Povežite se sa nama

OKO NAS

NASILJE PREMA SUGRAĐANIMA DRUGAČIJE BOJE KOŽE: Uzgajana mržnja

Objavljeno prije

na

Prije oko dvije neđelje, u okolini Vektre, osamnaestogodišnjaci Rajko Peruničić i Slobodan Kovačević, brutalno su pretukli petnaestogodišnjeg dječaka romske nacionalnosti koji ima poteškoće u razvoju. U izvještaju policije piše da se „sumnja da su Peruničić i Kovačević, 12. maja 2016. godine u Podgorici, maloljetnom B.S. zadali više udaraca rukama i nogama u predjelu glave i tijela”.

Nasilnici su pri tom sve snimili i proslijedili Fejsbuk stranici Podgorički vremeplov, koja ima preko 100 hiljada pratilaca. Interesantno je da niko od građana koji prate ovu stranicu nije prijavio nasilje policiji. Snimak su prijavili novinari Monitora, dan nakon objavljivanja video-klipa.

Video-klip je brzo uklonjen, a osumnjičeni su nakon brze reakcije policije pronađeni. Osnovni sud u Podgorici, na predlog Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, odredio im je pritvor do 30 dana. Naši izvori koji poznaju pretučenog dječaka, kažu da je izuzetno miran i nenametljiv.

Uslijedilo je novo nasilje prema drugačijima. Samo dan nakon napada na maloljetnog romskog dječaka, 13. maja, u Kraljevom parku, grupa od petnaestak mladića, bez razloga, pretukla je crnca koji je sjedio u parku. Koristeći metalne šipke.

Prema Monitorovim saznanjima, učesnici napada na petnaestogodišnjeg Roma su fizički zlostavljali i mladića iz Nigerije crne boje kože. Naš sagovornik, koji je bio svjedok događaja i poznaje oštećenog, ističe da se radi o veoma druželjubivoj i mirnoj osobi, kao i da ničim nije isprovocirao nasilje.

Ovaj Nigerijac, kažu oni koji ga poznaju, ovdje je suočen sa mnogim problemima koji su posljedica drugačije boje kože – ne može da nađe posao, a konstantno je izložen ismijavanju, provokacijama, nazivanju pogrdnim imenima…

Incident u parku je samo jedna u nizu neprijatnosti koje su ga zadesile za gotovo tri godine koliko živi ovdje. Naš sagovornik kaže da je Nigerijac došao u Kraljev park, kako bi koristio besplatnu internet konekciju koju obezbjeđuje Glavni grad. Prvo mu je prišao jedan momak i tražio mu cigaretu. Zatim su počeli da dolaze, jedan po jedan, i svi da uzimaju po cigaretu. Pitali su ga mnogo neprijatnih pitanja, upućivali pogrdne riječi na našem jeziku, a pepeo od cigareta su mu tresli po kosi.

Mladić je konačno ustao i odgurnuo jednog od petnaestak huligana koji je krenuo da mu opet tresne pepeo na glavu. U tom momentu, kaže svjedok događaja, momak koji je bio s druge strane ga je udario pesnicom u glavu, a poslije toga su svi nasrnuli na njega metalnim šipkama i boksevima. Iako je park bio pun, jer se nasilje odvijalo usred bijela dana, niko mu nije priskočio u pomoć.

Od našeg sagovornika saznajemo da je prilikom napada nesrećni momak izgubio novčanik, a da u bolnici nije dobio ljekove, i danima poslije ovog prebijanja je gladovao. On za život zarađuje baveći se muzikom i dizajnirajući nakit. Kako su mu prilikom tuče povrijedili ruku, nije u mogućnosti da išta radi i zaradi novac – da plati iznajmljivanje stana i prehrani se.

Monitorovi izvori u policiji kažu da dvojici nasilnika, koji su najprije napali romskog dječaka, a potom učestvovali u nasilju u Karljevom parku, nije prvi put da napadaju slabije i nezaštićene. I ranije su ispoljavali mržnju prema romskoj djeci i radnicima Čistoće.

Akcija za ljudska prava (HRA) je nakon napada na crnog mladića u Kraljevom parku, obaviještena da niko od ljudi koji su sjedjeli u parku nije reagovao, iako je bio povrijeđen i krvario. Tek nakon što je sve završeno, a napadači se razbježali, pozvana je hitna pomoć i policija.

Nije ovo priča o incidentima, niti su napadi na drugačije slučajnost. Stavovi građana o Romima su dominantno obojeni stereotipima i predrasudama, a socijalna distanca prema Romima ima alarmantne razmjere. O tome svjedoče i rezultati istraživanja o diskriminaciji koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) sproveo među crnogorskim građanima početkom ove godine, gdje su Romi među najdiskriminisanijim grupama u crnogorskom društvu.

Podaci govore da su Romi segregisani od ostatka stanovništva. Žive uglavnom u naseljima koja su odvojena od naselja sa neromskim stanovništvom, pa usljed takve fizičke odvojenosti raste i svaki vid socijalne distance i isključivanja.

,,Strahujemo da je ovaj najnoviji slučaj nasilja samo vrh ledenog brijega, jer brojni drugi ostanu neprijavljeni iz straha i neinformisanosti žrtava. Verbalno i fizičko nasilje nad Romima dešava se svakodnevno – na ulici, u samoposluzi, u školi među mlađim generacijama kao vršnjačko nasilje. Mnogi mladi Romi napuštaju školu upravo zbog stalnog pritiska i diskriminacije koje doživljavaju od svojih vršnjaka, što doprinosi učvršćivanju začaranog kruga, koji vraća Rome u izolaciju i sprečava njihovo integrisanje u društvo”, kazali su nakon napada iz CGO-a.

U borbi protiv rasizma i diskriminacije prema Romima sankcionisanje nasilja samo je jedan neophodan, ali, kako kažu, ne i dovoljan potez. ,,Rasizam se uči, jer se strah kao osnova za nastajanje predrasuda a zatim i nasilja i diskriminacije usvajaju i podstiču kroz proces vaspitanja od najranijih dana. Nažalost, odbacivanje i netolerancija prema Romima izraz su neizgrađene kulture ljudskih prava koja se prenosi generacijama. Sa druge strane, obrazovni programi opšteg obrazovanja i programi za obuku nastavnika ne posvećuju pažnju Romima kao integralnom dijelu istorije i kulture Crne Gore”, kazali su oni.

Elvis Beriša, student kriminalistike, stažista u Ministarstvu za manjine, aktivista za jednak položaj Roma u Crnoj Gori kazao je da je slučaj prebijanja dječaka koji ima teškoće u razvoju još jedan u nizu u kojem je ispoljena mržnja prema Romima. „Ovakve stvari se stalno događaju, ali ih romska zajednica ne prijavljuje jer se plaši da ne izazove još više negativnih reakcija po njih od strane nasilnika.”

On navodi niz situacija u kojima su Romi diskriminisani – u školi, pri zapošljavanju. Razočaran je činjenicom da takvih kao što su dvojica nasilnika koji su pretukli romskog dječaka ima mnogo. „To potvrđuju komentari koje svakodnevno možemo čitati na portalima i društvenim mrežama. Ponekad mi se čini da netrpeljivost prema Romima raste sve više i više svaki put kada se Romi bore javno za svoja prava. Izgleda da je naše društvo naviklo da ćutimo i trpimo”. Zbog toga, smatra on, imamo slučaj da usred bijela dana dječak iz romske zajednice bude pretučen od strane dva momka iz većinske populacije. „Čini mi se da je još veći problem to što je dobar dio našeg društva podržao takav ne-čin”, ističe Beriša.

On ukazuje da takav odnos prema Romima nema cijelo crnogorsko društvo, što za njega predstavlja nadu u pozitivne promjene. Beriša se takođe nada da će pravosudni organi dosljedno primijeniti Krivični zakonik i da će počinioci biti adekvatno sankcionisani kako se ne bi ponovili ovakvi scenariji.

Crnogorska stvarnost je stvarnost diskriminacije. A budućnost?

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo