Povežite se sa nama

OKO NAS

NEIZVJESNA SUDBINA RADNIKA VEKTRA BOKE: Traže odgovornost za uništenu kompaniju

Objavljeno prije

na

Osmogodišnja agonija zvana Vektra Boka, koja je uništila turističku privredu Herceg Novog i ovaj, u prošlosti najrazvijeniji turistički centar Crne Gore, praktično ostavila bez pravih hotelskih kapaciteta, dobila je i svoju kulminaciju uvođenjem stečaja u preduzeće prodato biznismenu Draganu Brkoviću.

,,Slučaj ove kompanije je samo jedan u nizu onih koji, zapravo, dokazuju da u Crnoj Gori pravna država ne funkcioniše. Od samog početka ovaj privatizacioni aranžman je išao veoma traljavo i bez poštovanja osnovnih ugovornih normi. Nisu obezbijeđene odgovarajuće činidbene garancije, nisu u potpunosti razriješena imovinsko-pravna pitanja, čekalo se usvajanje planske dokumentacije. Ipak i nakon usvajanja urbanističkih projekata za rekonstrukciju hotela Plaža i izgradnju novog Tamarisa, investitor nije pokrenuo investicije, jer očigledno nije imao finansijski potencijal”, kaže za Monitor, predsjednik OO HN PzP-a i odbornik lokalnog parlamenta, Milovan Mišo Baždar. On podsjeća da je Brković umjesto gradnje i investiranja srušio hotel Tamaris i nebrigom dopustio devastaciju hotela Igalo.

,,Pored toga investitor je raznim višemilionskim hipotekama opteretio privatizovane nepokretnosti, a kreditna sredstva značajnim dijelom trošio nenamjenski za svoje potrebe izvan Herceg Novog. To je, naravno, u suprotnosti sa Ugovorom o privatizaciji. Kada se ovome doda i činjenica da radnicima nisu uplaćivani porezi i doprinosi na primanja u periodu dužem od četiri godine, kao i nastali milionski dug prema lokalnoj samoupravi, jasno je da se radi o potpuno promašenoj privatizaciji”, kaže Baždar.

Kompanija Vektra podgoričkog biznismena Dragana Brkovića je u decembru 2007. godine sa predstavnicima crnogorske Vlade i državnih fondova zaključila ugovor o kupoprodaji 59,45 odsto akcija hercegnovskog Hotelsko-turističkog preduzeć Boka, vrijedan 22,2 miliona eura. Ugovorom su bile predviđene investicije od oko 64 miliona eura za tri godine, dok je krajnji rok za početak realizacije bio 1. novembar 2008. godine. Vektra je dodatnih 33,4 odsto akcija kupila za 9,25 miliona eura od kompanije Hunguest hotels i postala vlasnik oko 93 odsto kapitala. Podgorička kompanija obećala je da će u izgradnju četiri hotela, koje je prema ugovoru bila dužna da završi za tri godine, uložiti 360 miliona eura ili šest puta više od ugovorenih obaveza. Do 2010. godine trebalo je biti izgrađeno ukupno 200.000 metara kvadratnih hotelskih objekata.

Kada je Vektra preuzela HTP Boku, u kompaniji je bilo zaposleno 230 radnika. Bilo je obećano da će biti zaposleno još oko 1.200 radnika. Brojka je sada duplo manja nego nakon privatizacije: 118 radnika pretežno u jedinom preostalom hotelu Plaža. Osim tog hotela, prema riječima predsjednika sindikata, Vojislava Miljanića, trenutno još rade restoran Levanger, parking hotela Igalo i autobuska stanica.

,,Mi smo o stečaju saznali iz medija. Do danas 118 radnika nijesu dobili rješenja o otkazu, niti su im ponuđeni ugovori o radu, iako su radno angažovani, uglavnom u Plaži, jedinom preostalom hotelu kompanije”, kazao je Miljanić novinarima. On je rekao da se u hotelu Plaža trenutno nalazi oko 100 gostiju, a očekuje se da će taj broj rasti i da radnici sami organizuju radni proces, jer je menadžment otišao iz Herceg Novog

,,Savjet za privatizaciju je mogao i morao raskinuti Ugovor još prije rušenja hotela, umjesto potpisivanja aneksa koji je omogućio nastavak agonije Vektra Boke. Ako kompanija ne može pokrenuti investicije, što je bila osnovna svrha privatizacije, niti dati bilo kakve bankovne garancije, onda je jasno da se tu radi o sprezi tajkuna Brkovića i političkog lobija iz DPS-a”, kaže Baždar za naš list. „Ovom se privatizacijom mora pozabaviti i državni tužilac naročito u sljedećim pitanjima: odgovornost investitora za hipotekarne terete i pričinjenu štetu na imovini HTP-Boke; odgovornost Savjeta za potpisivanje Ugovora i naročito Aneksa bez odgovarajućih bankovnih garancija koje je ugovor predviđao i odgovornost za neraskidanje Ugovora kada su se još prije više godina stekli uslovi za to.”.

Po njemu, nije teško zaključiti da postoji osnovana sumnja na moguće koruptivne radnje.

,,Mi smatramo da se mora raskinuti ugovor od strane Vlade sa Vektra Bokom i to bez obaveze isplate obeštećenja Brkoviću, jer su on i njegov menadžment odgovorni za dovođenje u stečaj nekada najvećeg hotelsko turističkog preduzeća kod nas”, kaže za Monitor Darko Klasić iz Novske liste, navodeći da će taj politički subjekt tražiti odgovornost države odnosno Vlade za stečaj i kao prioritet ostvarivanje zahtjeva radnika.

Na odgovornost pozivaju i odbornici demokrata HN, Obrad Gojković i Mirko Mustur

,,Štete koje je Opština imala u dosadašnjoj privatizaciji HTP Boke mogu se djelimično kompenzovati ukoliko Opština stvori aktivnu poziciju u procesu stečaja da integralno brani svoje interese. Ovo je možda posljednja prilika da Herceg Novi povrati dio imovine od najvišeg značaja za grad. To se prije svega odnosi na park hotela Boka, na prostor autobuske stanice i srušeni hotel Tamaris”, poručili su u saopštenju za javnost Obrad Gojković i Mirko Mustur. Gojković je kazao za Monitor da bi raskid ugovora koštao državu oko 16 miliona eura, ali da je to neuporedivo manja šteta od onoga što je uništeno lošim upravljanjem i nepoštovanjem odredbi ugovora čime je ,,zarobljena neuporedivo veća vrijednost”.

Od uvođenja stečaja 12. juna, radnici nijesu do sada imali sastanak ni sa stečajnim upravnikom niti sa menadžmentom.

,,Interesuje nas da li postoji plan reorganizacije, kolika su kreditna zaduženja i da li su objekti dati pod hipoteku. Zanima nas i njihov stav ko je kriv za ovakvo stanje, koja su sada prava radnika”, naveo je Miljanić i dodao da će ta pitanja dostaviti menadžmentu i u pisanoj formi.

Od stečajnog upravnika će tražiti odgovore kakvi su planovi za kompaniju. Posljednju platu primili su za februar ove godine, a prevoz za jun 2013. Već četiri godine imaju pravosnažne presude za isplatu dva regresa i za jednu razliku u plati, a to nije uplaćeno zbog blokade računa. Član IO sindikata Ljiljana Banković smatra da je država isključivi krivac za situaciju u kojoj su se našli preduzeće i zaposleni.

„Šest fondova je potpisalo ugovor kada je Brković kupovao našu imperiju. Oni su trebali da kontrolišu da li se privatizacioni ugovor poštuje. Umjesto toga osnovni ugovor je produžen aneksom, a na naše žalbe i molbe da neko reaguje od državnih institucija – odgovora nije bilo”.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo