U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana. Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema
Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).
Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.
Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.
Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.
Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.
Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.
U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.
Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.
Gradnju ove, kao i mnogih drugih HE pratili su protesti mještana koji su tražili potpunu obustavu radova. Jedan od mnogih tipskih elaborata za izgradnju bio je i onaj Agencije za zaštitu životne sredine iz februara 2014. u kome se daje saglasnost za gradnju ove HE uz poštovanje mjera za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja i praćenje uticaja na životnu sredinu.
Sami lokalitet je u blizini vodopada Sika Gojkova, visine 50 metara, koji je jedan je od najvećih crnogorskih vodopada i koji bi, da je Crna Gora ekološka država, bio uvršten u nacionalne spomenike prirode. Apsurdno zvuči napomena u Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu da područje na kojem se gradi mini HE posjeduje veliki turistički potencijal.
Vratimo se procesu. I u ovom slučaju, kao i procesu Hydra MNE protiv države, koji je počeo prošle nedjelje i o kojem je Monitor pisao, Vasilije Miličković, akcionar Elektroprivrede Crne Gore, tražio je da bude umješač na strani države. Za razliku od sudije Borjanke Zogović koja je protekle sedmice, na prvom ročištu, odbila ovaj Miličkovićev zahtjev, sudija Mušović je najavio da će o njegovom statusu odlučiti na nastavku ročišta koje je zakazano za 7. maj.
Kako su sve tužbe, ne samo po tome što investitore u većini slučajeva brani Ana Đukanović, povezane, Miličković je porotekle nedjelje tražio da se suđenja odlože dok Ustavni sud konačno ne odluči o njegovoj ustavnoj žalbi. On traži ocjenu ustavnosti izmjene Zakona o energetici, iz decembra 2015, kada su u Skupštini izglasani članovi 23 i 24 koji se odnose na podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Zahvaljujući njima, od tada do danas izabranim koncesionarima plaćamo „podsticaj“ preko stavki na računu OIE 1 i 2. S tim što se stavka OIE 1 od juna 2019. plaća direktno iz budžeta.
Miličković uporno tvrdi da je ovo reketiranje i pljačka građana, koja ih za 30 godina košta 600 miliona ili 20 miliona godišnje. Dodaje i da se EPCG, u kojoj je on akcionar, obavezala da kupuje ovu struju po znatno većoj cijeni od tržišne i one koju ona proizvodi.
Miličković je za novu tužbu Dekara i Hidro Energy protiv države, koja je zakazana u Privrednom sudu za ovaj četvrtak, podnio sudiji Danijeli Raičković podnesak umješača. U njemu pita advokaticu Đukanović: „Da li ste čuli za slučaj u svijetu, gdje je tržišna ekonomija centralna ustavna odrednica, da se berzanska cijena kao što je struja fiksira na cijenu 104,4 eura/mwh kao što je Vaš klijent (i još tridesetak njih koji rade punom snagom) potpisao sa Vladom vašeg brata Mila Đukanovića, još na rok od nevjerovatnih 30 godina i, gle čuda, moju EPCG obavezao da je u prioritetu otkupljujem, isporučujem, naplaćujem do krajnjih kupaca, zar vam to ne liči na tešku korupciju“. Uz napomenu da je cijena struje koju proizvodi EPCG 26 do 40 eura/mwh.
I dok se tužbe koncesionara protiv države ređaju, Vlada je, protekle nedjelje, uspjela da dogovori sporazumni raskid sa firmom PM Hydro, za malu HE Bare Kraljske na dijelu vodotoka Vranještica u Kolašinu. Investitoru je 25. novembra prošle godine istekao krajnji rok za dobijanje građevinske dozvole, a Potpisivanjem sporazumnog raskida ugovora, izbjegnuta je tužba koncesionara.
PM Hydro je u vlasništvu Marinka Radulovića, koji je osnivač i direktor firme Ramel. Ta firma je u poslovnim vezama sa Blažom Đukanovićem, sinom predsjednika DPS-a i države, koji je suvlasnik BB Solara, firme koja je prije četiri godine svoje poslovne prostore založila u Prvoj banci za kredit od 359.000 eura, koji je odobren kompaniji Ramel.
Pred Priverednim sudom su još dvije tužbe investitora protiv države –
konzorcijum predvođen kompanijom Triangle iz Peći vlasnika Florina Krasnićija i kompanija Bistrica Clean Energy biznismena Žarka Burića.
Grejs period
Investiciono-razvojni fond (IRF) nedavno je skinuo oznaku tajnosti sa ugovora o kreditu koji je krajem 2018. godine odobren firmi BB Hidro, u suvlasništvu sina predsjednika države Blaža Đukanovića, za izgradnju male HE Bistrica u Kolašinu.
Kredit je Đukanoviću dat na rok otplate od deset godina i uz grejs period od osam mjeseci, uz kamatu od 2,5 odsto.
Kredit je izdat dok je fondom rukovodio DPS kadar Zoran Vukčević, jedan od aktera afere Snimak i jedan od osumnjičenih za nenamjensku raspodjelu i trošenje novca iz Abu Dani fonda.
Kako su Vijesti objavile, kao garanciju za kredit Đukanović je založio svoju imovinu dva poslovna prostora u podgoričkoj zgradi Vektra, od 412 i 47 kvadrata, dupleks od 199 kvadrata na Žabljaku i tri parcele od 3.640 kvadarata u Kolašinu.
Koncesiju za gradnju male HE Bistrica u Kolašinu, BB Hidro je dobila 2016, pred kraj mandata vlade na čijem je čelu bio Blažov otac Milo Đukanović koji je i potpisao saglasnost. Firma ostvaruje pravo na subvencije u periodu od 12 godina, uz obavezan otkup od državne Elektroprivrede Crne Gore.
BB Hidro je krajem prošle godine počela da dobija subvencije za struju proizvedenu iz HE u Kolašinu i građani su joj do kraja te godine za kratko vrijeme platili nepunih 50 hiljada eura.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice