Povežite se sa nama

Izdvojeno

NEISKORIŠĆENI TURISTIČKI POTENCIJALI SJEVERA: Jelovica strpljivo čeka

Objavljeno prije

na

Dok su se na drugoj strani Bjelasice, ka Kolašinu, gradile žičare i kondo hoteli, istočna strana je ostala do danas potpuno nevalorizovana. Ili su tajkuni bliski DPS-u dobro rasporedili svoje interese, pa su u Kolašinu gradili žičare, a na teritoriji opštine Berane male hidroelektrane

 

Vlada Zdravka Krivokapića, odnosno tadašnje ministarstvo ekonomije i turizma na čijem je čelu bio Jakov Milatović, pokušala je da ispravi grešku i nepravdu koju su prethodne vlade činile prema Beranama, pa su u državni budžet ubacili stavku koja se tiče izrade projektne dokumentacije za izgradnju žičare – gondole na planini Jelovici.

Riječ je o istočnoj strani Bjelasice, onoj koja gravitira Beranama. Dok su se na drugoj strani Bjelasice, ka Kolašinu, gradile žičare i kondo hoteli, istočna strana je ostala do danas potpuno nevalorizovana. Ili su tajkuni bliski DPS-u dobro rasporedili svoje interese, pa su u Kolašinu gradili žičare, a na drugoj strani, na teritoriji opštine Berane, male hidrocentrale.

Ni pomenuti pokušaj prethodne vlade nije dao nikakav rezultat, i od 189.000 eura, koliko je bilo predviđeno za izgradnju gondole na Jelovici, nije bilo ništa. Direktor Turističke organizacije Berane Ivan Radević objašnjava da je ta gondola trebalo da spoji planinu Jelovicu sa vrhovima uspinjača 1450, 1460, K7  i 1600. „To bi bio pravi način da počne valorizacija planine Jelovice, koja se nalazi u Planu posebne namjene, i morala bi biti sačuvana. Ono što sada možemo vidjeti je samo devastacija prirodnog ambijenta zbog gradnje regionalnog puta i tunela, kao i praktično divlje gradnje, jer vikedice i ugostiteljski objekti niču bez ikakvog reda“, kaže Radević.

On smatra da se sa valorizacijom ove planine i zaokruživanja turističkog kompleksa Bjelasice kasni, prije svega, iz političkih razloga. „Nekome Berane ne odgovara. Ranije je to bila DPS jer od 2014. godine nije na vlasti u ovoj opštini. Oni su, umjesto da zaokružuju turistički kompleks prema Beranama, krenuli u razvoj turističkih i skijaških kompleksa u opštinama gdje su bili na vlasti, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama. Tamo je uloženo desetine miliona eura, dok za Berane nije odvojen ni jedan jedini euro“, kaže Radević.

Direktor beranske turističke organizacije kaže da se promjenom državne vlasti došlo do jasnog zaključka kako su ti projekti bili političkog karaktera, pa je nastao zastoj, a već izgrađena infrastruktura kod Mojkovca, Bijelog Polja i Rožaja, stoji nezavršena i često na udaru vandala. Radević kaže kako i aktuelni menadžment preduzeća Skijališta Crne Gore pokušava da izostavi Berane iz planova razvoja, pa se sve investicije i dalje usmjeravaju samo prema Kolašinu. „Kako objasniti činjenicu da dvije žičare kupe prašinu u magacinima, umjesto da se postave sa zapadne strane i vrha Bjelasice, do istočne strane Bjelasice i padina, odnosno velikog prostranstva  Jelovice, i tako napravi zaokružen turistički kompleks. Nekome, izgleda, ni danas to ne odgovara“.

Radević vjeruje da to neće moći dugo da traje. „Ko je bio na Kopaoniku, kao zaokruženom turističkom centru sa svih strana, zna da takvi centri moraju imati stanicu policije, hitnu pomoć, vatrogasni centar, heliodrom i mnogo čega drugog što svaki ozbiljan turistički centar mora da ima. Za tako nešto sa strane Kolašina nema prostora da se gradi, i Jelovica je, sa širokim prostranstvom, savršeno mjesto za sve to“, kaže naš sagovornik.

Veliku šansu on vidi u konačnom završetku puta koji vodi preko Jelovice i tunela Vranjak, ispod ove planine. „Sa završetom tog projekta, sa čime se nažalost mnogo kasni, prostor Jelovice će se otvoriti kao velika mogućnost za dalju gradnju. Ja bih rekao da će Jelovica na sjeveru biti ono što je Porto Montenegro na jugu – prava destinacija i mjesto za strana ulaganja“, vjeruje direktor Turističke organizacije Berane.

Da Jelovica ima turistički potencijal prepoznato je još u vrijeme bivše Jugoslavije, kada je na toj planini izgrađen istoimeni hotel. Tada je radio u sastavu tada poznatog hotelsko turističkog preduzeća Berane, i bio je omiljeno izletište i mjesto porodičnih ili masovnih, odnosno kolektivnih okupljanja. Bilo je to zlatno doba ove planine, moglo bi se reći – „bilo jednom na Jelovici“.

Hotel je privatizovan 90-ih i prešao je u ruke tada poznatog crnogorskog biznismena Radomira Raičevića. Hotel je nekako, prvi vlasnik tvrdi na prevaru, prešao u ruke Nikolaja Šehovcova, misterioznog ruskog državljanina. Kada je taj Rus netragom nestao, dugo se spekulisalo čiji je hotel, da bi ga prošle godine kupila Osmanagić kompani od drugog Rusa. Posao je regularno obavljen preko notara i promjena vlasništva uredno je registrovana u katastru u Andrijevici.

Osim ovog hotela, sačuvanog od propadanja i sa četrnaest hektara zemljišta oko njega, na planini Jelovici postoji za sada samo još jedan privatni hotel, u kojem su već godinama smješteni radnici bosanske kompanije Euroasfalt, koja gradi dionicu puta od beranskog mjesnog centra Lubnice, ispod Bjelasice, do Kolašina, sa tunelom Vranjak. Izgradnja puta je u velikoj mjeri devastirala prirodni ambijent planine, ali se od njega očekuje mnogo. Duž trase, koja je uglavnom završena, već niču vikendice i budući ugostiteljski objekti. Turistički radnici upozoravaju da se to čini neplanski i da u zoni Plana posebne namjene za Bjelasicu ne bi smjelo davati takozvane urbanističko tehničke saglasnosti.

Mnogo je, kažu, i mahinacija oko prodaja i preprodaja zemljišta na Jelovici. Ono što je skoro izvjesno je da na toj planini više nema državnog zemljišta, pa će, kada bude jednom krenula gradnja većih hotela i hotelskih kompleksa, morati da se pregovara sa privatnim vlasnicima. Ili će država morati da krene u eksproprijaciju.

Mnogi vlasnici privatnog zemljišta su u iščekivanju završetka puta i tunela, koji će planinu Jelovicu potpuno približiti autoputu i turistima iz Podgorice i sa juga Crne Gore, na svojim posjedima već izgradili turistička naselja, etno restorane i ugostiteljske objekte. Od Kolašina do Jelovice, kroz tunel Vranjak, biće svega deset, petnaest minuta vožnje.

Već ovog ljeta, povećano prisustvo domaćih i stranih turista na Jelovici bilo je uočljivo i golim okom. Kako će tek biti kada se ova atraktivna planinska ljepotica u potpunosti valorizuje, samo se može pretpostaviti. Direktor Turističke organizacije Berane Ivan Radević smatra da nije bilo političkih opstrukcija i da ne kasni gradnja puta i tunela, da bi ova planina već bila najveća destinacija za strana ulaganja u planisnki turizam na sjeveru. Jelovica strpljivo čeka.

Čekaju, sasvim je izvjesno, i mnogi mešetari koji su tamo pokupovali zemljište za preprodaju. Oni su gledali i vidjeli mnogo dalje od crnogorskih vlasti, koje su morale sve to da prate i spriječe, tim prije što je riječ o zoni Nacionalnog parka i Plana posebne namjene za Bjelasicu.

                                                                                                                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo