Ni nakon više od sto dana od kako je počelo prvo istražno bušenje crnogorskog mora u potrazi za naftom i gasom, na oko 26 km od kopna i do dubine od oko 6,5 km, javnost nema pouzdane informacije šta sve dvije naftne kompanije, italijansko-ruski konzorcijum Eni i Novatek, rade nedaleko od Ulcinja i koliki je uticaj na turizam i životnu sredinu
Sve je obavijeno velom tajne. Nije poznato ni šta je urađeno da Crna Gora nabavi odgovarajuću opremu kako bi mogla da drži pod kontrolom sve rizike projekta, ali ni kako će biti obezbijeđen stručni kadar koji će biti sposoban da prati rad naftnih giganata tokom istraživanja, tvrde nevladine organizacije koje pokušavaju da prate realizaciju ovog projekta.
Čelnica Green home Nataša Kovačević kaže da je sve to još izraženije nakon nedavnog, oštrog izvještaja Državne revizorske institucije (DRI). Taj je izvještaj naslikao pravnu, institucionalnu, finansijsku i kadrovsku nespremnost zemlje za ovaj veoma rizičan projekat, koji je, pod netransparentnim okolnostima, pokrenula i dogovorila bivša Vlada.
No, i nova crnogorska Vlada je projekat bukvalno „slijepo nastavila“, iako bi, kako ističe Kovačevićeva, odgovorniji pristup zahtijevao da se preispita koncesioni ugovor i donesu potrebna zakonska i podzakonska akta za njegovo potencijalno sprovođenje (na održiv način), pa tek onda preduzimaju drugi koraci, dok je izvještaj DRI svakako morao biti „crveni alarm“ donosiocima odluka u Podgorici.
Izvještaj DRI je potencirao opasnost od rizika zagađenja i uticaja na životnu sredinu, koje bi značajno moglo da ugrozi ekonomske aktivnosti i nanese višestruke štete. Apostrofirao je i zastarjelost podataka (navodi se da su posljednje studije rizika rađene još 2012. godine) i nedostatak opreme za slučaj zagađenja većeg obima.
Takođe je veoma zabrinjavajući nalaz DRI-a da je zakonski i podzakonski okvir za ovako složene projekte nepotpun i nedovoljan. To najbolje pokazuje koliko je nepripremljeno bivša vlast ušla u ovaj rizičan projekat.
Uprkos svemu ovome, ali i strahovima u javnosti u vezi projekta nafte i gasa, resorno Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) do danas nije preduzelo nijedan jasan korak da argumentima i nedvosmislenim podacima umanji uznemirenost.
„Imajući u vidu ogroman potencijalni uticaj projekta istraživanja nafte i gasa, načina na koji je dogovoren, štetnost zaključenog koncesionog aranžmana, javnost što prije treba da dobije nedvosmislene informacije u vezi projekta. Bilo da su one pozitivne ili negativne“, kaže Kovačević.
Istovrermeno se najavljuje kontrolno saslušanje ministra kapitalnih investicija u Skupštini Crne Gore. EU se sve više uključuje u ovaj proces, a svijest o ovom opasnom poslu dnevno narasta, kao i šteta koja se čini našem moru i podmorju, te turizmu i ribarstvu.
„Kao stručnjak, a prije svega kao građanin, vrlo sam zainteresovan da dobijem što više informacija. Smatram da se o ekološkim rizicima ovog projekta govori vrlo malo. Dvije, tri televizijske emisije i tek nešto više članaka u novinama nijesu dovoljni da se otklone brojne sumnje i otvorena pitanja koja postoje. U interesu je svih da se propusti ne dese jer bi bili kobni, zapravo bi za teritorijalno malu Crnu Goru nastupila ekološka katastrofa”, upozorio je najpoznatiji domaći stručnjak za ova pitanja dr Dušan Dragović.
Ovaj iskusni geolog ističe da obeshrabruje činjenica da imamo samo jednog inspektora za oblast istraživanja nafte i to bez licence, te da nemamo specijalizovana plovila za intervencije, već samo par čamaca za spašavanje.
Prema riječima poslanika u Skupštini Crne Gore Fatmira Đeke, nijedna vlada nema mandat da donosi odluku koja će dugoročno negativno uticati na turizam i budući život na Primorju. Zato, kako napominje, moraju se u razmatranje uzeti primjedbe stručnjaka, relevantnih nevladinih organizacija, te lokalne zajednice, kao što je to jednoglasno učinila Skupština opštine Ulcinj.
Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) su pozvali MKI da pokrene reviziju cijelog postupka, te da zaustavi bušenje našeg podmorja dok se ugovor ne preispita.
Oni su objavili i da je konzorcijumu off shore kompanija Eni Montenegro i Novatek Montenegro iz Holandije, prethodna Vlada, suprotno zakonu, odobrila produženje roka za završetak istraživanja, iako je imala sve uslove da po tom osnovu naplati garanciju do iznosa od 85 miliona eura.
Treba da se ustanovi gdje su ove kompanije registrovane, jer je bivša vlast tvrdila da „na tenderu neće moći da učestvuju firme sa of šor destinacija“.
Iz MANS-a su naveli i da je Vlada Duška Markovića bespogovorno prihvatila nezakonite zahtjeve naftnih kompanija za produženje roka za dostavu potrebnih elaborata i oštetila budžet države za višemilionski iznos.
U MKI, na čijem čelu je Mladen Bojanić, trenutno ne namjeravaju da naprave reviziju svega što je dosad urađeno na ovom projektu, prije nego se utvrdi da li ima rezervi, odnosno prije nego krene proizvodnja.
Na tako nešto će se sačekati bar još tri godine. „A u slučaju da dođe do incidenta koji bi značio curenje nafte u more, govorilo bi se o katastrofi. Jadransko more je, kao što je već upozoravala svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode WWF, vrlo sporo i potrebno je čak 80 godina za izmjenu morske vode. Toliko bi vremena trebalo da se Jadran očisti od nafte u slučaju izlijevanja u more”, tvrdi poznati hrvatski ekolog Vjeran Piršić.
Naredna bušotina, ukoliko se ovaj projekat ne prekine, biće osam kilometara bliže kopnu!
Naftne po(r)uke iz Albanije
Iz crnogorske Vlade se često navodi da gotovo sve države na Jadranu obavljaju istraživanja nafte i gasa. I u susjednoj Albaniji su se od 90-ih godina prošlog vijeka sanjali slatki snovi o tome da ta zemlja „pluta na nafti”, da ima najviše „crnog zlata u Evropi”, da se rezerve procjenjuju u milijardama barela.
Nakon tri decenije uvjerili su se da je to bila iluzija. Od 1990. su na albanskom dijelu Jadrana istraživanja radile velike svjetske kompanije (uključujući i SHELL, Occidental, OMV, INA…), a rezultati su slabašni.
Tek je u nekoliko slučajeva otkrivena nafta, ali se pokazalo da je njena eksploatacija u moru neisplativa.
Nakon svih tih istraživanja i utrošenih oko milijardu eura, Albanija na kopnu posljednjih godina proizvodi manje od milion tona nafte ili 2,5 puta manje nego što je 1974. godine proizvela tada komunistička, nerazvijena država!? A sada gotovo čitavu tu količinu nafte (tačnije 96 odsto!) eksploatišu strane privatne kompanije.
Stoga inženjer Baškim Čela, profesor na katedri za energetske resurse na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tirani, kaže da su istraživanja nafte na kopnu i moru „samo demagoški pokušaji praćeni budžetskim troškovima”.
Mustafa CANKA