Neistine o sudiji Grdiniću
(Štiteći interes Žugića i Medenice do unapređenja i privilegija. Monitor br.1569)       

TXT: Očigledno bez pravnog znanja, autor teksta u prethodnom broju “Monitora”, pod naslovom “Štiteći interes Žugića i Medenice do unapređenja i privilegija” je krenuo putem istraživačkog novinarstva i javnosti je ponudio svoju “studiju slučaja” koji se po tužbi Ivana Jovića vodi protiv Centralne banke Crne Gore, u kojem se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tužilac bio žrtva diskriminacije od strane svog poslodavca. U tom poduhvatu, autor svoju analizu gotovo isključivo temelji na mišljenju samog tužioca. Svakako, gospodin Jović ima pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje o pitanju koje je za njega lično značajno, pa i putem medija, ali uvažavajući njegovu slobodu, kao i poziciju koju ima u postupku u kojem odlučuje sudija Grdinić, a koji postupak je još uvijek u toku, uzdržaćemo se od komentarisanja teksta u dijelu u kojem je prenijeto njegovo mišljenje. Međutim, protiv svake odluke suda stranka ima pravo da izjavi žalbu, a o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje se u žalbenom postupku pred sudovima viših stepena, a ne na ulici ili u novinama. Ipak, ako novinar već želi da komentariše presudu koja nije pravosnažna, logika i minimalno poštovanje profesionalnih standarda bi podrazumijevao da se u tekstu uz iznošenje svojih komentara i mišljenja stranke, javnosti prenese makar dio obrazloženja presude koja se komentariše, kako bi čitaoci mogli biti upoznati o razlozima zbog kojih je sud donio svoju odluku i tako možda bili u prilici da sami donesu zaključke. Međutim, Monitor se tim stvarima nije želio zamarati. Zapravo, Monitor ni ne pominje da je pročitao sadržinu odluke koju komentariše, ali zato navodi “da je Monitor imao uvid u presudu Vrhovnog suda, u kojoj se konstatuje da je sudija Grdinić prvostepenu presudu donio uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i izostanka razloga o odlučnim činjenicama”. I zapravo, u analizi slučaja kojim se Monitor bavi, ovo je jedini dokument iz predmeta na koji se poziva u svom tekstu. Problem Monitora je što ni ta jedna informacija nije istinita. Jer Vrhovni sud nije ukinuo prvostepenu presudu! Vrhovni sud u svojoj odluci uopšte nije cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku! Vrhovni sud je cijenio isključivo valjanost presude Višeg suda u Bijelom Polju! Da li je Monitor o ovoj činjenici istinito informisao javnost, veoma je lako provjeriti uvidom u rješenje Vrhovnog suda Crne Gore Rev.br.1142/19 od 26.02.2020. godine, koje je dostupno na sajtu Vrhovnog suda. Koji je motiv Monitora da tekst o nepravosnažno presuđenom predmetu bazira isključivo na mišljenju jedne strane u sporu, da ignoriše razloge zbog kojih je sud donio odluku koja se komentariše i da obmane javnost da u rješenju Vrhovnog suda piše nešto čega nema? Ako neko može da napiše da je pročitao nešto što ne postoji, logično je da misli da i drugi rade kako im je rečeno.

Činjenica je da je sudija Mladen Grdinić u svojoj karijeri postupao u više hiljada predmeta. Među njima su i tri predmeta, od kojih je gospodin Radoje Žugić u jednom bio tužilac (protiv osnivača Dnevnih novina “Dan”), u drugom je tuženi zajedno sa Centralnom bankom Crne Gore (po tužbi gospođe Irene Radović), dok je u trećem Centralna banka Crne Gore sama na strani tuženog (po tužbi gospodina Ivana Jovića). Prvi postupak je pravosnažno okončan, dok su druga dva i dalje u toku. Kao i u bilo kojem drugom predmetu, i u tim predmetima sud je svoju odluku donio na osnovu činjenica koje je utvrdio u postupku, brižljivom ocjenom svih dokaza, savjesnom primjenom prava i na osnovu svog slobodnog sudijskog uvjerenja. Presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev gospodina Radoja Žugića donijeta je upravo na osnovu istrajavanja postupajućeg sudije da se pribave svi relevantni dokazi i presudom koja je donijeta u tom predmetu zaštićena je sloboda govora i pravo novinara Dnevnih novina “Dan” da rade svoj posao. Sudija Grdinić prilikom došenja presude nije vodio računa o poziciji koju gospodin Radoje Žugić zauzima u društvu, kojoj politici pripada i ko mu je prijatelj. Ni u situaciji kada je odbio njegov tužbeni zahtjev, a ni u drugim predmetima. Istovremeno, svoje odluke sudija neće donositi ni da bi stekao naklonost javnosti, medija, čitalaca ili bilo koje politike, niti da bi sebe zaštitio od bilo čije kampanje. Da li je sudija Grdinić donošenjem ove presude štitio interese onog čiji je tužbeni zahtjev odbio, javnost može procijeniti uvidom u samu presudu Osnovnog suda u Podgorici P.br.1171/14 od 08.07.2016. godine, koja je dostupna na sajtu ovoga suda.

Ipak, Monitor u jednom jeste u pravu. Profesionalna je privilegija biti sudija i zamjenik predsjednika Osnovnog suda u Podorici. Ali to je privilegija kojom vas uvaže kolege i koju Monitor teško može razumjeti, jer ta priviligija ni formalno ne predstavlja napredovanje u karijeri, a još manje osnov da na osnovu nje stekne materijalna dobit. Zbog toga je indikativno da je Monitor propustio da informiše javnost o činjenici da sudija koji obavlja funkciju zamjenika predsjednika suda, osim dodatnih obaveza, nema pravo na uvećanje zarade ili na umanjenje redovne norme, niti je propisano da se ta okolnost uopšte cijeni prilikom ocjenjivanja sudija, pa samim tim ni prilikom njegovog napretka u višu instancu.

Što se tiče angažovanja sudije Mladena Grdinića u Komisiji za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, sa kojim se Monitor takođe bavio, upoznajemo javnost sa činjenicom da se radi o projektu čiji su nosioci Advokatska komora Crne Gore i UNICEF, te da se radi o projektu koji je veoma sadržajan i koji traje već duže od godinu dana, a po kojem osnovu je sudiji Grdiniću do danas u dva navrata isplaćen iznos od po 375,00 € (u novembru 2019. godine i julu 2020. godine), a kako se radi o prihodima koji su ispod 5.000,00 € isti se evidentiraju u redovnim godišnjim izvještajima koji se dostavljaju Agenciji za sprječavanje korupcije. Netačni su navodi Monitora i da sudija Mladen Grdinić Agenciji za sprječavanje korupcije nije dostavio podatke o visini naknade koju ostvaruje kao član Upravnog odbora Centra za alternativno rješavanje sporova, budući da je to sudija učinio neposredno nakon što mu je isplaćena prva mjesečna naknada koju ostvaruje po tom osnovu u iznosu od 140,00 €.

Posebno zlonamjernima smatramo navode u tekstu kojim autor pokušava dovesti u vezu postupanje sudije Mladena Grdinića u određenim predmetima sa povećanjem njegove imovine. S tim u vezi, upoznajemo javnost sa činjenicom da imovinu sudije Mladena Grdinića čini jedno vozilo marke “Pežo 508” i stan površine 48 m2 u Podgorici. Navedeni stan sudija Grdinić je kupio 2019. godine, istovremeno kada i preko stotinu drugih sudija, službenika i namještenika radno angažovanih u sudovima sa teritorije Glavnog grada. Ovu imovinu sudija Grdinić je kupio od sopstvenih sredstava, podizanjem kredita kod NLB banke i od iznosa koji je dobio na poklon od majke. Novac koji je sudiji Grdiniću poklonila majka u iznosu od 31.300 €, ista je prethodno dobila prodajom neokretnosti – stana u Kolašinu, a koji je prije prodaje izdavala u zakup, dok je samo zakupnina uplaćivana na žiro račun sudije Grdinića. Zbog toga, netačni su navodi Monitora da je sudija Grdinić 2019. godine stekao 31.300 € bez prijavljivanja porijekla tog novca, jer se prostim uvidom u izvještaj koji je dostupan na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije može utvrditi da se radi o novcu koji je sudija Grdinić stekao po Ugovoru o poklonu Ov.br.632/19 od 06.09.2019. godine. Za sve navedeno Agenciji za sprječavanje korupcije dostavljeni su izvještaji zajedno sa svim dokazima koji prate sticanje imovine, uključujući i sticanje imovine majke sudije Grdinića iz koje je učinila poklon prema njemu (ugovore o kupoprodaji nepokretnosti, ugovor o poklonu, ugovor o kreditu, ugovor o kupoprodaji vozila…).

Svi navedeni podaci i dokazi dostupni su uvidom u dokumentaciju Agencije za sprječavanje korupcije. Ustalom, da je stvarni cilj pisanja teksta bilo objektivo informisanje javnosti, sve informacije i dokazi bi bili dostupni autoru da se udostojio zatražiti ih od sudije o kojem se potrudio da napiše tekst.

Osnovni sud u Podgorici, niti smije, niti može izbjegavati opravdane kritike na svoj rad. Sudije, još manje mogu očekivati da kvalitet njihovih odluka ne budu predmet ispitivanja. Ali postoje granice pristojnosti u kojima se to može činiti i što je još važnije, zakoniti okvir u kojem svaka nezadovoljna stranka može da inicira ispitivanje zakonitosti odluke suda. Pokušaj da se donošenje sudskih odluka iz sudnice premjesti na ulicu, da se donosioci sudskih odluka omalovažavaju iznošenjem optužbi koje nisu argumentovane provjerljivim i tačnim činjenicama, za konačnu posljedicu, bez obzira šta je bio osnovni cilj, mogu imati samo dodatnu devalvaciju vrijednosti izgovorene riječi novinara. Na kraju predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović nije kuma predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici o čemu je javnost više puta informisana.

Sudija portparol Osnovnog suda u Podgorici
Ivana Becić
(Odgovor naše novinarke u narednom broju Monitora)