Povežite se sa nama

OKO NAS

NASTAVLJA SE BITKA ZA ULCINJSKE RESURSE: Budvanski scenario

Objavljeno prije

na

Nekoliko dana pred izbore šef ulcinjskog Odbora Demokratske partije socijalista Ljoro Nrekić, koji je i predsjednik Skupštine opštine, bio je optimističan. „Sve će oko Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Ulcinja doći na svoje mjesto poslije izbora”, kazao je.

Nrekić je time odgovorio na izjavu nosioca liste albanske koalicije „Albanci odlučni” Genci Nimanbegua koji je izjavio da njegova partija, Nova demokratska snaga – Forca, koja je na opštinskom i na državnom nivou u koaliciji sa DPS-om, neće glasati za PUP Ulcinja, koji je izradila Vlada Crne Gore i dostavila ga prije nekoliko sedmica lokalnom Parlamentu na usvajanje.

On je tada najavio i mogućnost da Albanci odlučno ne zaključe postizborni sporazum sa bilo kojom Vladom koja neće priznati vlasnička prava bivših vlasnika imovine u Valdanosu. Jer, u tom najvažnijem planskom dokumentu za Ulcinj, nijesu ispoštovani zaključci koje je jednoglasno usvojila Skupština opštine Ulcinj, a koji se osim Valdanosa, odnose i na Solanu i na Veliku plažu, odnosno na najvažnije resurse Ulcinja.

Odlazeći premijer Milo Đukanović je prilikom posjete Ulcinju početkom septembra najavio da će se PUP usvojiti za „nekoliko sedmica”, potom je na promociji DPS-a 27. septembra rekao da će takvu odluku Vlada donijete na prvoj narednoj sjednici, ali takve odluke još nema.

Pošto će koalicija Albanci odlučno biti u budućoj Vladi treba očekivati da u njezinoj platformi, koju priprema sa Bošnjačkom strankom i Hrvatskom građanskom inicijativom, budu uvršteni i zahtjevi za restituciju imovine u toj uvali. ,,Povraćaj imovine u Valdanosu pravim vlasnicima je dio našeg političkog stava o kojem se ne može pregovarati. Nažalost, ovo više nije pitanje zakona već politike”, kazao je Nimanbegu dodajući da je to „razlog više da predloženi Prostorni plan za Opštinu Ulcinj, koji je izradila Vlada, ne bude izglasan u Skupštini opštine Ulcinj”.

Ali, Đukanoviću se očito žuri i veliko je pitanje kako će se stvari dalje odvijati. Tačnije, da li je sve ovo, kako je Nrekić ocijenio, samo ,,predizborni politički marketing Force”.

Kao „lakmus papir” poslužila je odluka kojom je praktično ukinuto porodilište u Ulcinju, i to samo dva dana nakon izbora. Ministar Budimir Šegrt se pozvao na zakon u kojem se navodi da bez ispunjavanja uslova, odnosno bez operacione sale i odjeljenja transfuzije, ne može biti porodilišta, već se ono može tretirati samo kao stacionar. To bi praktično značilo da bi gotovo nakon 12 godina rada trebalo da prestane sa radom ta institucija, koja je i bila dio političkog dogovora albanskih stranaka sa DPS-om 2004. godine, a uz posredovanje tadašnjeg američkog konzula u Podgorici Hojt Brajan Jia, koji je danas visoki funkcioner Stejt dipartmenta. Uz očite manjkavosti, to porodilište je, ipak, ispunjavalo svoju funkciju, jer je uspješno izvedeno oko 1.500 porođaja.

No, nakon oštre reakcije iz Ulcinja, Šegrt je nakon sedam dana došao u Ulcinj i saopštio da je u pitanju bila „tehnička greška” (!?) i da se ništa neće mijenjati u radu te institucije. „Radite kao i do sada”, poručio je ministar ulcinjskim ginekolozima. Obećao je i podršku za izgradnju operacione sale i tranfuzije, te više specijalizacija ljekarima u ovoj opštini.

„Upravo je ova situacija pokazala da samo pravovremenim, jasnim i širokim pritiskom možemo sačuvati svoje resurse i oduprijeti se namjerama i interesima zvanične Podgorice i njihovih lokalnih izvođača radova”, saopšteno je iz Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA.

I bivša potpredsjednica Opštine Ulcinj i čelnica Društvo dr Martin Šnajder-Jakobi Zenepa Lika kaže da je sada pravo vrijeme da se zaštite ulcinjski resursi. ,,Kako formiranje nove-stare centralne vlade zavisi od manjinskih partija, u ovom slučaju i od koalicije Albanci odlučno, apelujem i podsjećam da ste kao član ovog udruženja dr Martin Šnajder-Jakobi potvrdili da ćete se zalagati i pomoći u zaštiti Solane”, napisala je ona u otvorenom pismu Nimanbeguu. Lika je istovremeno podsjetila Nimanbegua da je kao odbornik Skupštine opštine Ulcinj glasao za to da Solana treba da bude zaštićena kao Spomenik prirode i da je jedina namjena tog prostora proizvodnja soli.

Ali, PUP-om Ulcinja taj predivan prostor od 15,2 miliona metara kvadratnih predviđen je kao ,,područje za turističku valorizaciju” tzv. Eco-Lodge gdje je planirano oko 200 kreveta, dok se Prostornim planom posebne namjene za obalno područje pruža mogućnost da se izgradi turistički kompleks od čak 1.500 ležaja. „I ne samo to, njime se daje mogućnost pretvaranja društvenog, tj. državnog zemljišta u privatno”, ističe Lika.

Iz URE ocjenjuju da se „u ovakvim planovima Vlade prepoznaju neki već promovisani projekti pojedinih investitora u nekretnine, što je zloupotreba planiranja, jer planovima treba podržati usvojene razvojne strategije, a ne nekritički prenositi želje ‘velikih’ graditelja i tzv. strateških investitora koji su ostavili pustoš na ulcinjskoj rivijeri”.

U Društvu dr Martin Šnajder-Jakobi tvrde da su proizvodnja soli i razvijanje ponude posmatranja ptica dovoljni za ekonomsku samoodrživost Solane. „Vrijeme je da se u Ulcinju ponovo proizvodi! Vrijeme je da se Ulcinju vrati pozitivan imidž, za dobrobit svih građana! Vrijeme je da se vrati dostojanstvo i savjesnost za jedinstven prostor po kojem ovaj grad treba da bude prepoznatljiv u cijelom svijetu. Dovoljno se prostora devastiralo i samim tim urušio identitet Ulcinja, zbog neodgovornosti i nepostojećih strategija!”, navode u tom udruženju.

Mnogi se u Ulcinju pribojavaju da bi nakon što je DPS izgubio lokalnu vlast u Budvi, po „budvanskom modelu”, mogao krenuti „razvoj” Ulcinja, posebno zato što je opštinska vlast u martu ove godine instalirana iz Podgorice i što je poslanik Force u Skupštini Crne Gore u posljednjih godinu dana glasao za gotovo sve prijedloge Vlade.

Iskustvo Budve ipak potvrđuje da je bolja i razvojna stagnacija koja ostavlja šanse narednim generacijama, nego li neodrživi razvoj. Uostalom, stari Paštrovići su govorili da „ko prodaje zemlju, prodaje slobodu”. Njihovi potomci ih nijesu većinski slijedili i sada im preostaje da se bore za ostatke ostataka opštinske imovine i prostora.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo