Povežite se sa nama

Izdvojeno

NEISKORIŠĆENI TURISTIČKI POTENCIJALI SJEVERA: Jelovica strpljivo čeka

Objavljeno prije

na

Dok su se na drugoj strani Bjelasice, ka Kolašinu, gradile žičare i kondo hoteli, istočna strana je ostala do danas potpuno nevalorizovana. Ili su tajkuni bliski DPS-u dobro rasporedili svoje interese, pa su u Kolašinu gradili žičare, a na teritoriji opštine Berane male hidroelektrane

 

Vlada Zdravka Krivokapića, odnosno tadašnje ministarstvo ekonomije i turizma na čijem je čelu bio Jakov Milatović, pokušala je da ispravi grešku i nepravdu koju su prethodne vlade činile prema Beranama, pa su u državni budžet ubacili stavku koja se tiče izrade projektne dokumentacije za izgradnju žičare – gondole na planini Jelovici.

Riječ je o istočnoj strani Bjelasice, onoj koja gravitira Beranama. Dok su se na drugoj strani Bjelasice, ka Kolašinu, gradile žičare i kondo hoteli, istočna strana je ostala do danas potpuno nevalorizovana. Ili su tajkuni bliski DPS-u dobro rasporedili svoje interese, pa su u Kolašinu gradili žičare, a na drugoj strani, na teritoriji opštine Berane, male hidrocentrale.

Ni pomenuti pokušaj prethodne vlade nije dao nikakav rezultat, i od 189.000 eura, koliko je bilo predviđeno za izgradnju gondole na Jelovici, nije bilo ništa. Direktor Turističke organizacije Berane Ivan Radević objašnjava da je ta gondola trebalo da spoji planinu Jelovicu sa vrhovima uspinjača 1450, 1460, K7  i 1600. „To bi bio pravi način da počne valorizacija planine Jelovice, koja se nalazi u Planu posebne namjene, i morala bi biti sačuvana. Ono što sada možemo vidjeti je samo devastacija prirodnog ambijenta zbog gradnje regionalnog puta i tunela, kao i praktično divlje gradnje, jer vikedice i ugostiteljski objekti niču bez ikakvog reda“, kaže Radević.

On smatra da se sa valorizacijom ove planine i zaokruživanja turističkog kompleksa Bjelasice kasni, prije svega, iz političkih razloga. „Nekome Berane ne odgovara. Ranije je to bila DPS jer od 2014. godine nije na vlasti u ovoj opštini. Oni su, umjesto da zaokružuju turistički kompleks prema Beranama, krenuli u razvoj turističkih i skijaških kompleksa u opštinama gdje su bili na vlasti, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama. Tamo je uloženo desetine miliona eura, dok za Berane nije odvojen ni jedan jedini euro“, kaže Radević.

Direktor beranske turističke organizacije kaže da se promjenom državne vlasti došlo do jasnog zaključka kako su ti projekti bili političkog karaktera, pa je nastao zastoj, a već izgrađena infrastruktura kod Mojkovca, Bijelog Polja i Rožaja, stoji nezavršena i često na udaru vandala. Radević kaže kako i aktuelni menadžment preduzeća Skijališta Crne Gore pokušava da izostavi Berane iz planova razvoja, pa se sve investicije i dalje usmjeravaju samo prema Kolašinu. „Kako objasniti činjenicu da dvije žičare kupe prašinu u magacinima, umjesto da se postave sa zapadne strane i vrha Bjelasice, do istočne strane Bjelasice i padina, odnosno velikog prostranstva  Jelovice, i tako napravi zaokružen turistički kompleks. Nekome, izgleda, ni danas to ne odgovara“.

Radević vjeruje da to neće moći dugo da traje. „Ko je bio na Kopaoniku, kao zaokruženom turističkom centru sa svih strana, zna da takvi centri moraju imati stanicu policije, hitnu pomoć, vatrogasni centar, heliodrom i mnogo čega drugog što svaki ozbiljan turistički centar mora da ima. Za tako nešto sa strane Kolašina nema prostora da se gradi, i Jelovica je, sa širokim prostranstvom, savršeno mjesto za sve to“, kaže naš sagovornik.

Veliku šansu on vidi u konačnom završetku puta koji vodi preko Jelovice i tunela Vranjak, ispod ove planine. „Sa završetom tog projekta, sa čime se nažalost mnogo kasni, prostor Jelovice će se otvoriti kao velika mogućnost za dalju gradnju. Ja bih rekao da će Jelovica na sjeveru biti ono što je Porto Montenegro na jugu – prava destinacija i mjesto za strana ulaganja“, vjeruje direktor Turističke organizacije Berane.

Da Jelovica ima turistički potencijal prepoznato je još u vrijeme bivše Jugoslavije, kada je na toj planini izgrađen istoimeni hotel. Tada je radio u sastavu tada poznatog hotelsko turističkog preduzeća Berane, i bio je omiljeno izletište i mjesto porodičnih ili masovnih, odnosno kolektivnih okupljanja. Bilo je to zlatno doba ove planine, moglo bi se reći – „bilo jednom na Jelovici“.

Hotel je privatizovan 90-ih i prešao je u ruke tada poznatog crnogorskog biznismena Radomira Raičevića. Hotel je nekako, prvi vlasnik tvrdi na prevaru, prešao u ruke Nikolaja Šehovcova, misterioznog ruskog državljanina. Kada je taj Rus netragom nestao, dugo se spekulisalo čiji je hotel, da bi ga prošle godine kupila Osmanagić kompani od drugog Rusa. Posao je regularno obavljen preko notara i promjena vlasništva uredno je registrovana u katastru u Andrijevici.

Osim ovog hotela, sačuvanog od propadanja i sa četrnaest hektara zemljišta oko njega, na planini Jelovici postoji za sada samo još jedan privatni hotel, u kojem su već godinama smješteni radnici bosanske kompanije Euroasfalt, koja gradi dionicu puta od beranskog mjesnog centra Lubnice, ispod Bjelasice, do Kolašina, sa tunelom Vranjak. Izgradnja puta je u velikoj mjeri devastirala prirodni ambijent planine, ali se od njega očekuje mnogo. Duž trase, koja je uglavnom završena, već niču vikendice i budući ugostiteljski objekti. Turistički radnici upozoravaju da se to čini neplanski i da u zoni Plana posebne namjene za Bjelasicu ne bi smjelo davati takozvane urbanističko tehničke saglasnosti.

Mnogo je, kažu, i mahinacija oko prodaja i preprodaja zemljišta na Jelovici. Ono što je skoro izvjesno je da na toj planini više nema državnog zemljišta, pa će, kada bude jednom krenula gradnja većih hotela i hotelskih kompleksa, morati da se pregovara sa privatnim vlasnicima. Ili će država morati da krene u eksproprijaciju.

Mnogi vlasnici privatnog zemljišta su u iščekivanju završetka puta i tunela, koji će planinu Jelovicu potpuno približiti autoputu i turistima iz Podgorice i sa juga Crne Gore, na svojim posjedima već izgradili turistička naselja, etno restorane i ugostiteljske objekte. Od Kolašina do Jelovice, kroz tunel Vranjak, biće svega deset, petnaest minuta vožnje.

Već ovog ljeta, povećano prisustvo domaćih i stranih turista na Jelovici bilo je uočljivo i golim okom. Kako će tek biti kada se ova atraktivna planinska ljepotica u potpunosti valorizuje, samo se može pretpostaviti. Direktor Turističke organizacije Berane Ivan Radević smatra da nije bilo političkih opstrukcija i da ne kasni gradnja puta i tunela, da bi ova planina već bila najveća destinacija za strana ulaganja u planisnki turizam na sjeveru. Jelovica strpljivo čeka.

Čekaju, sasvim je izvjesno, i mnogi mešetari koji su tamo pokupovali zemljište za preprodaju. Oni su gledali i vidjeli mnogo dalje od crnogorskih vlasti, koje su morale sve to da prate i spriječe, tim prije što je riječ o zoni Nacionalnog parka i Plana posebne namjene za Bjelasicu.

                                                                                                                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i komemoracija Mojkovačke bitke poslužila za novo političarenje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Premijer Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori

 

Obilježen  je dan mojkovačke opštine koji pada na Božić po julijanskom kalendaru i koji se poklopio sa komemoracijom Mojkovačke bitke (6-7 januara 1916.) iz Prvog svjetskog rata. Tada je oko 6500 slabo naoružanih i opremljenih vojnika kraljevske crnogorske vojske pod zapovjednikom generalom Jankom Vukotićem zaustavilo prodor tri puta brojnije austro-ugarske vojske generala Vilhelma von Rajnera. Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i ova komemoracija poslužila za novo političarenje i poentiranje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Prisutni su bili i NSD-ov predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednik Skupštine opštine Marko Janketić i Marko Kovačević, javnosti poznati Mandićev nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića.

Mandić je istakao da “želimo da gradimo budućnost Mojkovca, Crne Gore i boljih odnosa sa bratskom Srbijom sa kojom smo sto godina bili u istoj državi”. U tih “100 godina nismo imali ni najmanjih sukoba ni nesporazuma” izjavio je, ne trepnuvši. Potom je napomenuo da u našoj zemlji “živi više od trećine građana koji su Srbi, isti narod kao i u Srbiji, većina građana govori srpskim jezikom a to su važne niti koje nas povezuju“. Onda se Mandić okrenuo pohvalama gradonačelniku (kojim osim partijske pripadnosti i tvrdnje da je Srbin nema nikakvu drugu zvaničnu biografiju) rekavši da je Delić “izložio važne projekte a nadam se da će ovo o čemu smo pričali biti podržano od strane Vlade Republike Srbije“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

ANKETA

MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?

 

RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju

Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja).

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe

Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.

 

BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama

Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija…

 

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera

Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva.  Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija…

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme

Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava…

 

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija

Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo