„Ekološka država ima obavezu da razvija organsku proizvodnju uz intenzivniji rad na promociji i marketingu tih proizvoda”, rekao je prije nekoliko mjeseci ministar poljoprivrede Tarzan Milošević. O tome je ministar govorio na okruglom stolu „Proizvodnja organske hrane u Crnoj Gori – izazovi i mogućnosti”.
Ali, kad se kamere ugase, a okrugli sto napuste govornici – ta obaveza izgleda sasvim drugačije.
Ministra ohrabruje činjenica što se u Crnoj Gori još malo koriste mineralna đubriva i sredstva za zaštitu bilja, kao i da je zemljište očuvano od zagađenja te sve to predstavlja odlično polazište za razvoj ove vrste proizvodnje.
Ispada da je prava sreća što ne razvismo običnu, konvencionalnu poljoprivredu i ne oštetismo zemljište hemikalijama, pa sada možemo da se usresredimo na – organsku poljoprivredu. No, ni taj nam posao ne ide baš najbolje. Mali je broj poljoprivrednih proizvođača koji se bave organskim proizvodima, malo je mjesta na kojima se mogu kupiti i naručiti organski proizvodi, a najmanje je, izgleda, onih koji bi kupovali takve proizvode. Malo neinformisanost, a više besparica – učinili su da ovi proizvodi još kod nas nisu hit kao u svijetu.
Za razvoj ove vrste poljoprivrede treba i vremena i načina. Direktor sertifikacionog tijela Monteorganika Jovan Nikolić, u razgovoru za Monitor, objašnjava da od resursa koji su u funkciji i predstavljaju potencijal za razvoj su zemljište koje imamo i zakonska regulativa koja je usklađena sa evropskom.
„Imamo i akreditovano kontrolno tijelo i besplatnu kontrolu farmera i savjetovanje, usvojen akcioni plan za razvoj organske pojoprivrede, subvencije, formirano udruženje organskih proizvođača, nastavni program uveden na fakultetu”, objašnjava Nikolić.
Prema njegovim podacima, za kontrolu ima oko 150 prijavljenih proizvođača, a izdato je dvadesetak sertifikata.
„Ovo sve treba posmatrati kao potencijal koji treba dalje razvijati i ojačati. Udruženje farmera je potrebno sufinansirati, potrebno je ojačati kapacitete kontrolnog tijela i savjetodavne službe, uspostaviti demonstraciona ogledna polja i farme uz podršku fakulteta i intenzivirati promociju organske poljoprivrede”, objašnjava Nikolić.
On tvrdi da je neophodan permanentan rad savjetodavne službe sa farmerima koje interesuje organska proizvodnja kako bi bili u potpunosti upućeni u principe i zahtjeve organske proizvodnje. U suprotnom bilo kakav pomak je nemoguć.
„Kontrolno tijelo mora stalno da radi na usavršavanju kadrova i mora biti više tehnički osposobljeno u skladu sa prirodom posla. Rad sa farmerima takođe je neophodan kako bi u potpunosti razumjeli zahtjeve kontrole i sertifikacije. Računamo da će se vremenom povećati i broj zainteresovanih farmera”, navodi Nikolić.
Moraju se, uz sve to, ojačati i unapređivati kooperativni odnosi među organskim farmerima, prerađivačima i unapređivati rad Udruženja organskih farmera.
Problemi sa nedostatkom sjemena ili sredstava za zaštitu, kojih je na našem tržištu malo, moguće je prevazići organizovanom nabavkom preko Udruženja. Udruženje treba da bude promoter organske poljoprivrede u Crnoj Gori. To, pored ostalog, podrazumijeva i stimulisanje dobavljača tako da se sjeme za narednu godinu naručuje i plaća krajem tekuće, jer na tržištu nema organskih sjemena u izobilju i nisu uvijek dostupna. Nikolić smatra da cijena proizvoda može da bude, računajući subvencije, vrlo prihvatljiva potrošačima, makar za određeni, veći broj artikala.
Politika državne podrške organskim farmerima u EU je raznolika i postoje razni modeli. „Na državi je da izabere kurs i prati sprovođenje mjera akcionog plana”.
Željko Vidaković, potpredsjednik Unije poslodavaca zadužen za poljoprivredu, objašnjava da je upravo ekološka poljoprivredna proizvodnja velika šansa za razvoj crnogorske poljoprivrede. „Iako smo prva ekološka država mi i dalje imamo mali broj sertifikovanih organskih poljoprivrednih proizvođača i 0,1 posto sertifikovanih poljoprivrednih površina. Okolne zemlje imaju pet do deset posto, a Austrija, na primjer, čak 15 posto i na hiljade ekoloških, bioloških ili organskih proizvođača”.
Nikolić upozorava da su za dostizanje ciljeva akcionog plana u narednom periodu potrebni ogroman trud i entuzijazam i više angažovanih „aktera” kako bi valorizovali potencijale i sektor poljoprivrede doveli na nivo koji mu po prirodnim preduslovima i pripada.
JOVAN NIKOLIĆ, DIREKTOR MONTEORGANIKE
Novi način razmišljanja
,,Kad sam 2002. godine razgovarao sa ljudima koji su autoriteti u oblasti organske poljoprivrede u svijetu shvatio sam da razvoj organske poljoprivrede definitivno predstavlja dugotrajan proces i da na njega utiče veliki broj podjednako važnih faktora”, kaže direktor Monteorganike Jovan Nikolić.
On tvrdi da razvoj ovog sektora predstavlja komplikovan mozaik čije su kockice u razvijenom dijelu svijeta počele da slažu još u 19. vijeku.
„Sva naučna istraživanja u ovoj oblasti poslužila su kao osnov za razvoj novog koncepta poljoprivrede koji danas nazivaju održivim. Ovaj atribut organska poljoprivreda je zaslužila, jer ne proizvodi zagađenje nitratima i pesticidima, akumulaciju teških metala u zemljištu, eutrofikaciju vode, pa čak ni zagađenje stratosfere – efekat staklene bašte”.
Nikolić pojašnjava da prihvatanje novog načina razmišljanja u poljoprivrednoj proizvodnji nije išlo lako ni u agrarno razvijenim zemljama, jer se farmeri stečenih navika teško oslobađaju, a i multinacionalni konglomerati u industriji pesticida nemaju interes da ostanu bez svog velikog dijela kolača. No kad jednom proces počne, kaže Nikolić, on je nezaustavljiv. Najbolji primjer je Evropa koja osim što intenzivno stimuliše razvoj organske poljoprivrede, iz godine u godinu propisima ograničava-smanjuje upotrebu pesticida i planira da koncept konvencionalne poljoprivrede što više približi principima organske. Cilj je zaštita zdravlja potrošača i očuvanje životne sredine kao i uzgajanje životinja tako da se u potpunosti vodi računa o njihovim prirodnim potrebama.
On smatra logičnom činjenicu da je znanje iz ove oblasti skromno – kako za laičku tako i za stručnu javnost. Malo je naučnih istraživanja, nema dovoljno dostupne stručne literature, nedostaju ogledne farme, rijetke su promocije ove vrste poljoprivrede i proizvoda.
Zato, kaže Nikolić, i ne čude česti komentari i izjave da je organska poljoprivreda slična tradicionalnoj ili da je to poljoprivreda gdje se zemljište đubri stajskim đubrivom, a biljke ne „prskaju” kao ni očekivanja farmera da će njihov organski proizvod na tržištu imati vrijednost tri puta veću od konvencionalne ili da mora biti 30% skuplji.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice