Crna Gora je bogata vodom, uči se u školi. Čim pripeče, pokaže se da to bogatstvo velikom broju građana izmiče iz ruku. Vode u gradskim vodovodima ljeti fali, svaka jača kiša pokrene pitanje kvaliteta vode iz česama, seoski vodovodi najčešće su izvan bilo kakve kontrole. Gotovo čitava Crna Gora otpadne vode izliva direktno u rijeke ili u more. Bogatstvo vodom rasipamo.
Prema podacima iz analiza rađenih za potrebe Vodoprivredne osnove, Crna Gora u prosjeku ima 30.000 m³ vode po stanovniku godišnje. To je, kažu stučnjaci, svrstava u zemlje izuzetno bogate vodama. Prema svjetskim kriterijumima, smatra se da je područje izuzetno bogato vodom ako ima više od 20.000 m³ po stanovniku godišnje, a veoma siromašna područja imaju manje od 2.000 m³ vode po stanovniku godišnje.
Iako se godinama u priči oko nestašica vode govorilo uglavnom o primorju, problemi sa vodosnabdijevanjem postoje u čitavoj zemlji.
Izgradnjom regionalnog vodovoda za primorje tom dijelu države voda je postala neuporedivo dostupnija nego ranije. Ostali su problemi dotrajalih gradskih mreža i pojavile se muke sa cijenom vode. ,,U strateške projekte kao što su novi cjevovodi malo je ulagano u posljednjim decenijama. Dotrajale vodovodne sisteme treba remontovati, a to je veoma skup posao”, kaže Monitorov sagovornik iz jednog od vodovodnih preduzeća.
Da se oko toga na sjeveru niko nije mnogo trudio pokazuje činjenica da u velikom broju opština u tom dijelu zemlje ljeti važe restrikcije vode. Kud god čovjek kroči, zeleno je, svuda su rijeke, potoci i izvori, ali su vodovodi strogi.
,,I pored više upozorenja i obavještenja evidentirano je da neodgovorni građani i dalje vodu koriste nelegalno i nekontrolisano.Ovlašćeni radnici preduzeća, u saradnji sa Komunalnom policijom svakodnevno će obilaziti teren i svakog korisnika koji vodu bude koristio za zalivanje bašti, pranje trotoara i u druge svrhe gdje se voda prekomjerno i nekontrolisano troši kazniće za prekršaj novčanom kaznom”, prijeti ovih dana D.O.O. Vodovod i kanalizacija iz Berana. Kažu da je za pravna lica i preduzetnike novčana kazna u visini od desetostrukog do dvestostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori, dok je za fizička lica novčana kazna u visini od trostrukog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori. ,,Još jednom apelujemo na potrošače da vodu koriste racionalno kako ne bi bili prinuđeni da koristimo nepopularne mjere kažnjavanja i isključenja”, poručuju nadležni u Beranama.
Za zločin zalivanja bašte i pranja trotoara kazne su, dakle, od 573 do 1.895 eura za obične ljude i od 1.930 do 38.600 eura za firme. Na logično pitanje – zar vodovodu ne bi trebalo da bude u interesu da proda što više vode, odgovor je jednostavan – bilo bi, kad bi je imali. Da bi je bilo, moralo se nešto raditi, a decenijama nije rađeno ništa ozbiljno. Tek po neko krpljenje ili kakav kilometar predizbornih vodovoda. Rezultat je fakat da ako građani u nižim djelovima grada peru trotoare ili tepihe oni u višim djelovima, uključujući i više spratove zgrada – nemaju vode.
Za veliki broj naših vodovoda nije problem samo vrućina, problem je i kiša. Jedna od glavnih vijesti početkom decembra prošle godine glasila je: Obilne kiše zamutile su vodoizvorišta u nekoliko crnogorskih gradova, voda nije za piće u Podgorici, Herceg Novom, Beranama i Kotoru.
Iako, kad iz česama potekne blatnjava voda, nadležni najčešće kažu kako se stvar može riješiti prokuvavanjem, ili da je voda samo mutna, ne i mikrobiološki neispravna, masovno trovanje 2013. u Beranama, kad je pomoć ljekara tražilo oko dvije, a bolovalo neuporedivo više hiljada ljudi, govori da je pametno preporuke uzeti sa rezervom. To jest, kupovati vodu, najčešće iz inostranstva, ali to je neka druga priča.
Nestašice vode na Cetinju su tradicionalne. ,,Ako je u Crnoj Gori gorivo luksuz, u Donjem Kraju na Cetinju luksuz je voda. Više od mjesec postoji problem u vodosnabdijevanju, voda curi, a nema je uopšte nakon 22 sata. To što curi znači da se ne možete istuširati tokom dana, ne možete uključiti veš mašinu ni bojler jer nema pritiska, a ponekad, kad je to ipak moguće, onda trošite samo skupu struju, a mogućnost kvara uređaja je ogromna”, kaže građanka Cetinja Duška Pejović.
Ona objašnjava da ovaj problem i poslije više decenija održavaju otvorenim 80 odsto gubitaka na vodovodnoj mreži i, prema nezvaničnim informacijamasa sjednice Senata prijestonice, pogrešno kupljene pumpe. ,,U 21. vijeku ne smiju se tražiti izgovori za stanje kad se još uvijek kupate posipajući se vodom iz bidona. U tih istih više decenija građani nijesu uspjeli da natjeraju vlast da riješi ovaj problem”, kaže Duška Pejović.
S vremena na vrijeme nadležni primijete da se previše vode ,,gubi na mreži”, te da se puno vode krade. U Vladinim izvještajima zabilježeno je da je tokom prošle godine prosječna vrijednost ukupnih gubitaka vode na nivou Crne Gore, iznosila 63 odsto. Najveći su gubici u sistemima Cetinja i Herceg Novog. Na Cetinju – 80 odsto.Vodovodna preduzeća ,,gubitke na mreži” uglavnom ,,nadoknađuju” na najjednostavniji način – poskupljenjem vode.
Agencija Anadolija nedavno je objavila da najskuplju vodu za domaćinstva u regionu plaćaju građani Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, dok najjeftiniju vodu piju stanovnici Makedonije i Albanije.
Kubik vode u Budvi košta 1,66 eura, od čega naknada za vodu iznosi 1.06, a za kanalizaciju 0,61 eura. Za privredu cijena vode je 3,30 eura. Istu cijenu kao u Budvi plaćaju domaćinstva u Kotoru, među najskupljima je i voda na Cetinju. Voda iz regionalnog vodovoda košta 29 centi po kubiku. U budvanskom vodovodu objašnjavaju visoku cijenu vode time što su, kako kažu, prvi i zasad jedini uradili postrojenje za tretman otpadnih voda, pa moraju da vraćaju kredit. Šta će sa muljem koji ostane nakon prečišćavanja, još nijesu smisili.
Malo se gdje u Crnoj Gori upotrijebljena voda prečisti prije nego se ispusti u rijeku ili more. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Mojkovcu je urađeno tokom sanacije jalovišta. U Nikšiću su ovih dana radili na priključenju novog cjevovoda za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Projekat izgradnje kolektora u Podgorici je istorija koja koja zasad bilježi samo neispunjena obećanja, sumnjive planove i propale tendere.
U Izvještaju o stanju životne sredine u Crnoj Gori na bazi indikatora za 2013. koji je Agencija za zaštitu životne sredine uradila u sadanji sa organizacijom UNDP piše da kod kopnenih voda analiza rezultata indikatora pokazuje da je 2009. godine 40 odsto vodotoka bilo dobrog kvaliteta, dok su najlošiji kvalitet pokazale Morača, Vezišnica i Rijeka Crnojevića. Najznačajniji izvor zagađenja azotom je spiranje s poljoprivrednog zemljišta, dok najveći dio zagađenja fosforom potiče iz komunalnih i industrijskih otpadnih voda. To izaziva ekološke promjne koje mogu dovesti do gubitka biljnih i životinjskih vrsta i imaju negativan uticaj na korišćenje vode za ljudsku potrošnju i druge svrhe. U dijelu izvještaja za 2013. piše da je ,,koncentracija nitrata u crnomorskom slivu praktično nepromijenjena, dok se na jadranskom slivu javlja pad koncentracije od 33 odsto. Kod ortofosfata, dolazi do porasta na oba slivna područja i to na crnomorskom od 85 odsto, a na jadranskom od 35 procenata”.
Na skupu povodom obilježavanja Svjetskog dana voda 22. marta uočavajući probleme, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja prof. dr Petar Ivanović, obavijestio je javnost kako mu se čini da je najveća opasnost i izazov: način razmišljanja. ,,Lakše je satima biti na društvenim mrežama, nego zatvoriti slavinu – da se ne rasipa voda. Lakše je kritikovati, nego zasukati rukave i uraditi bilo što produktivno”, kazao je Ivanović i poletno zaključio: ,,Zato je prvi korak ka budućnosti jedan sasvim običan korak koji možemo napraviti danas – zapitati se što svako od nas pojedinačno može učiniti da sačuvamo vodu kao resurs bez kojeg kao civilizacija ne možemo opstati”.
Sad se vi pitajte.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice