„Nakon dvanaest godina suđenja, sud je presudio u korist uzurpatora zemljišta koje pripada meni i mojim sinovima”, kaže Radmila Mugoša koja duže od deceniju pokušava da dokaže očigledno – da neko ne može zakonito posjedovati više od onoga što je kupio. Uzalud. Nijesu joj, kaže, pomogli ni zakoni, priručnici, Ustav, ni svi ostali akti koje je iščitala jer u dugogodišnjem sporu nije imala advokata već je sama zastupala sebe i porodicu. „Imala sam advokaticu koja je radila na moju štetu i bez mog znanja što je u suprotnosti sa advokatskim kodeksom, pa sam odlučila da sama zastupam sebe i svoje sinove. Na kraju, izgubila sam i spor, ali i zdravlje. Ostao je još Ustavni sud da se izjasni, a onda Strazbur”, objašnjava.
Priča je jednostavna: Ljubica Ćupić kupila je od Radmilinog djevera Radomira Mugoše parcelu od 954 kvadratnih metara u Donjoj Gorici, odnosno polovinu zemljišta koje je pripadalo Radmilinom djeveru, kako stoji i u kupoprodajnom ugovoru. To potvrđuje i list nepokretnosti izdat od Uprave za nekretnine u novembru 1996. godine. Da joj toliko pripada i da je vlasnica polovine katastarske parcele parcele Ljubica Ćupić navela je u u dopisu katastru kojim je zahtjevala cijepanje parcele.
U katastru je, međutim, naknadno upisano da Ljubica Ćupić posjeduje 1083 kvadratnih metara zemljišta u Donjoj Gorici, što je oko 129 kvadrata više nego što je kupila. Ti dopunski kvadrati koje je katastar uknjižio na ime Ljubice Ćupić nijesu pri tom vlasništvo Radomira Mugoše koji je Ljubici Ćupić prodao zemlju, već njegovog pokojnog brata Slobodana, Radmilinog muža.
,,Nevjerovatno je da su tih dodatnih 129 kvadrata u katastru upisali bez obzira na kupoprodajni ugovor koji jasno govori da Ljubica Ćupić nije kupila toliko zemlje”, kaže Radmila Mugoša.
To je učinjeno na osnovu zapisnika sa katastarskog izlaganja nepokretnosti na kom nema, kako to zakon nalaže, ni potpisa stranaka, ni potpisa tročlane komisije i koji kao takav ne može proizvoditi pravno dejstvo. ,,Osim što ona nikako ne može imati više od onog što je kupila, tih dodatnih 129 kvadrata joj nije mogao prodati moj djever jer to nije njegovo, što je on i potvrdio na sudu. On na sebe nije mogao prenijeti više prava nego što mu je pripadalo ostavinskim rješenjem. Tako ni sud nije mogao nekom priznati pravo koje zakon ne poznaje. Nevjerovatno ali moguće “, objašnjava ona.
U podnesku koji je Radomir Mugoša podnio sutkinji Snežani Vukčević, navodi se da je on u julu 2006. godine od Uprave za nekretnine tražio da se izvrši ispravka greške u katastru kojom je zemlja Ljubice Ćupić uvećana sa 927 na 1083 kvadrata, odnosno njegova parcela u korist Ljubice Ćupić.
,,Zbog uvećanja parcele Ljubice Ćupić došlo je do uvećanja ukupne površine parcele koju sam ja posjedovao, a na štetu mog pokojnog brata Slobodana”, navodi se u tom podnesku. ,,Nijesam učestvovao u radnjama vezanim za uvećanje tih parcela”, objašnjava dalje Radomir Mugoša.
Prema ostavinskom rješenju suda u Titogradu, parcela od 6062 kvadrata podijeljena je na tri brata, a dio koji je pripadao Slobodanu Mugoši, po ostavinskom rješenju sada pripada njegovoj supruzi Radmili i dvojici sinova. U ostavinskom rješenju istog suda tačno se navodi koliko je trojici braće pripalo zemlje i na kojim parcelama, tako da sud nije mogao imati zabune oko toga da je dodatnih 129 kvadratnih metara koliko je Ljubica Ćupić naknadno upisala vlasništvo pokojnog Slobodana Mugoše. Radomir Mugoša je uložio i žalbu na presudu Osnovnog suda koja je odbijena.
Sud je konačno presudio u korist Ljubice Ćupić.
,,U svakoj pravnoj državi mojim sinovima pravo na tu zemlju niko ne bi mogao oduzeti, a u Crnoj Gori se to desilo. Ustav jamči pravo svojine, osim kada to zahtijeva javni interes uz pravičnu naknadu”, objašnjava Radmila Mugoša.
Na tu činjenicu ukazivao je i Viši sud u Podgorici koji je dva puta ukidao presudu Osnovnog suda, odnosno sutkinje Snežane Vukčević, i vraćao na ponovno odlučivanje.
Sutkinja Snežana Vukčević je ignorisala upute više sudske instance. ,,Ona je dokaze samo evidentirala, a uopšte nije raspravljala, niti utvrđivala činjenice”, kaže Radmila Mugoša.
No, nakon duže od decenije dešava se nevjerovatan obrt – Viši sud ipak prihvata presudu Osnovnog suda koju je dva puta ukidao, a kojom se odbija tužba porodice Mugoša, a uzurpirana zemlja ostaje u vlasništvu Ljubice Ćupić. Zašto je Viši sud istu presudu dva puta ukidao a treći prihvatio nije jasno.
,,Ta konačna presuda Višeg suda je u kontradiktornosti sa prethodnim ukidnim rješenjima istog suda. Presuda sutkinje Vukčević je ista, pa je nejasno zašto se Viši sud predomislio. Jedino što je, kada je presuda Osnovnog suda prihvaćena, u sudskom vijeću bila sutkinja Verica Sekulić rođena Ćupić, rođaka Ljubice Ćupić, a koja zbog te veze po zakonu nije mogla suditi u tom slučaju”, kaže Radmila Mugoša.
U međuvremenu je i sutkinja Snežana Vukčević koja je vodila slučaj iz Osnovnog suda prebačena u Viši sud. Zanimljivo je da je rješenje o upisu prava zemljišta u katastar kojim je Ljubici Ćupić dopisano 150 kvadrata zemlje potpisao Žarko Vukčević, a da je advokat tužene Ljubice Ćupić bio bivši zamjenik tužioca Vladimir Vukčević.
,,To je samo još jedan dokaz da su korupcija i nepotističke veze jače od zakona i Ustava i ozbiljna kočnica demokratizacije Crne Gore i ostvarivanju vladavine prava. Ovdje je sila moći nadjačala pravo i pravdu”, kaže Radmila Mugoša.
,,Ja sada uzurpatoru mog zemljišta treba da platim oko pet hiljada eura”.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ