinuo”. Zahtijevao je da o izuzećima ne odlučuje predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, čije izuzeće je takođe tražio, navodeći njene izjave date nakon ukidne odluke Ustavnog suda, kada je isticala da taj sud ne može biti četvorostepeni i da ne može ukidati odluke Vrhovnog suda.
,,Medenica je slala i pismo premijeru Dušku Markoviću od kog je tražila izmjene zakona kako bi se brisala odredba da Ustavni sud može da odlučuje u presudama Vrhovnog suda”, navodi Boreta i dodaje da je „Medenica bila ta koja je 2006. godine, kao VDT, potpisala zahtjev da se status zaštićenog svjedoka dodijeli Zoranu Vlaoviću Bohumu”.
Vlaoviću je 16 puta odobravan prekid zatvorske kazne da bi svjedočio onako kako mu je rečeno i na kraju se nikada nije vratio da izdrži kaznu, navodi Boreta. „ Koliko je bio ugrožen dovoljno govori njegova izjava da se ne boji nikoga i da mu ne treba zaštita”.
Iz Vrhovnog suda je saopšteno da još nije održana opšta sjednica sudija na kojoj treba da se odluči o zahtjevu za izuzeće prve žene crnogorskog pravosuđa. Tek nakon što bude donijeta odluka o izuzeću Medenice steći će se uslovi da se odlučuje o izuzeću vijeća koje je određeno da donese novu odluku u ovom predmetu. Poslije toga treba zakazati novu sjednicu, razmotriti odluku Ustavnog suda i donijeti novu odluku.
Koliko sve to može trajati nije poznato ali se zna da je Ustavni sud utvrdio da je upravo Vrhovni sud optuženima Boreti i Bigoviću povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku.
Još od podizanja optužnice, proces za ubistvo Šćekića važi za jedan od najvećih predmeta u crnogorskom pravosuđu, ali i za onaj gdje je napravljen najveći broj tehničkih grešaka.
Ustavni sud je ocijenio da su glavni pretresi zakazivani u primjerenim rokovima i da su isti redovno i održavani. Prema Ustavnom sudu ,nije bilo izrazito neopravdanih i dugih perioda neaktivnosti u radu prvostepenog i drugostepenog suda, što se ne može reći i za Vrhovni sud.
,,Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovnom sudu bilo potrebno 11 mjeseci da donese rješenje od 2. aprila 2014. godine, tj. da odluči po žalbama VDT, optuženih i njihovih branilaca. Ovakvo odlučivanje je, po ocjeni Ustavnog suda, bilo predugo, s obzirom da je Vrhovni sud odlučivao samo o pravnim pitanjima, bez potrebe da izvodi dokaze ili preduzima bilo koje druge procesne aktivnosti“, navodi se u obrazloženju odluke kojom je zaključeno da je Boreti i Bigoviću povrijeđeno pravo na suđenje u razumom roku, kao jedno od elemenata prava na pravično suđenje.
Krajem marta sud u Strazburu utvrdio je da je država kada je u pitanju Bigović prekršila prava na zabranu torture zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru, kao i na slobodu ličnosti pošto mu je, po nalazu tog suda, pet godina i pet mjeseci pritvor neosnovano produžavan. Njemu je dosuđeno 7.500 eura na ime nematerijalne štete.
Iskaz nekadašnjeg zaštićenog svjedoka bio je još jedan od razloga sudijama Ustavnog suda za donošenje odluku da optuženima treba suditi ponovo. Oni navode da su redovni sudovi olako povjerovali iskazu zaštićenog svjedoka i naglašavaju da je taj dokaz za redovne sudove imao veliki značaj.
Zaštićeni svjedok Vlaović tokom tog krivičnog procesa ispričao je da mu je Boreta u decembru 2005. godine, dok su bili u spuškom zatvoru, priznao da su on i Bigović finansirali ubistvo inspektora i da je policajca ubio Milan Čila Šćekić.
Iz Ustavnog suda tvrde da redovni sudovi nijesu odgovorili na “uporne navode odbrane o povezanosti svjedočenja V. i prekinute mu kazne”.Oni podsjećaju da je odbrana optuženih tvrdila da se do iskaza tog svjedoka došlo na sumnjiv način, s obzirom na to da mu je od strane nadležnih organa prekinuto izdržavanje zatvorske kazne, te da „nikad nije nastavio da izdržava prekinutu zatvorsku kaznu, zbog krivičnih djela silovanje, protivpravni blud, prevara…“. I navode kako „podnosioci u ustavnim žalbama tvrde da je svjedok V. oslobođen od zatvorskih kazni u zamjenu za svjedočenje koje odgovara optužbi”.
U presudi Ustavnog suda, dodatno, stoji kako “to izgleda posebno sporno, s obzirom na saglasne prigovore koje su isticali saoptuženi, a koji su potvrđeni sa više rješenja Ministarstva pravde o prekidima i produžetku kazne V., te posebno imajući u vidu da se osuđeni – svjedok V. do dana odlučivanja po toj žalbi, nije javio u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija radi izdržavanja preostalog dijela zatvorske kazne”.
Oni kritikuju kolege iz redovnih sudova što nisu ispitali tvrdnje optuženih o okolnostima pod kojima je pribavljen iskaz svjedoka. “U nedostatku odgovarajućeg obrazloženja sudova, Ustavni sud ima ozbiljne dileme o pouzdanosti i tačnosti iskaza ovog svjedoka, kao i o kvalitetu tog dokaza u konkretnom krivičnom postupku”.
Ustavni sud je utvrdio da je, u odnosu na optuženog Ljuba Bigovića, došlo do izmjene činjeničnog dijela precizirane optužnice i to u presudi prvostepenog suda od 19.jula 2012., zbog čega se pojavilo suštinsko pitanje, da li je narušen identitet presude i optužbe, odnosno da li je optužba prekoračena.
Prema tadašnjoj optužnici, Bigović je krivično djelo podstrekivanje na ubistvo izvršio tako što je „pod nerazjašnjenim okolnostima“ izašao iz pritvora u Spužu u noći 22/23. avgusta 2005. i u Tivtu se sastao sa okrivljenim Vujadinovićem. Sud je izostavio iz dispozitiva presude te navode optužbe, ističući u obrazloženju presude da oni nijesu dokazani.
Umjesto toga, sud je „na osnovu sprovedenih dokaza“ ustvrdio kako je Bigović pomenuto krivično djelo izvršio ranije, prije nego što je „lišen slobode“. Sudije Ustavnog suda konstatuju kako „ovako precizirano vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bilo određeno optužnicom nadležnog tužioca, niti pak izmjenama te optužnice“, i cijene da bi Bigovićeva odbrana bila drugačija da su mu te činjenice bile poznate prije izricanja presude.
“Rasprava po toj optužbi bila je usredsređena na pitanje da li je optuženi (Bigović) preduzeo radnju podstrekavanja za vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru, te da li je pod nerazjašnjenim okolnostima izašao iz pritvora“, navedeno je u odluci Ustavnog suda uz ocjenu da je Bigović„oizmijenjenim razlozima optužbe saznao kasno, tek po prijemu prvostepene presude, kada njegova odbrana više nije mogla reagovati na prekoračenja optužbe, osim u formi žalbenih navoda“.
Ustavni sud zapaža da u osporenim odlukama Vrhovnog suda nema ni riječi o tome da je prvostepenom presudom došlo do izmjene činjeničnog opisa optužbe, pa je taj dio presude ostao na snazi. Zato su odlučili kako je u konkretnom slučaju došlo do prekoračenja optužbe na štetu podnosioca ustavne žalbe Bigovića ali i da je prekršeno njegovo pravo da bude detaljno informisan o prirodi i razlozima optužbe, kao i pravo da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu odbrane.
Tako, stavku po stavku, suđenje optuženima za ubistvo Slavoljuba Šćekića ide ka novom početku. I dok se čeka nova odluka Vrhovnog suda, manje do deset mjeseci dijeli nas od 15. godišnjice zločina.
SLAVICA ŠĆEKIĆ, SESTRA UBIJENOG INSPEKTORA
Odluka Ustavnog suda nezakonita
Sestra ubijenog policijskog funkcionera Slavica Šćekić za Monitor tvrdi da je odluka Ustavnog suda kojom je ukinuta presuda za ubistvo njenog brata nezakonita:
,,Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi ona bila ukinuta. Krivica osuđenih je dokazana i Ustavni sud nema pravo da preispituje odluku Vrhovnog suda o utvrđenim dokazima i činjenicama. Ustavni sud je trebalo da donese odluku o pokretanju postupka odgovornosti sudija koji su povrijedili pravo na suđenje u razumnom roku.
Dakle, Ustavni sud je trebao Vrhovnom sudu da naloži da pokrene pitanje odgovornosti svih sudija koji su vodili sudski postupak za ubistvo moga brata, kao i da naloži Vrhovnom sudu da odredi novčani iznos kao vid naknade štete osuđenima za ubistvo moga brata.
Sve to je regulisano po Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, očigledno, Ustavni sud štiti sudije, a krši zakon. Umjesto obratno“, zaključuje Slavica Šćekić.
Svjedok nezakonito oslobođen?
U odluci Ustavnog suda napisanoj na skoro 50 strana pojašnjava se da je zaštiženi svjedok V. sve vrijeme svjedočenja u ovom postupku, bio u prekidu zatvorske kazne, što Zakon u konkretnom slučaju ne poznaje.
,,Odredbama Zakonika o krivičnom postupku zakonodavac nije propisao da se zaštićenom svjedoku daju određene pogodnosti ili benefiti sa ciljem da se isti pridobije za saradnju sa pravosudnim organima vlasti, niti je ratio legis ovog instituta davanje iskaza od strane zaštićenog svjedoka, u zamjenu za oslobođenje od kazne. Cilj ove zaštite je da se osigura lična i imovinska bezbjednost građaninu koji vršenjem svoje svjedočke dužnosti ukazuje pomoć državnom pravosuđu i da se u isto vrijeme otklone eventualne prepreke za iskreno i potpuno svjedočenje“, piše u odluci Ustavnog suda.
„Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja, nameće sumnja da su zaštićenom svjedoku date pogodnosti u vidu prekida izvršenja kazne zatvora u zamjenu za njegov iskaz…, pa te okolnosti, po ocjeni ovog Suda, dovode u sumnju pouzdanost i tačnost iskaza ovog svjedoka“.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Uzaludnica
-
VESNA CIMBALJEVIĆ, ADVOKATICA IZ PODGORICE: Rizično je olako shvatanje društvenih mreža
-
Fratri
-
„Jogurt revolucija“ u Americi?
-
VALERIJA SAVELJIĆ, NEKADAŠNJA FINANSIJSKA DIREKTORICA PLANTAŽA: Plantaže me hrane, zato ih branim
-
Luka Mesec, koordinator stranke Levica iz Ljubljane: Slovenija postaje “podizvođač” njemačkih firmi
Izdvojeno
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije
6 danana
28 Marta, 2025
Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine preko Evrope do SAD. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU
Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.
Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.
Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.
Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.
Sa sadašnijim ambasadorom nije zadovoljna ni suprotna ideološka strana. Mitropolit Crnogorske crkve (CPC) Boris uputio je protestno pismo ministru Ibrahimoviću zbog odnosa crnogorskog ambasadora u Vašingtonu prilikom nedavne posjete crkvene delegacije Americi. Mitropolit piše da ambasada „nije našla za shodno da nam izađe u susret i pomogne u zakazivanju sastanaka sa zvaničnicima u Vašingtonu“. Požalio se i da je obaviješten da su „u ambasadi prvi put čuli za neka imena i institucije sa kojima smo tražili sastanke“. Za ovakav odnos „odgovornim smatramo Ambasadora Crne Gore u SAD-u“ zaključio je u pismu Ibrahimoviću.
Da ambasada nije u toku sa dešavanjima u Americi Monitor je već ranije pisao. Crnogorski kokus u američkom Kongresu je spao na jednu kongresmenku – Demokratu iz države Mejn Šeli Pingri . Time je de fakto prestao postojati. Crnogorski kokus je osnovao ambasador Srđan Darmanović i u svoje vrijeme je brojao 42 kongresmena (što je bilo više i od albanskog kokusa). Darmanović je preko kokusa uspješno izlobirao da se utiša američko protivljenje članstvu Crne Gore u NATO paktu zbog veza režima Mila Đukanovića sa ino mafijašima i ruskim obavještajnim službama.
Kongresmenka Pingri je pisala ambasadi nekoliko puta o zapostavljenom kokusu i nelobiranju za crnogorske interese u SAD-u. Navodno nije dobila odgovor. Monitor je dva puta slao pitanja kabinetu Pingri, na koja do izlaska ovog broja u štampu nije odgovoreno.
Diplomatija ne ide glatko ni s ove strane Atlantika. Krajem januara Vlada je usvojila prijedlog za postavljanje 14 novih ambasadora. Lista je usaglašena s predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem čiji potpis je potreban da bi se izabrani ambasadori poslali. Djelovi opozicije ali i prosrpskog bloka su uputili primjedbe da se u diplomatiju šalje provjereni kadar Demokratske partrije socijalista (DPS) i Milana Roćena, nekadašnjeg vanjskog ministra i glavnog čovjeka od povjerenja Mila Đukanovića. Tako je u Njujork (misija pri UN-u) poslana Dragana Radulović, bivša savjetnica za vanjsku politiku u bezbjednost premijera Duška Markovića. Radulovićka je u diplomatiji od 2000. godine.
Po nekim internim informacija, na mjesto u Njujorku je pretendirao Veljko Milonjić kojemu je na kraju pripalo ambasadorsko mjesto u Varšavi. Milonjić je ostao upamćen po tzv. kokainskoj aferi 2015. god. kada je bio šef crnogorskog konzulata u Minhenu.. Njemačka policija je sredinom oktobra 2015. uhapsila privatnog prevoznika iz Podgorice Sašu Mugošu na granici s Austrijom, jer je prevozio drogu u kamionu. Droga je bila pod diplomatskom plombom i sa propratnim papirima tadašnjeg crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija. Ministarstvo, kojim je upravljao Igor Lukšić, je saopštilo da Mugoša „povremeno, kao privatni prevoznik, pruža usluge prevoza-preseljenja diplomatskih službenika MVPEI“. Lukšić je slučaj prijavio Upravi policije i tužilaštvu. Generalni konzul Milonjić je navodno od „Ministarstva dobio preciznu instrukciju za dalje postupanje” – saopšteno je tada. Zapečaćena diplomatska pošta ili pošiljke, po Bečkoj konvenciji, uživaju diplomatski imunitet, i po pravilu, ne podliježu carinskom i drugom pregledu. Vijestima je neimenovani diplomatski izvor rekao da Mugoša u trenutku hapšenja nije preseljavao niti prevozio crnogorske diplomate. Navodno je zloupotrebio diplomatske papire i plombu. Milonjić je sve negirao. Kasnije je vraćen u zemlju dok je generalni konzulat u Minhenu zatvoren. Vlada Duška Markovića je u proljeće 2018. imenovala Milonjića za privremenog šefa Direktorata za ekonomsku i kulturnu diplomatiju. Afera nije dobila sudski epilog, kao i mnoge druge u doba DPS-a. Portal Borba.me je 2018. pisao da je Mugoša osuđen na šest godina zatvora zbog droge. Nakon 2 i po odležane godine deportiran je u Crnu Goru.
Sredinom ovog mjeseca je Vlada objavila da je nekadašnji član njemačkog Bundestaga Holger Hajbah od 1. januara postao viši specijalni savjetnik premijera Spajića. On će navodno biti zadužen za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu i jugoistočnoj Evropi i posredovanje u pristupanju EU. Savjetničke usluge Hajbaha neće ništa koštati crnogorske građane. Plaćaće ga njemački Centar za međunarodne mirovne operacije (ZIF). Hajbah je primljen nakon raspisanog konkursa i u skladu sa referencama koje je zahtijevao Spajićev kabinet – saopšeno je Vijestima. Sudeći po javno dostupnoj biografiji Hajbaha, nije jasno na kakvu tačno pomoć računa kabinet premijera. Hajbah je bio poslanik Hrišćanske demokratske unije (CDU) do 2011., i po nezvaničnim informacijama diplomatske zajednice, njegov politički uticaj u Berlinu je maltene nepostojeći. S druge strane, Hercegovac Veljko Kuštrov se, po dosadašnjem pisanju štampe, slovi kao Spajićev čovjek od povjerenja u Berlinu.
Najspornije diplomatsko postavljenje do sada je Dušanka Jeknić – siva eminencija miloističkog režima iz 90-tih. Jeknićka je često dovođena u vezu s poslovima šverca cigareta, ali italijansko tužilaštvo nikada nije dalje odmaklo od osnova sumnje. Postavljena je na poziciju u ambasadi u Turskoj nakon što je predsjednik Milatović kupio od nje nekretninu u Podgorici. Milatović je rekao da je ona poslata za Ankaru „bez bilo kakve konsultacije sa mnom“ i da je kadriranje u okviru MVP nadležnost ministra. „Što se tiče kupovine stana, sve je vrlo uredno prijavljeno ASK-u“ rekao je. Predsjednik je ranije spočitavao Vladi što je za direktora Investicionog razvojnog fonda (IRF) postovila Predraga Drecuna kojemu je zamjerio bliskost sa miloističkim režimom.
Crnoj Gori tek predstoji dug period u izgradnji profesionalne diplomatske službe.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
SPORAZUM VLADE SA UJEDINJENIM ARAPSKIM EMIRATIMA: Buka zbog novog strateškog investitora

Objavljeno prije
6 danana
28 Marta, 2025
Ponuđeni model izgradnje turističkog rizorta sa nekretninama mješovite namjene u Crnoj Gori primjenjuje se već duži niz godina. Počev od projekta Porto Montenegro u Tivtu, preko projekta Luštica bay, do Resorta Portonovi. Sve su ove investicije prošle skupštinsku proceduru. Crnogorski parlamentarci glasali su za njih bez uzbune koja prati dolazak novog velikog investitora, Mohameda Alabara
Storija o dolasku u Crnu Goru jednog od najvećih investitora u svjetskim razmjerama, milijardera Mohameda Ali Rashed Alabbara i njegove kompanije Eagle Hills, samo desetak dana nakon što je pobijedio na licitaciji za devet kupališta na Velikoj plaži, dobija nove obrise.
Bio je to kratak put od zakupca morske obale do strateškog investitora od nacionalnog interesa. Događaji se ređaju kao na filmskoj traci. Vlada premijera Milojka Spajića preduzela je mjere da u rekordnom roku uspostavi partnerske odnose sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemljom u čijem je sjedištu Abu Dabiu, registrovana moćna firma Eagle Hills Properties, specijalizovana za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine.
Na telefonskoj sjednici Vlade održanoj 24.marta najprije je utvrđen Predlog osnove za vođenje pregovora i zaključivanje sporazuma o saradnji dvije zemlje u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Usvojen je i tekst Sporazuma između Vlade Crne Gore i Vlade UAE, čiji sadžaj nije u potpunosti poznat crnogorskoj javnosti.
Na istoj sjednici utvrđen je i sastav sedmočlane delegacije Vlade na čelu sa premijerom, koja će uskoro otputovati u zvaničnu posjetu Emiratima, na pregovore oko zaključivanja ovog međudržavnog sporazuma.
Premijer je objelodanio da je predviđeno zaključivanje dokumenta na rok od pet godina, koji će se automatski obnavljati za isti period. Fokus buduće ekonomske saradnje usmjeren je na dva projekta. Na razvoj jednog projekta na Crnogorskom primorju, kao integrisanog razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene i izgradnju skijališta na sjeveru Crne Gore.
Ova dva projekta u oblasti turizma i razvoja nekretnina definisana su članom 1. teksta Sporazuma, kao strateški projekti od javnog interesa.
Sa tim u vezi premijer Spajić održao je sastanke sa predsjednicima primorskih i opština na sjeveru zemlje, koje je pozvao da dostave predloge razvojnih projekata koji bi mogli zainteresovati arapske investitore. Iako se čini da će prednost u odabiru lokacije za ulaganje u turističke kapacitete, imati Velika plaža u Ulcinju.
“Cilj svih međunarodnih posjeta je promocija potencijala Crne Gore ali moramo razumjeti da je za realizaciju velikih investicija potrebna sinergija centralne i lokalnih vlasti. Naš zadatak jeste da stvaramo prilike a zadatak lokalnog menadžmenta da omogući realizaciju velikih projekata koji će osigurati bolji životni standard. Potrebno je da kandidujete ideje ili projekte za koje smatrate da vašu opštinu mogu da pokrenu naprijed”, poručio im je Spajić.
Međutim, tekst Sporazuma sa UAE koji je u međuvremenu posredstvom MANS-a, dospio u javnost, izazvao je burne reakcije mnogih zainteresovanih za iznenadnu pojavu i projekte arapskog investitora u Crnoj Gori. Jedna od glavnih tema na premijerskom satu održanom u srijedu 26. marta, bila je Mohamed Alabar i detalji sporazuma sa Vladom UAE. Reakcije pojedinih poslanika, predstavnika opozicije graničile su se sa ostrašćenošću koja nije imala uporište u vidu eventualnih gotovih projekata i ponuda. Iz skupštinskih klupa čuli su se i pozivi državnom tužilaštvu da se uključi i spriječi nadolazeću štetu i navodnu korupciju najvišeg nivoa.
“Sporazum sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata koji premijer Milojko Spajić planira da potpiše krajem sedmice suspenduje niz crnogorskih zakona i širom otvara vrata za pranje novca”, ocijenili su iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora-MANS.
Na takav zaključak upućuju neke odredbe Sporazuma po kojima će zemljište na lokaciji na kojoj investitor želi da realizuje projekat, biti dostupno bez sprovođenja procedure javnih nabavki.
Vlada se obavezuje da će obezbijediti zemljište, odnosno razvojno područje, “bez sprovođenja javnih nabavki, javnog tendera ili drugih procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine”, navedeno je u Sporazumu.
Međutim, bilo je primjera u dosadašnjem gazdovanju državnom imovinom, da je Skupština Crne Gore ratifikovala sporazume i ugovore o izgradnji turističkih naselja sa inostranim kompanijama kojima je zemljište ustupano na rok od 90 godina, bez raspisivanja javnog tendera, uz obrazloženje da je riječ o strateškim investitorima.
Sporazum se ne odnosi isključivo na izgradnju ekskluzivnog turističkog kompleksa na Velikoj plaži u Ulcinju, več i na druge atraktivne lokacije na Crnogorskom primorju, za koje bude postojao obostrani interes za njihovu valorizaciju.
Postoji bojazan da planirana investicija na jugu zemlje nije isključivo turističke prirode, već da je u pitanju model real estate ulaganja, u kome prioritet ima izgradnja nekretnina za prodaju, stanova i turističkih apartmana.
Navedeni način finansiranja projekta pokazuje uobičajeni sistem gradnje prodajom kvadrata od momenta prezentacije skica i idejnih rješenja.
“Investicija može uključivati sopstveno finansiranje, bankarske kredite ili kredite povezane strane ili akcionara, prodaje, prethodne prodaje, prihode od ulaganja treće strane…” Sve u cilju realizacije projekta, navodi se u tekstu Sporazuma.
Tokom premijerskog sata čule su se optužbe na račun premijera Spajića za sumnjivu prodaju zemlje, za epsku obmanu građana, ukoliko prihvati davanje zemljišta u dugoročni zakup. Predstavnici Opštine Ulcinj istakli su da neće dozvoliti otuđivanje zemljišta na desetine godina, što je do sada bila uobičajena praksa.
Ponuđeni model izgradnje turističkog rizorta sa nekretninama mješovite namjene u Crnoj Gori pirmjenjuje se već duži niz godina. Počev od projekta Porto Montenegro u Tivtu, koji je javnosti prezentovan kao vrhunski projekat atraktivne marine za super jahte sa par luksuznih hotela. Međutim, taj dio Tivta postao je novo gradsko naselje, sa nizom stambenih zgrada, moderno dizajniranih I uređenih i sa jednim hotelom, koji to u potpunosti nije, čije su sobe ili apartmani dijelom prodati.
Zemljište za gradnju u Porto Montenegru površine od 24 hektara dato je u zakup na 90 godina.
Projekat Luštica Bay identičan je. Uz jedan omanji hotel, za sada je izgrađeno na stotine stanova u zgradama i manjim kućama, namijenjenih prodaji. Na toj lokaciji 7 miliona kvadrata državnog zemljišta pored morske obale, dato je u zakup na 90 godina.
Isti recept primijenjen je i u Resortu Portonovi, u kome se pored luksuznih rezidencijalnih vila, hotela i marine, grade i prodaju stanovi i marina apartmani. I na tom dijelu Crnogorskog primorja 26 hektara državne zemlje, prostor bivše vojne kasarne, dato je pod zakup na 90 godina.
Ni poznati lokalitet Miločer nije pošteđen stanogradnje i otuđenja dragocjenog zemljišta sa stoljetnim parkom, na dugih 90 godina.
Sve su ove investicije prošle skupštinsku proceduru. Crnogorski parlamentarci glasali su za njih bez vike I galame koja prati dolazak novog velikog, dugo iščekivanog investitora, Mohameda Alabara.
Uostalom i zakonska regulativa u oblasti turizma i planiranja prostora ide na ruku ovakvoj vrsti ulaganja. Zakon o turizmu pretrpio je nekoliko verzija kako bi pojam klasičnog hotela nestao iz upotrebe I hotelijerstvo koje smo poznavali dobilo je druge oblike. U skladu sa interesima investitora hoteli su prešli na mješoviti model poslovanja po kome su hotelske smještajne jedinice predmet pojedinačne prodaje.
Sva planska dokumenta od novog Prostornog plana Crne Gore koji je u fazi pred usvajanje, preko Prostornog plana obalnog područja, te PUP-a Opštine Ulcinj koji je istekao 2020. godine, Veliku plažu tretiraju kao zonu visokog ekskluzivnog turizma.
Dio ove plaže površine od 10 miliona m2, posjeduje detaljnu razradu u vidu Državne studije lokacije “Dio sektora 66-modul II, III I VI” – Velika plaža koju je izradila administracija 43. Vlade premijera Dritana Abazovića, ali još nije usvojena. Rukovodilac izrade DSL je arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi.
Dva plana istog autora za jednog investitora. Slučajnost ili ne znaće se uskoro.
Branka PLAMENAC
Komentari

STEGA je problematizovala poslovanje nekadašnjeg poljoprivrednog giganta analizirajući (nezvanične) podatke o berbi, proizvodnji i prodaji vina, starim i novim dugovima, stanju vinograda… Odgovor iz državne kompanije nije odagnao sumnje. Vlada ćuti
Kuda idu Plantaže AD? Zaokupljena raznim zapaljivim temama javnost je ostala prilično ravnodušna na polemiku između uprave Plantaža i udruženja STEGA o aktuelnom trenutku i budućnosti tog preduzeća.
Valjalo bi da je drugačije. Uz EPCG, najvrjednije crnogorsko preduzeće u većinskom vlasništvu države i, opet uz EPCG, jedino za koje se državni parlament obavezao da će ga sačuvati u državnom vlasništvu, prolazi kroz višegodišnju, duboku krizu. Stanje je alarmantno, tvrde iz STEGA, navodeći kako je, od 2020. do danas, u Plantažama uništeno stotine hektara vinograda, da su kvalitetni kadrovi protjerani iz kompanije, tržište izgubljeno, troškovi poslovanja uvećani, dok su proizvodnja i kvalitet vina smanjeni.
”Prinosi grozđa su na istorijskom minimumu od 2021. godine ( u prosjeku su, u poslednje četiri godine od kada je došla nova uprava, godišnje manji za 5,1 milion kilograma, ili 40 odsto, od prethodnog četvorogodišnjeg prosječnog prinosa), dok je godišnja proizvodnja vina, u prosjeku, manja za oko četiri miliona litara”, navode iz STEGA u svom obraćanju. Ono je, kažu, prvo upućeno ministru poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Vladimiru Jokoviću, ali je izostala reakcija iz njegovog resora. Zato su svoja saznanja podijelili sa javnošću.
“Izvoz vina Plantaža količinski pada, i to na svim tržištima, dok uvoz inostranih vina u Crnoj Gori drastično raste”, navode u saopštenju. “Tako se u Crnoj Gori prošle godine u odnosu na 2019. uvoz vina povećao za oko 90 odsto ili za 6,5 miliona eura, doke je izvoz vina Plantaža 2023. u odnosu na 2019. manji za 400 hiljada eura i pored značajnog povećanja cijena proizvoda. Količinski je pad prodaje vina Plantaža u izvozu oko 10 odsto.”
Iz STEGA navode kako je i kvalitet proizvedenog vine u padu. To argumentuju podatkom o “drastično manjem” broju nagrada na tri najprestižnija svjetska takmičenja (Decanter, Mundus Vini, Decanter Asia). Prema njihovoj računici na tim takmičenjima je u periodu 2017.-2020. osvojeno 60, a od 2021. do 2024. godine svega 23 nagrade.
Iz Plantaža su, saopštenjem, reagovali na “brojne netačne tvrdnje o poslovanju tog preduzeća”. Sadašnja uprava je, navode, ostvarila napredak u ključnim poslovnim segmentima “o čemu najbolje svjedoči pozitivan rezultat poslovanja, koji je nakon pet godina, ostvaren u 2024. godini”.
“Prodaja raste – Domaće tržište raste! Izvoz raste!”, navodi se u reagovanju Plantaža. “ S ponosom možemo da istaknemo da je finansijska realizacija 2024. godine najveća u posljednjih deset godina i da je za 1,6 miliona eura veća nego 2019. godine. Prodaja na skoro svim tržištima bilježi rast. Najznačajnije tržište Crne Gore bilježi rast prihoda od osam odsto, dok tržište Srbije bilježi rast prihoda 12 odsto. Ukupna vrijednost izvoza u 2024. je veća nego 2019. godine.”
STEGA i uprava Plantaža prošlogodišnje poslovne rezultate mjere različitim aršinima. Makar formalno, to bi moglo dati za pravo i jednoj i drugoj strani. Kritičari poslovanja Plantaža iznose podatke o količini prodatog vina, dok iz kompanije odgovaraju računicom zasnovanom na ostvarenim prihodima od prodaje. Obzirom na visoku inflaciju u periodu 2021.-2024. (preko 30 odsto) i rast cijena u sektoru hrane i pića koji je, prema podacima Monstata, bio veći od 40 odsto, te je brojke nemoguće upoređivati bez kompletnih podataka. Oni su i dalje nedostupni. Umjesto brojki o količinama o kvalitetu ubranog grožđa i proizvedenog/prodatog vina iz Plantaža su nam ponudili izvod iz svoje poslovne strategije. “Za razliku od ranijih godina, kada se vino prodavalo po nižim cijenama i bez strategije rasta vrijednosti brenda, sada je cilj maksimalizacija prihoda kroz optimalnu prodajnu cijenu, a ne isključivo kroz količinsku realizaciju.”
Tu je i podatak da je prodaja premijum vina prošle godine, u odnosu na 2019., porasla za šest odsto kada je količina u pitanju, odnosno, za 17 odsto kada se mjeri po ostvarenom prihodu. Istovremno, poručuju, “prodaja jeftinih-kvalitetnih vina prati strateške planove i za 10 odsto je manja u odnosu na 2019. godinu”.
Iz Plantaža izbjegavaju iznošenje podataka o prinosima i kvalitetu prošlogodišnje berbe, iako su na stranicama Monitora, još zimus iznijete ozbiljne sumnje na ostvarenje prošlogodinjeg plana.
“Za razliku od prethodnih, 2024. je po svim parametrima išla na ruku proizvođačima grožđa i vina, pa je sve ukazivalo da će ovo biti zlatna godina. To, ipak, nije bio slučaj u Plantažama”, navodi u autorskom tekstu objavljenom krajem novembra u našem nedjeljniku Zoran Miladinović doktor fitomedicine i dugogodišniji Glavni tehnolog za zaštitu bilja u Plantažama. “Od doskorašnjih kolega iz Plantaža saznajem da je ovogodišnji planirani rod bio oko 15 miliona kilograma grožđa, a da se ubralo oko 11 miliona. Dakle, četiri miliona kilograma manje, odnosno 27 odsto manje od planiranog.”
“ Grožđe koje se bere je lošeg kvaliteta sa malim procentom šećera i velikom pojavom truleži, što se na kraju odražava na ukupnu količinu i na organoleptičke karakteristike dobijenog vina”, konstatuje Miladinović.Uz računicu: “Od četiri miliona kilograma izgubljenog roda moglo se dobiti oko tri miliona flaša (0,75 litra) vrhunskog vina. Ovo je ‘trošak’ pogrešnog odlučivanja partijskih kadrova…”
Nakon ovog teksta javljali su nam se zapošljeni u Plantažama tvrdeći da je količina ubranog grožđa tokom prošlogodišnje berbe još manja – oko osam miliona kilograma. Zvanični podaci su do danas ostali nedostupni.
Iz Plantaža poručuju: “Prema zvaničnim podacima Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), globalni i evropski vinogradari su u 2023. i 2024. godini suočeni sa ekstremnim meteorološkim uslovima koji uključuju: rane mrazeve, obilne kiše u ključnim fazama vegetacije, dugotrajne sušne periode… Ove nepovoljne klimatske prilike dramatično su uticale na proizvodnju vina širom Evrope, pri čemu su mnoge zemlje zabilježile značajno smanjenje proizvodnje u odnosu na prethodne godine. Klimatske promjene prestavljaju ključni faktor koji oblikuje trenutnu situaciju u vinogradarskom sektoru širom svijeta, a Plantaže kao i mnoge druge vinarije rade u okviru tih izazovnih oklonosti”.
Upućeni sagovornici Monitora potvrđuju da su ovi podaci na mjestu, ali podsjećaju da Plantaže imaju sistem za navodnjavanja vinograda, za razliku od većine evropskih vinogradara. Zato, možda, priča o suši nije baš za “vađenje”.
Ima još toga što ukazuje da u Plantažama stvari ne stoje tako dobro kako se to želi predstaviti zvaničnim saopštenjima. Ili onako kako bi se moglo zaključiti obzirom na potpunu inertnost vlade, kao zastupnika većinskog vlasnika (države), prema dešavanjima u kompaniji.
Skupština akcionara Plantaža je krajem prošle godine, usvojila izmjene Statuta (predlog stigao iz odbora direktora) kojima je bord predvođen Nikolom Tripkovićem (blizak PES-u) preuzeo većinu nadležnosti izvršnog direktora Igora Čađenovića (NSD).
Odbor direktora je od Čađenovića preuzeo nadležnosti izbora članova menadžmenta kompanije (direktori sektora, rukovodioci službi…), odobravanje finansijske pomoći, sponzorstva i “druge vidove društveno odgovornog poslovanja”, sve nadležnosti u vezi sa uzimanjem pozajmica i kredite… Definisano je da uputstva Odbora direktora upućena izvršnom direktoru sada imaju obavezujući karakter. Konačno, odbor direktora je od izvršnog direktora u potpunosti preuzeo nadležnosti nad poslovanjem podružnica – ćerki firmi i predstavništava koje Plantaže imaju van Crne Gore.
“Smatramo da će predložene izmjene Statuta značajno unaprijediti korporativno upravljanje u Društvu, na način da će jasnije i cjelishodnije biti razgraničena ovlašćenja Odbora direktora i izvršnog direktora, što će, u krajnjem, imati za posljedicu kvalitetniju i sveobuhvatniju zaštitu ukupnih interesa Društva”, navedeno je u obrazloženju izmjena Statuta nakon čijeg je usvajanja izvršnom direktoru ostala samo izdašna plata.
Nakon odgovora Plantaža, iz STEGA su izašli sa dodatnim primjedbama iz kojih proizilazi da i oni imaju neke informacije o odnosima na relaciji izvršni direktor – bord:
“Predstavili ste kao veliki uspjeh to što ste 2023. ostvarili negativno poslovanje od oko šest miliona eura, i da je to značajno manji gubitak od 12 miliona eura ostvarenih u 2022. Pitamo da li ijedna firma na svijetu ovakve rezultate prestavlja kao istorijski uspjeh? Hvalite se da su Plantaže ostvarile u 2024. godini pozitivno poslovanje od oko 300 hiljada eura, pa nas interesuje da li je Bord direktora kao najveći organ upravljanja firme odobrio planove da poslujete sa milionskim gubicima, ili minimalnim pozitivnim rezultatom koji se ostvaruje prodajom zemljišta Plantaža, i da li i oni proslavljaju ovakve rezultate?”
Priča će imati nastavak. U formi polemike ili konkretnih odluka u trouglu vlada –bord – izvršni menadžment, tek treba da vidimo. Povoda ima na pretek. Nešto se mulja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PRIJAVA PROTIV BIVŠEG I AKTUELNOG VRHA UPRAVE CARINA: Zviždač o carinskim prevarama

ODLAZAK SVETLANE BROZ: Preko rijeke

Preteći vokali
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja