Povežite se sa nama

Izdvojeno

NE STIŠAVAJU SE POLEMIKE NAKON IZBORA V.D. DIREKTORA ANB: Đavolji advokat ili pravo rješenje

Objavljeno prije

na

Ovo nije prvi put da se nekom advokatu njegov profesionalni angažman uzme kao otežavajuća okolnost kada se bira za neku javnu funkciju. Imamo, ipak, i suprotne primjere

 

Odluka Vlade da za vršioca dužnosti direktora ANB-a postavi advokata Dejana Vukšića naišla je na osudu opozicije i dijela javnosti. Tako je opozicioni DPS, odmah po njegovom imenovanju, ustvrdio da je „bezbjednosni sektor dotakao dno“ jer je Vukšić „advokat kavačkog klana i Mitropolije crnogorsko-primorske“. Uz priložene fotografije kao dokaz: advokat Vukšić u molitvi i šetnji Kotorom sa Miodragom Davidovićem.

Vukšić je, znaju svi koji prate dešavanja u crnogorskim sudnicama, više godina bio zastupnik Igora Božovića, jednog od navodnih vođa kavčana, kao i njegovog sina Vladimira Božovića, koji su u bjekstvu. Advokat je, nakon negativnih reakcija, pokušao osporiti navode o svojim poslovnim vezama sa Božovićima, u istim medijima u kojima se nekada predstavljao kao njihov advokat. Tako je na naše pitanje da li smatra da posao vršioca dužnosti direktora ANB može obavljati nepristrasno, iako je bio advokat Igora Božovića, Vukšić odgovorio da „to nije tačno”. Kada mu je predočeno da postoje dopisi koje je slao medijima kao branilac Božovića (npr: 27. jula 2016. u Vijestima je objavljeno njegovo reagovanje pod naslovom „Advokat: Božovići nisu u kavačkom klanu“, koje je potpisao kao punomoćnik Igora i Vladimira Božovića), on se samo zahvalio na pozivu i prekinuo vezu.

Pitanje je međutim, da li Vukšića to koga je sve kao advokat branio i zastupao   diskvalifikuje za novu funkciju. Komentar smo tražili iz Advokatske komore Crne Gore, ali nam njen predsjednik Zdravko Begović nije odgovarao na telefonske pozive. Njegov odgovor je stigao tek na jednu u nizu poruka koje smo mu uputili, a glasio je „Nijesam u CG.” Tako je Vukšić ostao bez odbrane  predsjednika esnafskog udruženja.

Advokat Zoran Piperović kritikuje način na koji političari napadaju njegovog kolegu. „Spočitavati nekom advokatu kao minus to što je nekoga branio, govori samo o onome ko takav prigovor stavlja. Što bi to značilo? Da svaki advokat prije nego što prihvati punomoćje traže za nekoga potvrdu iz mjesne zajednice da je pošten“, kaže Piperović.  „Po toj logici pokojni Srđa Popović (poznati jugoslovenski advokat i jedan od osnivača nedeljnika Vreme) ovdje ne bi mogao da bude ni šef mjesne zajednice jer je, kao Srbin, branio Andriju Artukovića, ministra policije u NDH koji je učestvovao u osnivanju koncentracionih logora poput Jasenovca. Da li neko zna ko je branio Andersa Brejvika koji je pobio 300 Norvežana? Naravno da ne zna, jer je to Norveška. Nije Crna Gora“.

Ništa sporno u tome da Vukšić šefuje ANB-om ne vidi ni Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade. „Lično kao neko ko i sektorski to pokriva ja želim puno uspjeha gospodinu Vukšiću i siguran sam da će on ubrzo sastaviti svoj tim koji će doprinijeti da se ANB prepozna kao Agencija koja štiti državne interese Crne Gore, a ne kao Agencija koja je imala za cilj samo da štiti jednu vladajuću stranku ili nekoliko kriminalnih klanova“, kazao je Abazović novinarima nakon imenovanja v.d. direktora ANB.

Sličnog mišljenja je i nekadašnji sudija, sada advokat Hamid Ganjola. On za Monitor objašnjava da bogata advokatska praksa može biti samo prednost nekoga ko se odluči za drugu vrstu javnog angažmana. „Ne vidim što je to smetnja, može da bude samo plus jer je čovjek mogao da prođe mnogo toga“, kaže Ganjola i prenosi iskustva stečena prilikom jedne posjete škotskim sudovima. „Tokom te posjete i razgovora sa sudijama tamošnjih sudova predočeno nam je da osoba mora da se najmanje 10 godina bavi advokaturom, da se dokaže u svom poslu, da bi mogao da konkuriše da bude biran za sudiju“.

On zato i postavlja pitanje: „Ako može jedna Škotska na taj način da bira sudije, zašto ne bi mogao kod nas da neko poslije advokature bude biran za sudiju ili da obavlja neku funkciju”.

Inače, ovo nije prvi put da se nekom advokatu njegov profesionalni angažman uzme kao otežavajuća okolnost kada se kandiduje za neku javnu funkciju. Tako je dio tadašnje parlamentarne većine 2014. zamjerio advokatu Goranu Rodiću to što je u Hagu branio optužene za ratne zločine a bilo je i onih kojima je smetalo što je bio tužilac nekadašnje JNA.

Zato nije izabran za Specijalnog državnog tužioca. Njegov kolega iz nekadašnje Armije Milivoje Katnić – jeste. Njemu poslanici nijesu uzeli za zlo ni to što je bio učesnik Rata za mir. O dvostrukim aršinima svjedoči i to što neki od najglasnijih kritičara novog v.d. direktora ANB-a nijesu ni riječ rekli o, recimo, advokatima koji su dovođeni u direktnu vezu sa velikim koruptivnim aferama (slučaj Telekom) i njihovom angažmanu za državna preduzeća.

Opet, valja pomenuti i to da loš izbor klijenata nije jedina zamjerka i potencijalna smetnja Dejanu Vukšiću za novi profesionalni angažman. Šef ANB-a, po zakonu, ne smije biti političar. Vukšić je predvodio koaliciju Za budućnost Kotora na nedavnim lokalnim izborima. Nakon toga postao je  predsjednik kotorskog parlamenta.

No ni ovo nije sporno za potpredsjednika Vlade za bezbjednosni sektor.

„Smatram da je to dobro rješenje, to je u dogovoru sa Premijerom i u skladu sa Zakonom. U CG koga god da imenujemo na bilo koju funkciju neko će naći neku ružnu riječ za tu osobu, ja mislim da će gospodin Vukšić svoj posao obavljati časno, u skladu sa zakonom. Najvažnija poruka koju Vlada želi da pošalje jeste da je krenula demontaža prethodnog režima“, kazao je Abazović.

Moći ćemo da vidimo hoće li Vukšić povjereni posao obavljati časno i u skladu sa zakonom. A to što je predvodnik jedne političke liste, poslije izbora postao šef tajne službe, dok se Vlada koja o tome odlučuje zove ekspertska, jeste  kršenje principa. Pa sve da je, kao advokat, Vukšić branio svece.

 

Dokazi već uništeni?

Kada je riječ o najavljenoj demontaži sistema tajne službe, pitanje je šta to Dejan Vukšić, kao vršilac dužnosti direktora ANB-a, moži demontirati. Kako kaže naš dobro obaviješten sagovornik, donedavni direktor Dejan Peruničić je sa svojom ekipom „uništio ili izmjestio“ sve ono što bi moglo biti kompromitujuće za donedavno vladajući DPS ali i osobe koje su sarađivale sa tajnom policijom.

„Operativci su iste noći kada je postalo jasno da dolazi do smjene vlade počeli s uništavanjem povjerljive dokumentacije. Nakon toga uslijedilo je brisanje povjerljivih podataka iz kompjutera koje su dužili operativci širom zemlje. Tako je emigriralo sve ono što bi moglo biti kompromitujuće za bivšu vlast“, tvrdi sagovornik Monitora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo