Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Neki to vole vruće

Objavljeno prije

na

Konačno je u Crnu Goru, u danima između vaskršnjih i prvomajskih praznika, stigla vijest od koje su mnogima krenule suze radosnice. „Centralna banka će narednih dana u potpunosti ukinuti zabranu kreditiranja uvedenu prije tri godine Prvoj banci”, obavijestio je svjetsku javnost preko agencije Rojters guverner CBCG Radoje Žugić, „Imamo informacije da je Prva banka dostigla potrebne parametre za poslovanje i narednih dana ćemo i zvanično objaviti da je ta banka postala slobodan igrač na bankarskom tržištu”. DA LI ĆE SLOBODA UMJETI DA PJEVA: U međuvremenu, detaljno smo informisani i o tome ko je sve i koliko platio da bi Prva povratila status „slobodnog igrača”. Na pitanje zašto, odgovor ćemo, na žalost, čekati nešto duže.

Ispostavilo se, uglavnom, da su glavni teret projekta revitalizacije porodičnog biznisa, uz Vladu Crne Gore i nekadašnjeg ministra finansija i aktuelnog premijera Igora Lukšića, iznijeli čelnici dvije kompanije u državnom vlasništvu. Tim preduzećima su vlade Mila Đukanovića (njihovog kolege akcionara iz Prve banke) u minulih dvadesetak godina u više navrata pokrivale višemilionske dugove. Pošto se dobro dobrim vraća – oni su, što državnim (Srđan Kovačević, predsjednik Odbora direktora EPCG) što privatnim novcem (Miodrag Ivanović, predsjednik Odbora direktora Pobjede) , sakupili preko 5,5 od ukupno deset miliona eura mukotrpno prikupljenih u jednogodišnjem postupku dokapitalizacije Prve.

To, naravno, ne znači da treba potcijeniti entuzijazam sa kojim su ministri i poslanici vladajuće većine – od Predraga Sekulića do Miodraga Vukovića – odlučili da, doduše značajno manji, dio svoje ušteđevine ulože u ovaj posao. Za svaku je pohvalu činjenica da visoko pozicionirani članovi DPS-a vjeruju predsjedniku svoje partije toliko da su u njegu spremni da ulože i vlastiti novac. Međutim, svaki građanin Crne Gore mora se zabrinuti nad činjenicom da uticajni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti nijesu u stanju da na elementarno racionalan način raspolažu vlastitim imetkom. Kako drugačije razumjeti to što su novopečeni akcionari Prve banke kupovali akcije po cijeni 20 ili 30 odsto većoj od ponuđene na berzi? I još važnije: kako od njih očekivati da se racionalno ophode sa našim novcem, kada to ne rade ni sa svojim?

Ili je to, ipak, neophodna cijena koju treba platiti za slobodu o kojoj govori guverner Žugić.

KONTINUITET BEZVLAŠĆA: Sada iz CBCG stižu najave po kojima je to sasvim dovoljno da se Prva banka vrati na tržište, bez ikakvih posljedica za ono što su njeni zvaničnici činili od 2007. godine.

Znači li to da nadležni zaboravljaju da je nedostatak novca bio samo jedan od razloga za probleme sa kojima se nosila, i još uvijek se nosi, Prva banka Crne Gore, njeni klijenti i deponenti? I, istovremeno, znači li to da čelna garnitura CBCG računa kako smo te razloge zaboravili i mi ostali?

Bezakonje je, uz širokogrudo razbacivanje tuđeg novca, obilježilo poslovanje Prve (tada Nikšićke) banke od momenta kada je Aco Đukanović brat, društveno-politički radnik i biznismen, postao kvalifikovani vlasnik njenih akcija (tek da se zna: on je jedini kome za to nije trebala dozvola CBCG).

Najstariji dokaz za tu tvrdnju, koji možemo pronaći u zvaničnoj dokumentaciji, predstavlja rješenje CBCG od 13. februara 2008. godine o preduzimanju prinudnih mjera prema Prvoj banci. Još tada je od Banke zahtijevano, pokazaće se bezuspješno, da „prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima…”.

Najsvježiji dokaz da Prva nije odustala od politike kršenja propisa star je jedva mjesec dana. „Prva banka CG je stvarni vlasnik 378.360 akcija HTP Mimoza AD Tivat”, stoji u odgovoru Komisije za hartije od vrijednosti na upit jednog od manjinskih akcionara Mimoze. Njega je zanimalo kome je kolašinska kompanija Gorska 10. januara ove godine prodala 11 odsto akcija tivatskog preduzeća i tako izbjegla zakonsku obavezu da javno ponudi preuzimanje svih akcija. KHOV je, pišu, saznala da su akcije na zbirnom kastodi računu vlasništvo Prve banke.

Prva je, može se reći, dobro pazarila pošto su akcije kupljene po cijeni upola nižoj od tada važeće na berzi. Mali problem je samo to što su akcije kupljene u vrijeme kada Banka braće Đukanović nije imala pravo, po osnovu još uvijek važećih mjera CBCG, da investira u hartije od vrijednosti. Zanimljivo, to saznanje nije proizvelo ama baš nikakvu reakciju nadležnih.

Baš kao što je bilo kakva reakcija izostala i nakon što je Monitor, početkom prošle godine, na primjeru pljevaljske Mat kompani obznanio da je Prva banka dijelila kredite i nakon što joj je CBCG zabranila tu vrstu poslovnih aktivnosti.

Nekome može biti zanimljivo: Prva banka je u tom slučaju kršila propise finansirajući kompaniju koju je osnovao Duško Šarić, trenutno pritvoreni brat odbjeglog Darka Šarića, optuženog da je organizovao šverc preko dvije tone kokaina iz Južne Amerike.

A akcije Mimoze Prva je kupila preko brokerske kuće koju kontrolišu Veselin Barović i njegov Eurofond. Platili su ih jedva nešto više od eura po akciji, iako je – na primjer – Eurofond, kojim upravlja Veselin Barović, sredinom 2008. godine iste akcije kupovao po cijeni od 15,3 eura. Prodavac je bilo preduzeće Komersa, Veselina Barovića. Da li su tu čista posla? Gotovo 15 hiljada akcionara Euro fonda odgovor KHOV na to pitanje čeka skoro dvije godine.

KAD EVROPA PITA: Poslovanje Prve banke zaintrigiralo je i evropske zvaničnike. Iz odgovora koje je sastavljao tim predvođen tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem vidi se da to interesovanje nije bilo bez razloga.

Dok je crnogorsku javnost, tokom afere 11 miliona, ubjeđivao kako „način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, Lukšić u odgovorima na Upitnik Evropske komisije piše da je Prva 44 miliona koja je dobila iz državnog budžeta trošila mimo dogovorenog plana: „Banka je ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.

Opet, bez bilo kakve posljedice po bilo koga.

Jedan od potpisnika ugovora između države i Prve banke – Igor Lukšić napredovao je u državnoj službi, pa je zvanje ministra finansija i potpredsjednika Vlade zamijenio titulom premijera. Potpis na ovaj ugovor, u ime Prve banke, stavio je Radoje Žugić. Aktuelni guverner tada je, istovremeno, bio i predsjednik borda Prve banke i prvi čovjek Fonda PIO. Sami zaključite da li je, u međuvremenu, i on napredovao u službi. Ono što je sigurno – plata mu je znatno veća. Zaradio je. Ili to tek treba da uradi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo