Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASTAVAK RATA KOTORSKIH NARKOKLANOVA: Smrt vreba od Kijeva do Marbelja   

Objavljeno prije

na

Šest godina od početka obračuna, rat kotorskih klanova ne gubi na intenzitetu. Nakon atentata na Radoja Zvicera uslijedio je, prema sumnjama policije, odgovor  kriminalne organizacije pod njegovom kontrolom: ubistvo u Marbelju i pokušaj ubistva u zatvoru u Spužu

 

Hici kojima je, u utorak, u španskoj Marbelji ubijen Baranin Miloš Peruničić (41), mogu biti osveta za rafale koji su tačno nedjelju ranije ispaljeni u jednog od vođa kavačkog klana Radoja Zvicera u Kijevu. U toj sačekuši Zvicer je teško ranjen.

Slučajno ili ne, ali u srijedu, sat nakon što su mediji objavili informaciju  o ubistvu Peruničića, iza zidina spuškog zatvora teško je ranjen Nikšićanin Ranko Radulović, koji takođe, prema tvrdnjama  tužilaštva, blisko sarađuje sa pripadnicima škaljarske kriminalne grupe. Podsjetimo, Radulović je u pritvoru zbog optužbi da je sa albanskim državljaninom Erogenom Brajovićem i Kotoraninom Igorom Vukotićem planirao likvidacije više policijskih funkcionera, glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog sina, i više navodnih članova konkurentskih kriminalnih grupa.

Njega je, tokom šetnje u pritvorskoj jedinici zatvora u Spužu, napao Nikola Drecun koji ga je ubo improvizovanim bodežom. Drecun je označen kao osoba bliska kavačkom klanu. A Radulović je, izgleda, prošao bez težih posljedica (nakon medicinske intervencije u podgoričkoj bolnici vraćen je u Istražni zatvor istog dana).

Miloš Peruničić u Marbelju nije imao toliko sreće. Dobro obaviješteni sagovornici Monitora iz bezbjednosnih struktura objašnjavaju da je ubijeni, koji je crnogorskoj javnosti, ali i policiji gotovo nepoznat, jedan od prijatelja vođa baraske kriminalne grupe kojom rukovode Jovan Đurović i Alan Kožar, a koji usko sarađuju sa pripadnicima škaljarskog klana.

To dobija na značaju kada se imaju u vidu vijesti koje stižu sa drugog kraja Evrope: U pokušaju ubistva Zvicera učestvovalo je najmanje pet osoba. Jedan od onih koji su pucali u njega je Stefan Đukić, Baranin operativno označen kao pripadnik kriminalne grupe Alana Kožara za kojim je crnogorska policija raspisala Interpolovu potjernicu zbog ubistva Jovana Klisića 1. novembra prošle godine u Baru.

Prema pisanju španskih medija, Peruničić je ubijen dok je šetao. Na očigled brojnih svjedoka, 1. juna oko 14 sati u Ulici Artura Rubinštajna, na pješačkom prelazu prišao mu je muškarac obučen u mornarsko odijelo i ispalio nekoliko hitaca u njega.

,,Prilično mirno stajao je i pucao”, ispričao je očevidac za portal sevilla.abc.es. Navodno, nekoliko metara dalje čekao ga je pomagač na kawasakiju, a potom su se odvezli.

Ubijeni Peruničić je kod sebe imao bosanske papire, kako saznaje Monitor, na ime Slaviše Zekića, zbog čega su bili potrebni sati da se sa sigurnošću utvrdi identitet žrtve. Potom je o zločinu obaviještena i crnogorska policija. Zvanično, motiv ubistva za sada nije poznat, a u španskim medijima pojavila se informacija da je napadač uhapšen. Međutim, među španskim portalima ima i onih koji večeras (srijeda) tvrde da je taj muškarac uhapšen greškom, i da je riječ o agentu jedne od španskih bezbjednosnih službi.

„Nacionalna policija, uz podršku lokalnih policajaca, uhapsila je muškarca kao osumnjičenog na Avenidi Ricarda Sorianoa. Njegov izgled odgovarao je karakteristikama napadača. Ubrzo nakon toga utvrđeno je da se radi o agentu Civilne garde koji nosi svoje regulatorno oružje, pa je odmah pušten na slobodu, piše marbellaconfidencial.es.

Hapšenjem napadača vjerovatno bi bio razjašnjen i motiv zločina, odnosno nedoumica da li je u pitanju nastavak obračuna kotorskih kriminalnih klanova ili je po srijedi nešta drugo. Naime, ubijeni je sestrić Slobodana Đurovića zvanog Kardinal koji je prema evidencijama hrvatske policije važio za jednog od mafijaških šefova u Amsterdamu, zbog čega će se provjeravati da li je, možda, motiv likvidacije u Marbelji osveta zbog nepočinstava Peruničićevog rođaka. Đurović je, inače, osuđen na 23 godine zatvora u Hrvatskoj, zbog učestvovanja u organizaciji ubistva vlasnika Nacionala Iva Pukanića i njegovog saradnika Nike Franića.

Sada je na istražiteljima da pokušaju da utvrde da li ubistvo Peruničića ima veze sa ranjavanjem Radoja Zvicera.

Vijest o atentatu na Zvicera obišla je Balkan, a crnogorski istražitelji dan kasnije pohvalili su se da su u rasvjetljavanju tog zločina  učestvovale i njihove kolege. ,,Službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije su kroz neposrednu komunikaciju i direktnu razmjenu operativnih informacija sa kolegama iz Ukrajine učestvovali u rasvjetljavanju krivičnog djela ubistvo u pokušaju koje je izvršeno 26. maja na štetu crnogorskog državljanina R.Z”, saopštili su tada iz UP.

Izostalo je objašnjenje na koji način su to oni pomogli, pa se prosto nameće i pitanje da li su uopšte mogli dati valjane operativne podatke o ovom slučaju, budući da Zvicera godinama operativno označavaju da zajedno sa Slobodanom Kašćelanom rukovodi kavačkim klanom, ali protiv njega – za šest godina koliko traje rat sa škaljarcima  – nijesu prikupili dovoljno dokaza za raspisivanje potjernice, iz bilo kog razloga, a ne za tako teške optužbe kao što je vođa narkoklana.

Ni njegov navodni pertner nije formalno optužen za rukovođenje (ili makar članstvo) kriminalnom organizacijom, pa se Kašćelan trenutno sa slobode brani od optužbe da je počinio krivično djelo zelenaštvo. To je možda najbolji pokazatelj operativnog rada crnogorskih istražitelja i validnosti dokaza koji oni prikupljaju tokom, kako oni to vole reći, „opsežne i detaljne istrage“, koja u većini slučajeva traje mjesecima a nerijetko i godinama.

Ukrajinski mediji, opet, tvrde da je Zvicer nesmetano boravio u jednom od najprestižnijih stambenih kompleksa u njihovoj prijestonici, „bez  obzira na to da je skoro tri godine na međunarodnoj potjernici“. Ova informacija nema potvrdu pošto crnogorska, ali ni ukrajinska policija nijesu zvanično saopštile ko je, kada i zbog čega raspisao crvenu potjernicu za ranjenim Kotoraninom. Ako je ona, uopšte, raspisana.

Zvicer, podsjetimo, nije uhapšen u velikoj policijskoj akciji u septembru 2016. godine, kojom su kavčani na kratko razbijeni. Pominjan je samo u nezvaničnim razgovorima sa pripadnicima bezbjednosnog sektora, jer je prema policijskim informacijama upravo on ostao bez izuzetno vrijednog tovara kokaina koji je Goran Radoman (prva žrtva rata zakrvljenih kotorskih klanova) krajem 2014. godine odnio iz jednog stana u Valensiji.

A jedna od priča koje nam ovih dana stižu iz Ukrajine kaže kako je 38-godišnjem Kotoraninu život spasila njegova tri godine mlađa supruga Tamara Zvicer, tako što je uzvratila vatrom napadačima na njenog supruga.

,,Njena akcija nije dozvolila ubicama da na licu mjesta ‘dokrajče’ žrtvu i ispale hitac kojim bi ga ovjerili. Dama je natjerala pucače u bijeg”, objavio je portal Detective-info uz fotografije naoružane Tamare Zvicer. Oni tvrde da ukrajinska policija nije pronašla oružje koje je koristila: ,,Istraga posebno zanemaruje činjenicu da oružje za vrijeme pokušaja ubistva 26. maja nijesu koristili samo napadači. Policija nije pronašla pištolj ili čaure ispaljene iz oružja koje je mlada Crnogorka koristila tokom obračuna. Ona je vjerovatno bacila pištolj”.

Zbog pokušaja ubistva Kotoranina, ukrajinska policija tokom iste noći uhapsila je Baranina Stefana (ranije Mandića) Đukića (30), Podgoričanina Emila Tuzovića (30) i Nišlije Petra Jovanića (46) i Milana Brankovića (31). Đukić i Tuzović navodno su članovi barskog ogranka škaljarskog klana.

Dan kasnije uhapšen je i službenik Nacionalne policije Ukrajine Rostislav Černobrivi, kojeg kolege sumnjiče da je pomagao napadačima. Ukrajinski mediji prenose i da je tamošnja policija odbila da na bilo koji način komentariše status ,,policajca” u istrazi ubistva Kotoranina.

Šest godina nakon prvog obračuna u Valensiji, rat kotorskih narko klanova i dalje traje, ne gubeći na intenzitetu. Dosadašnji bilans je 46 mrtvih među kojima je i više slučajnih žrtava i desetine ranjenih  u krvavim obračunima širom Evrope. A kraj se ne nazire.

 

Stari akteri, novi problemi u Spužu

Pokušaj ubistva Ranka Radulovića uslijedio je dan nakon što je robijaš Ivan Vujović napao dvojicu službenika spuškog zatvora, u paviljonu C Kazneno-popravnog doma. Osuđeni ubica je, kažu, incident započeo lomljenjem zatvorskog inventara.

,,Imenovani je tom prilikom uništavao invertar prostorije u kojoj je bio smješten, odbio da postupi po naređenju službenih lica, vrijeđao službenike obezbjeđenja, a zatim je i izvršio napad na službena lica u obavljanju službenog zadatka. Intervencijom ovlašćenih službenih lica savladan je otpor zatvorenika“, saopšteno je iz uprave spuškog zatvora uz informaciju da su dvojica napadnutih službenika zadobili lakše povrede.

Vujović je, inače, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva Radomira Savovića 2008. godine. Zbog incidenata u spuškom zatvoru, on je 2013. godine po kazni prebačen u bjelopoljski zatvor, odakle je 24. decembra 2015. godine pobjegao. Uhapšen je u novembru naredne godine u Njemačkoj, u blizini granice sa Holandijom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo