Policija i tužilaštvo ispituju mogućnost da je ubistvo Saše Klikovca osveta za pokušaj likvidacije Podgoričanina Igora Krstovića, 28. januara u Zeti
Taman kad se pomislilo da između zaraćenih kotorskih kriminalnih grupa kavčana i škaljaraca vlada primirje, hicima u Podgoričanina Sašu Klikovca (38), poslata je poruka da kraja rata nema na vidiku. Klikovac je likvidiran u subotu, nešto prije 10 sati, ispred porodičnog restorana Kod Crnogorca u naselju Cijevna, nadomak Podgorice. I dalje nepoznata osoba u njega je, u trenutku kad je ulazio u automobil, ispalila pet hitaca kalibra 9 milimetara, ne ostavljajući mu šansu da preživi.
Kako to obično slijedi u ovakvim slučajevima, osim pretrage mjesta zločina i obližnjih naselja, pripadnici policije obavili su i razgovor sa desetak osoba koje se u njihovim evidencijama vode kao članovi škaljarskog kriminalnog klana. Od pomoći im nijesu bili ni snimci sa kamera postavljenh na obližnjim objektima, na kojima su, za sada, uočili samo vozilo (golf) za koje sumnjaju da ima veze sa ovom likvidacijom, jer je njegovo kretanje primijećeno i nekoliko dana prije zločina.
,,Za sada nema ništa novo u tom pravcu, provjeravamo da li to vozilo ima ikakve veze sa zločinom, odnosno da li su ga možda koristile ubice kako bi sa sigurnošću utvrdili navike ubijenog“, objašnjava naš sagovornik iz policije. Sumnje da je Klikovac žrtva krvavog rata koji već šest godina traje između kavčana i škaljaraca potvrđuje uključenost u istragu i pripadnika Specijalnog policijskog tima za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Naši sagovornici dodaju da se ispituje mogućnost da je ubistvo Klikovca osveta za pokušaj likvidacije Podgoričanina Igora Krstovića (35) 28. januara u Zeti. Krstović, prema operativnim podacima policije, važi za osobu blisku škaljarcima čije su vođe, Igor Dedović i Stevan Stamatović, ubijene 19. januara u Atini.
Desetak dana kasnije napadači su sačekali Krstovića u blizini njegove kuće u mjestu Balijače i ispalile više od 20 hitaca u njega, dok je bio u vozilu. Krstović je uspio da preživi kišu metaka, a istražitelji za pokušaj njegove likvidacije terete braću Stanišić – Vidoja i Radoslava, te Dragišu Bulatovića sa kojima je ubijeni Klikovac bio blizak.
Istražitelji vjeruju da je Vidoje Stranišić 28. januara 2020. godine u Podgorici pomogao u napadu na Krstovića koji je zadobio teške povrede. Kako pokazuju nalazi istrage, Vidoje Stanišić je NN osobama obećao prikrivanje krivičnog djela i tragova. „Za sada dva NN lica su vozilom golf koje je prethodno ukradeno i na kojem su bile postavljene ukradene registarske oznake, pratili I. K. i iz vozila u pokretu ispalili su najmanje 15 metaka u njegovom pravcu, nakon čega su napadači pobjegli“, piše u odluci Apelacionog suda kojom se Stanišiću produžava pritvor.
Napadači su dovezli vozilo na Kakaricku goru gdje su ih po prethodnom obećanju sačekali okrivljeni Bulatović i Vidoje Stanišić koji su zapalili vozilo u kojem se nalazila i automatska puška. „Iz priloženih dokaza proizilazi da je vozilo golf koji je pronađen zapaljen u mjestu Kakaricka gora ukraden u avgustu 2018. godine u Srbiji. Iz izvještaja o DNK vještačenju Forenzičkog centra proizilazi da je na plastičnoj boci koja je pronađena na mjestu paljenja vozila utvrđeno prisustvo biološkog materijala koji potiče od D. B. i okrivljenog V. S.“, stoji u citiranom rješenju sudija Apelacionog suda.
Klikovac je prema operativnim podacima policije godinama važio za bezbjednosno interesantnu osobu. On se najprije vodio kao pripadnik lokalne kriminalne grupe Zagoričani, koja je ime dobila po podgoričkom naselju u kome živi većina članova te grupe. Većina njih je, zbog raznih krivičnih djela, boravila iza spuških bedema. Osuđivani su zbog napada na službeno lice, nedozvoljenog držanja oružja, posjedovanja i trgovine drogom, iznude, računarske prevare. Iza brave su se sprijateljili sa pripadnicima kavačkog klana i na taj način podigli svoju kriminalnu grupu na veći nivo.
Da je poznanstvo stečeno iza brave dovelo do toga da ova lokalna kriminalna organizacija bude naslonjena direktno na kavački klan, neka vrsta njihove ekspoziture u Podgorici, potvrđeno je i fotografijama koje su objavile Vijesti, a na kojima se vidi da su upravo vođe „zagoričke“ grupe dočekale, po izlasku iz zatvora, vođu kavačkog klana Slobodana Kašćelana.
Lokalna zagorička grupa nije jedina koja se u Spužu priklonila moćnim kotorskim narkoklanovima. Dobro upućeni sagovornici tvrde da je upravo Uprava za izvršenje krivičnih sankcija (doskorašnji ZIKS) mjesto gdje su mnogi manje poznati kriminalci dobili svoje mjesto u mnogo poznatijim i opasnijim grupama uključenim u međunarodnu trgovinu narkoticima.
Rat kotorskih klanova počeo je zbog nestanka velikog tovara droge u Valensiji. Zbog skupocjenog bijelog praha od tada je ubijeno blizu 50 ljudi, a policijski podaci govore kako većina ubijenih nije direktno učestvovala u nabavci, niti u nestanku te droge.
Crnogorska policija zvanično je saopštila da su ubistva posljedica sukoba između dvije jake kriminalne grupe iz Kotora. Indirektno su saopštavali da je krađa vrijednog tovara uzrok krvavog, uličnog rata između klanova koji su svojevremeno bili jedna ekipa poznata kao škaljarska grupa. Odmah nakon nestanka droge u novembru 2014. godine i zvanično je započeo rat.
Prvi hici ispaljeni su upravo u Valensiji, kada je ranjen kasnije ubijeni Budvanin Goran Đuričković (48). Par mjeseci nakon pucnjave u Valensiji 19. februara 2015. godine u Podgorici je dignut u vazduh blindirani audi Podgoričanina Milana Vujotića, bliskog Slobodanu Kašćelanu (55) i Radoju Zviceru, navodnim vođama kavačkog klana.
Dan kasnije pala je prva žrtva krvavog rata – Goran Radoman. On je ubijen u Beogradu 20. februara 2015. godine. Ubica je u njega, iz kalašnjikova, ispalio najmanje 25 hitaca. Srpski istražitelji još su bez pomaka u toj istrazi. Njegov egzekutor nikada nije identifikovan, mada bezbjednosne službe, prema nezvaničnim informacijama, imaju operativne podatke o mogućem počiniocu ovog zločina.
Nakon Radomanovog ubistva, uslijedile su mafijaške likvidacije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Austriji, Grčkoj, izvedene na način koji smo do tada mogli vidjeti samo na filmovima. Među mnogobrojnim žrtvama tih obračuna našlo se i nekoliko osoba koje nemaju nikakve veze sa kriminalom i kriminalnim klanovima, već su imale tu nesreću da se nađu na liniji vatre raspomamljenih ubica. Tako je dva mjeseca nakon ubistva Gorana Radomana, 17. aprila 2015, u Budvi ubijen Saša Marković, prva slučajna žrtva kokainskog rata. Navodno je i tada meta egzekutora bio njegov kum Goran Đuričković. Ubistvo Markovića, budvanskog biznismena i nekadašnjeg poslanika u Skupštini Crne Gore do danas nije rasvijetljeno. A kriminalci su proširili front, sa mjesta u kojima su živjeli, praktično na cio Balkan i dobar dio Evrope.
Svetlana ĐOKIĆ