Nacionalne timove zemalja iz regiona na Olimpijskim igrama bodrili su jedan ili dva predstavnika državnog vrha – predsjednik i ministar sporta, a njihov boravak u Londonu plaćen je iz državne kase. I ostale, pa i one velike države, najčešće su predstavljali premijer ili predsjednik. Crnogorski sportisti imali su čast da ih prati i hrabri, što se tiče ex Jugoslavije, najbrojnija državna delegacija. U njoj su bili premijer Igor Lukšić sa suprugom, predsjednik Filip Vujanović, ministar prosvjete i sporta Slavoljub Stijepović, premijerov savjetnik za unapređenje poslovnog ambijenta Predrag Stamatović, šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Boro Vučinić, predsjednik Uprave za mlade i sport Aleksandar Tičić, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore Dragan Samardžić i direktor Uprave policije Božidar Vuksanović. Plus obezbjeđenje, prevodioci, savjetnici…
Crnogorski olimpijski komitet saopštio je da su Lukšić, Vujanović i Stijepović njihovi gosti, a da su ostali funkcioneri u London otišli kao predsjednici sportskih društava ili sami platili putovanje. Moguće je i to, ali poznato je da njihova zvanična primanja nisu prevelika, kao što je poznato da je London jedan od najskupljih gradova na svijetu.
Pokret za promjene najavio je da će zatražiti da Predsjednik Crne Gore i premijer podnesu račun za troškove desetodnevnog boravka mnogočlane crnogorske državne delegacije u Londonu. Poslanik PZP-a Koča Pavlović poručio je da je sramno to što predsjednici države i vlade gotovo bankrotirane Crne Gore uzimaju dodatne kredite, zadužujući tako djecu i unuke, a potom taj novac koriste za ovakve turističke aranžmane.
Što se tiče situacije u državi nije se ni primijetilo da je njen vrh odsutan. I bez njega u njoj sve funkcioniše kako – ne valja. Međutim, dok su crnogorski političari boravili u Londonu javnost je saznala za jedan human gest zbog kojeg bi, u kontekstu kritika njihovog skupog izleta, crnogorski političari trebalo da se bar malo zamisle, a i postide.
Italijanski državljanin Mario Gorgoni donirao je 2.000 eura specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti kada je saznao za loše stanje u toj ustanovi, koja zbrinjava gotovo 260 pacijenata. Gorgoni se, ustvari, odrekao naknade člana borda direktora HTP Primorje i novac je uplatio Dječijem domu u Bijeloj, Domu za gluvonijemu djecu u Kotoru i Centru za djecu sa posebnim potrebama u Tivtu.
Specijalizovana bolnica za najteže duševne poremećaje nema agregat ni klima uređaje, a pojedini paviljoni ne zadovoljavaju propisane standarde. Ministarstvo zdravlja obavijestilo je dnevnik Vijesti da će bolnica u Dobroti dobiti agregat do kraja ove godine, a za klima uređaje i adaptaciju paviljona – nema para.
Ovih dana mogli smo pročitati i još jednu zanimljivost. Predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta Dušan Simonović, podsjetio je da su Olimpijske igre, održane u polurazrušenom Londonu 1948. godine, protekle u duhu ratnog vremena. Svi su se maksimalno odricali mnogo čega sa željom da doprinesu održavanju igara. U Crnoj Gori ni danas nije baš vrijeme izobilja. I po zvaničnim pokazateljima polovina građana živi u siromaštvu. Naši zaljubljenici u olimpijske sportove pripadaju malobrojnima koji se baškare u izobilju.
I nekako, navikli su da uče geografiju o tuđem trošku. Primjer za to im je dao premijer Lukšić, čuvenim porodičnim gostovanjem s ministrima kod Adrijana Zeke u Maroku. Premijer je drugom prilikom pokazao kako se štedi kućni budžet. Kad su mu na putu za Estoniju nestale gaće tu se da pripomogne našla – država. Ne daj bože, da ovako brojna delegacija u Londonu nekom greškom ostane bez gaća, bismo li svima njima morali da priteknemo u pomoć?
Gaće na stranu, ali najgore od svega što su se naši putnici ispraksali da svačiji uspjeh u ovoj državi preokreću u svoju korist. Proglasiće svojom zaslugom i uspjehe crnogorskih sportista na Olimpijadi. I slaviti to do izbora. A onda će, po običaju, zaboraviti na njih. Do sljedeće Olimpijade i novih izbora.
V. KOPRIVICA