Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nedočekana pravda

Objavljeno prije

na

„Nakon dvanaest godina suđenja, sud je presudio u korist uzurpatora zemljišta koje pripada meni i mojim sinovima”, kaže Radmila Mugoša koja duže od deceniju pokušava da dokaže očigledno – da neko ne može zakonito posjedovati više od onoga što je kupio. Uzalud. Nijesu joj, kaže, pomogli ni zakoni, priručnici, Ustav, ni svi ostali akti koje je iščitala jer u dugogodišnjem sporu nije imala advokata već je sama zastupala sebe i porodicu. „Imala sam advokaticu koja je radila na moju štetu i bez mog znanja što je u suprotnosti sa advokatskim kodeksom, pa sam odlučila da sama zastupam sebe i svoje sinove. Na kraju, izgubila sam i spor, ali i zdravlje. Ostao je još Ustavni sud da se izjasni, a onda Strazbur”, objašnjava.

Priča je jednostavna: Ljubica Ćupić kupila je od Radmilinog djevera Radomira Mugoše parcelu od 954 kvadratnih metara u Donjoj Gorici, odnosno polovinu zemljišta koje je pripadalo Radmilinom djeveru, kako stoji i u kupoprodajnom ugovoru. To potvrđuje i list nepokretnosti izdat od Uprave za nekretnine u novembru 1996. godine. Da joj toliko pripada i da je vlasnica polovine katastarske parcele parcele Ljubica Ćupić navela je u u dopisu katastru kojim je zahtjevala cijepanje parcele.

U katastru je, međutim, naknadno upisano da Ljubica Ćupić posjeduje 1083 kvadratnih metara zemljišta u Donjoj Gorici, što je oko 129 kvadrata više nego što je kupila. Ti dopunski kvadrati koje je katastar uknjižio na ime Ljubice Ćupić nijesu pri tom vlasništvo Radomira Mugoše koji je Ljubici Ćupić prodao zemlju, već njegovog pokojnog brata Slobodana, Radmilinog muža.

,,Nevjerovatno je da su tih dodatnih 129 kvadrata u katastru upisali bez obzira na kupoprodajni ugovor koji jasno govori da Ljubica Ćupić nije kupila toliko zemlje”, kaže Radmila Mugoša.

To je učinjeno na osnovu zapisnika sa katastarskog izlaganja nepokretnosti na kom nema, kako to zakon nalaže, ni potpisa stranaka, ni potpisa tročlane komisije i koji kao takav ne može proizvoditi pravno dejstvo. ,,Osim što ona nikako ne može imati više od onog što je kupila, tih dodatnih 129 kvadrata joj nije mogao prodati moj djever jer to nije njegovo, što je on i potvrdio na sudu. On na sebe nije mogao prenijeti više prava nego što mu je pripadalo ostavinskim rješenjem. Tako ni sud nije mogao nekom priznati pravo koje zakon ne poznaje. Nevjerovatno ali moguće “, objašnjava ona.

U podnesku koji je Radomir Mugoša podnio sutkinji Snežani Vukčević, navodi se da je on u julu 2006. godine od Uprave za nekretnine tražio da se izvrši ispravka greške u katastru kojom je zemlja Ljubice Ćupić uvećana sa 927 na 1083 kvadrata, odnosno njegova parcela u korist Ljubice Ćupić.

,,Zbog uvećanja parcele Ljubice Ćupić došlo je do uvećanja ukupne površine parcele koju sam ja posjedovao, a na štetu mog pokojnog brata Slobodana”, navodi se u tom podnesku. ,,Nijesam učestvovao u radnjama vezanim za uvećanje tih parcela”, objašnjava dalje Radomir Mugoša.

Prema ostavinskom rješenju suda u Titogradu, parcela od 6062 kvadrata podijeljena je na tri brata, a dio koji je pripadao Slobodanu Mugoši, po ostavinskom rješenju sada pripada njegovoj supruzi Radmili i dvojici sinova. U ostavinskom rješenju istog suda tačno se navodi koliko je trojici braće pripalo zemlje i na kojim parcelama, tako da sud nije mogao imati zabune oko toga da je dodatnih 129 kvadratnih metara koliko je Ljubica Ćupić naknadno upisala vlasništvo pokojnog Slobodana Mugoše. Radomir Mugoša je uložio i žalbu na presudu Osnovnog suda koja je odbijena.

Sud je konačno presudio u korist Ljubice Ćupić.

,,U svakoj pravnoj državi mojim sinovima pravo na tu zemlju niko ne bi mogao oduzeti, a u Crnoj Gori se to desilo. Ustav jamči pravo svojine, osim kada to zahtijeva javni interes uz pravičnu naknadu”, objašnjava Radmila Mugoša.

Na tu činjenicu ukazivao je i Viši sud u Podgorici koji je dva puta ukidao presudu Osnovnog suda, odnosno sutkinje Snežane Vukčević, i vraćao na ponovno odlučivanje.

Sutkinja Snežana Vukčević je ignorisala upute više sudske instance. ,,Ona je dokaze samo evidentirala, a uopšte nije raspravljala, niti utvrđivala činjenice”, kaže Radmila Mugoša.

No, nakon duže od decenije dešava se nevjerovatan obrt – Viši sud ipak prihvata presudu Osnovnog suda koju je dva puta ukidao, a kojom se odbija tužba porodice Mugoša, a uzurpirana zemlja ostaje u vlasništvu Ljubice Ćupić. Zašto je Viši sud istu presudu dva puta ukidao a treći prihvatio nije jasno.

,,Ta konačna presuda Višeg suda je u kontradiktornosti sa prethodnim ukidnim rješenjima istog suda. Presuda sutkinje Vukčević je ista, pa je nejasno zašto se Viši sud predomislio. Jedino što je, kada je presuda Osnovnog suda prihvaćena, u sudskom vijeću bila sutkinja Verica Sekulić rođena Ćupić, rođaka Ljubice Ćupić, a koja zbog te veze po zakonu nije mogla suditi u tom slučaju”, kaže Radmila Mugoša.

U međuvremenu je i sutkinja Snežana Vukčević koja je vodila slučaj iz Osnovnog suda prebačena u Viši sud. Zanimljivo je da je rješenje o upisu prava zemljišta u katastar kojim je Ljubici Ćupić dopisano 150 kvadrata zemlje potpisao Žarko Vukčević, a da je advokat tužene Ljubice Ćupić bio bivši zamjenik tužioca Vladimir Vukčević.

,,To je samo još jedan dokaz da su korupcija i nepotističke veze jače od zakona i Ustava i ozbiljna kočnica demokratizacije Crne Gore i ostvarivanju vladavine prava. Ovdje je sila moći nadjačala pravo i pravdu”, kaže Radmila Mugoša.

,,Ja sada uzurpatoru mog zemljišta treba da platim oko pet hiljada eura”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo