Povežite se sa nama

MONITORING

NASTAVLJA SE NIZ PROPALIH PRIVATIZACIJA: Ko to tamo tjera investitore

Objavljeno prije

na

Jedan po jedan, propadaju tenderi za prodaju crnogorskih preduzeća ili valorizaciju turističkih lokaliteta. Investitora ni za lijek, bez obzira radi li se o sjeveru ili jugu Crne Gore, kompanijama ili prirodnim biserima. Samo tokom prošlog mjeseca propalo je pet tendera, a Savjet za privatizaciju u iščekivanju investitora prolongirao rokove.

Tako još nema zainteresovanih za – izdavanje u dugoročni zakup zemljišta i akvatorijuma na lokaciji između Njivica i ušća Sutorine u Herceg Novom i izgradnju baznog naselja planinskog centra Kolašin 1600. Niko se nije prijavio ni na tender za izdavanje i dugoročni zakup zemljišta namijenjenog izgradnji turističkog kompleksa ECOlodge u Vranjini. Taj tender propao je sedmi put. Radi se o oko 13,13 hiljada metara kvadratnih zemljišta u atraktivnoj zoni nacionalnog parka Skadarsko jezero, koje Vlada daje pod zakup od 90 godina.

U junu je zbog nezainteresovanosti prolongirana i prodaja dva dijela lokaliteta na kom se nalazi Fabrika Gornji Ibar u Rožajama, kao i za izdavanje u dugoročni zakup zemljišta i akvatorijuma na lokaciji Donja Arza u Herceg Novom. Početkom juna prolongiran je, prema podacima Savjeta za privatizaciju, i međunarodni tender za izdavanje u dugoročni zakup vojnoturističkog kompleksa Mediteran na Žabljaku.

Na licitacijama redom propadaju prodaje atraktivnih primorskih lokacija od Solane do Skočiđevojke.

Iako je još u maju ove godine premijer tvrdio da ,,veliki investitori nastavljaju da ukazuju povjerenje Crnoj Gori” , duže od godinu dana nema većih stranih investicija.. Ukoliko se neko i javi na tender, uglavnom se radi o dobro poznatim, najčešće domaćim igračima, bliskim vlasti. To je slučaj sa tenderima za prodaju Novog duvanskog kombinata, KAP-a, Rudnika boksita…

Da je zbog toga nervozan, Đukanović je pokazao i na posljednjem kongresu DPS-a 20. juna ove godine, kada je saopštio: „Investitore ne smijemo čekati, moramo ih tražiti”. Članstvo u NATO, kazao je tada – ,,biće ohrabrujući signal investitorima”.

U međuvremenu dvoipodecenijski premijer Crne Gore investitore pokušavao je da privuče izmjenama zakona štetnim po javni interes i građane, i u koliziji sa evropskim putem – od Predloga zakona o eksproprijaciji do Nacrta zakona o uređenju prostora. I jedan i drugi dokument pokazali su Đukanovićevu namjeru da pošto poto sebi omogući poziciju svemoći, onoga koji može jedini da pregovara sa investitorom, i koji može da mu ponudi sve: parcelu koju poželi, na pjeni od mora ili u nacionalnom parku, u privatnom ili državnom vlasništvu, svejedno, zdanje kakvo poželi, poreske olakšice… Pokušavajući da rasproda najveća preostala bogatstva i resurse poput Buljarice, Kraljičine plaže…

Nacrtom izmjena zakona o uređenju prostora koji je nedavno procurio u javnost, premijer je pokušao iz ,,igre”, prebacujući sa lokalnih uprava planiranje na Vladu, da isključi lokalne vlasti, koje su ga ometale u projektu prodaje Buljarice. U tom dokumentu Vlada sebi daje mogućnost da po osnovu ugovora koji zaključi sa nekim investitorom stavi van snage lokalni planski dokument, koji Nacrtom postaje podzakonski akt i nema snagu zakona kao nekada.

Iz NVO Naše Ognjište upozorili su da je neprihvatljivo rješenje tog dokumenta da se primorske opštine pretvaraju u ,,obalno područje zajedno sa teritorijalnim vodama Crne Gore” što automatski znači prenošenje svih zajedničkih i posebno planskih ovlašćenja na republički nivo. Oni su upozorili i da je Vlada kroz taj Nacrt predvidjela eksproprijaciju i miješanje države umjesto licitacije parcele, učešće investitora, mogućnosti davanja ponuda i drugih tržišnih mogućnosti.

Prethodno, Predlogom zakona o eksproprojaciji, premijer je pokušao da obezbijedi poziciju da sam u ime javnog interesa rasprodaje i privatnu imovinu. Taj pokušaj je propao, pošto nije uspio da pridobije parlamentarnu većinu. A to je u stvari sada Đukanovićev najveći problem.

Sve su prilike da premijer ne može više da privuče ni investitore sa sumnjivim kapitalom, pošto je koruptivni sistem koji je on kreirao po strani držao svaki ozbiljniji inostrani biznis. Onima koji su ovdje mogli da pod plaštom ulaganja, peru novac, ili za nekoliko miliona eura dobiju monopol na tržištu, Đukanović je do sada prodavao – svemoć. Ilustracija za to je bezbroj. Jedna od njih je izjava izvršnog direktora Porto Montenegra Olivera Korleta, koji je, dočaravajući prednosti na koje su naišli u administraciji premijera Đukanovića, rekao: „Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu: ‘Hajde da mi sada dogovorimo poresko i radnopravno zakonodavstvo vaše države'”.

Premijer je u odnosu na to vrijeme uzdrman. Kriza u vladajućoj koaliciji omela ga je da progura svoja nova zakonska rješenja za otimanje. Propao je projekat ekspropijacije Buljarice, prodaja Kraljičine plaže. Njegovi ministri moraju, poput ministar finansija Radoja Žugića, da kamufliraju amandmane, pokušavajući da kroz parlament krišom proguraju Đukanovićeve želje. Zato bi premijer da ukine parlament.

Na premijerskom satu Đukanović je bio jasan: ,,Kako ne bi dolazilo do osporavanja razvojnih projekata, a ukoliko parlament ne želi da donosi odluke o investicijama, predlažem da se izmjeni zakonodavni okvir te da Vlada samostalno donosi odluke o ključnim investicijama.”

„Neuspjeh Đukanovića da provuče zakonske olakšice u skupštini dodatno je zabrinuo investitore. Istovremeno, njegovo insistiranje na ničim ograničenoj eksproprijaciji udaljiće ih od pomisli da ovdje išta ulažu”, kaže za Monitor Dejan Mijović, koordinator Građanskog pokreta URA za ekonomsku politiku. Mijović je ranije ovog mjeseca upozorio da je gubitak kredibiliteta vlasti toliki da se ni strani ni domaći investitori ovdje više neće izlagati većem poslovnom riziku čak i da ih Vlada oslobodi svih poreza, carina i dažbina.

,,Suštinski najporaznija posljedica raspada ili produženog mrcvarenja DPS/SDP koalicije će biti potpuni izostanak novih investicija i usporavanje postojećih, tj. opadanje privrednog rasta i zaoštravanje socijalne krize. Samo promjena ove i uspostavljanje nove stabline vlasti a ne eventualni novi kompromis DPS/SDP može povratiti povjerenje investitora”, upozorava Mijović.

Gubitak svemoći za Đukanovića je istovremeno mnogo više od loše investicione klime. Treba očuvati lične poslove, i još dugo ostati van kontrole i odgovornosti za učinjeno. Premijer odavno pokazuje da nije zainteresovan za brzi ulazak u EU. Taoci ili ne, pitanje je sad.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo