Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Zloupotreba nacionalnih i vjerskih osjećanja

Objavljeno prije

na

Pitali smo sagovornike Monitora – šta je po njihovom mišljenju obilježilo predizbornu kampanju?

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA 
Funkcionerska kampanja

-Ništa novo, sve već poznato i viđeno. Generalno, kampanju odlikuje značajna zloupotreba državnih resursa tako da se može govoriti o funkcionerskoj kampanji,  dok institucije čiji je to posao ne rade ili selektivno primjenjuju propise, U nedemokratskoj atmosferi, atmosferi kada je pandemija objektivno faktor velikog rizika po javno zdravlje teško je očekivati da će rezultati izbora biti drugačiji od uslova u kojima se odvija glasanje. Uočljivo je da predizborne akcije imaju jaku finasijsku podršku. Pare su vidljive, jer sve to puno košta. Nadam se da će građani ovo da prepoznaju i kazne. Trošenje tolike količine novca da bi nas ubijedili u to da glasamo za njihove fotelje je naša realnost u kojoj smo sve siromašniji i poniženi. Brine i to kakav će biti postizborni period. Za očekivati je da se izbori ne priznaju ili da jako dugo čekamo na rezultate.

Po mom mišljenju dvije važne stvari obilježile su predizbornu kampanju: jedna je da nema promjene kursa što se tiče tema kod vlasti i većeg djela opozicije. Dominatna je ideologija koja promiče nacionalni i vjerski narativ. Sa tim temama zaspivamo i budimo se. Propagandni materijal je natopljen nacionalnim porukama kojima smo bombardovani, uz militantni jezik i himničnost svih audio materijala  koji najčešće ističu jedne dok omalažavaju druge, predstavljanje iste obiluju mitomanskim, prenaglašenim interpretacijama, zloupotrebom vjerskih i nacionalnih osjećanja ljudi. Okupacija ovom temom posljednjih trideset godina je uslovno rečeno progutala sve što život znači  kao i pitanje odgovornosti, a nije odgovor na našu svakodnevicu. Gotovo da građani i građanke nemaju ponudu koja bi u ovom trenutku umanjila nesigurnost ili makar obezbjedila minimum nade da neko vodi računa kako ćemo živjeti u nadolazećem periodu. Ponuđeni programi su približno slični i konfuzni, ne daju odgovore na zahtjevnu ekonomsku i socijalnu realnost. Opozicija svoju kampanju bazira na nepočinstvima vlasti što je već viđena strategija, dok vlast ponavlja priču o sopstvenim ,,uspjesima” i suprostavlja se vraćanjem na jezik mržnje, vodeći funkcionersku kampanju. Gdje god da se okrenete neko iz vlasti otvara neki ,,veliki uspjeh” reklamirajući svoje prijatelje i kumove…predstavljajući to kao nacionalni napredak.

Teme koje delegira veći dio opozicije (prilično su svi slični u metodologiji i tematski) ne ulivaju povjerenje kod onog dijela građanki/na koji umiju da prepoznaju proces formiranja vjerskog građanstva i načelno pozicionirane vjerske institucije koje retrogradno razumiju naš svakodnevni život. Teme koje su predložili nisu odgovor na bolji život ljudi u Crnoj Gori. Zato bi bilo važno da to građanke/ni prepoznaju. Na blato nikako ne može ići crveni tepih. Mi se borimo sa siromaštvom i elementarnim opstankom dok nam politički subjekti nude kolače.

Druga važna stvar, koja je neodvojiva od prethodne, nastavlja se instrumentalizacija žena u svrhu političkih tema dok se prema pokazanim do sada temama i programima politike rodne ravnopravnosti se ne spominju. Ukoliko prođe u medijskom prostoru  neka informacija o ženama, najčešće je pristup esencijalistički u kojem se žene predstavljaju  kao posebna bića kojima  treba biti zahvalan, jer su mudrije i osjećajnije po prirodi. Instrumentalizacija žena i ženskog tijela u propagandne svrhe sa ciljem da se predstave nacionalni i vjerski ciljevi, zapravo predstavlja zloupotrebu ženskih resursa i svodi žene na objekte, proizvod za sumnjive ciljeve.

Odgovor na izborima mora biti životan, građanski i nenasilan, ne bi li se većini političkih subjekata poslala poruka da nismo stado kojem treba pastir, a ni spasitelj.  Ozbiljno moramo postaviti pitanje kako i da li imamo vremena da prolazimo kroz još jedan krug destabilizacije kojeg ova kampanja zaoštrava.

 

Boris Marić, izvršni direktor Centra za građanske slobode (CEGAS)
Podjele do nivoa mržnje

Gledano iz ugla ustavno-zakonske obaveze izbori su redovni. Sa druge strane realnost izbore gura u vanredne okolnosti. Onaj dio izborne predigre koji se od strane vlasti mogao kreirati, pripremljen je temeljno. Vlast je grubim otvaranjem vjerskog pitanja, u svjetlu činjenice da NATO više nije tema, pokrenula lavinu nezadovoljstva, frustracije. Podjele su osnažene do nivoa pojave mržnje, što zamagljuje sliku realnih socio-ekonomskih provalija i građanina gura u masu nezadovoljnih, dajući im iluziju da mogu rješavati „istorijske nepravde“. Tako se dobija opasno pogonsko gorivo mase i jeftini glas na izborima.

Objektivni rizik koji je otvorio i brojna pravna pitanja i pitanje zaštite ljudskih prava je korona virus. Izborni proces je visokorizičan za širenje virusa, a da li će posljedice održavanja izbora biti velike po zdravlje, ostaje da se vidi. Pravo glasa mora se obezbijediti svima koji ispunjavaju zakonske uslove, uz maksimalan angažman državnih institucija da se zaštiti i zdravlje, ali i ustavno pravo građana da biraju i budu birani.

Kampanje su fokusirane na ciljne grupe, što i pored rizika od korona virusa, može dati veću izlaznost. Uzevši ovo očekivanje kao indikator, imaćemo tijesan rezultat između političkih subjekata koji su činili vlast i onih koji su u prethodnom mandatu bili opozicija. Izborni rezultat će dati i odgovor o „šteti“ koju je u smislu podrške birača, zbog izglasavanja spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, pretrpio DPS, što će imati presudan značaj na konačan rezultat.

Identitetska pitanja i dalje imaju primat, tako da je građanskim strukturama otežan zadatak da biračima priđu sa sistemskim, egzistencijalnim, razvojnim projektima. U tom polju možemo vidjeti vrlo kreativne izraze koji su uspjeli da probiju obruč identitetskih tabora i ukažu na suštinsku opasnost po crnogorsko društvo, a to je autoritarni model vladanja.

Važno je i da politički subjekti pokažu demokratski kapacitet, te daju nedvosmislen doprinos da izborni dan protekne mirno, a da se izborna volja građana štiti na zakonom predviđen način.

 

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-a
U znaku afera ,,Snimak” i ,,Koverta”

-Nažalost možemo da svjedočimo da se ovogodišnji izbori održavaju u uslovima koji su daleko od demokratskih i da se u protekle četiri godine malo što uradilo kako bi se oni popravili. Zbog toga i dalje svjedočimo tome da su svi oni mehanizmi koje smo mogli da vidimo u aferi Snimak i dalje sastavni dio predizborne kampanje vladajućih partija, i da u još jedne izbore ulazimo sa hipotekom nerazjašnjenih izbornih afera poput Koverte i sumnjivih donacija DPS-u, kupovine ličnih karata, partijskog zapošljavanja i mnogih drugih.

Sama predizborna kampanja je trajala neuobičajeno kraće, prvenstveno zbog brojnih spekulacija da izbori mogu biti odgođeni za jesen. Sama epidemija virusa korona je kompletnu terensku kampanju političkih partija preselila na medije i internet prostor. U takvoj situaciji vladajuće partije, u prvom redu DPS i SD, nisu propustile da iskoriste takozvanu funkcionersku kampanju i da pod izgovorom redovnih državnih obaveza, funkcioneri Vlade iz redova tih partija gotovo bez ikakve zadrške promovišu politke svojih partija na terenu. Ta vrsta ,,institucionalne prednosti”, iako kritikovana u izvještajima misije ODHIR-a, bila je jedan od ključnih mehanizama vidljive kampanje vladajuće partije.

Sa druge strane, kada govorimo o onom dijelu kampanje koji se odigrava iza ,,zatvorenih vrata”, smatram da je dominantnu ulogu imao takozvani treći paket socio-ekonomskih mjera podrške građanima i privredi, koji je lansiran u jeku predizborne kampanje, i za koji postoji sumnja da predstavlja ,,legalizovano” korišćenje socijalnih davanja, subvnecija, kredita i zapošljavanja u cilju vršenja pritiska na građane uoči izbora.

 

Zarija Pejović, ekonomista
Standardni scenario

Prva asocijacija kad su raspisani izbori bila je da će se kampanja voditi u mjesecu odmora, kada je pažnja ljudi refokusirana sa politike i okrenuta toplim plažama i svježim planinskim vrhovima. Druga asocijacija ili bolje reći dilema jeste što se izbori raspisuju u epidemiji? Da li svoje starije povesti na biračko mjesto, gdje će zarad identifikacije skinuti masku? Da li je to bezbjedno u uslovima epidemije?

Opozicija se stidljivo privukla izbornom procesu, plašeći se podsjećanja na potpis dat pokretu „Otpor“, koji ih je obavezivao da ne učestvuju na izborima koji će biti raspisani i održavani u dosadašnjim uslovima. Detonator „standardnog političkog scenarija“ je postavljen već u decembru, glasanjem za Zakon o slobodi vjeroispovijesti. „Standardni politički scenario“ podrazumijeva režim koji „brani državu“, i obavezno postojanje onih koji je navodno ugrožavaju. (Ono što je DPS-u promaklo jeste snaga otpora ovom Zakonu, što uvodi nesigurnost i potrebu disciplinovanja sopstvenih redova).  Na drugoj strani, savez okupljen oko Fronta, u prvi plan stavlja „odbranu svetinja“.  Atmosfera metafizička, nosilac liste u meditativnom ambijentu manastirskih porti u društvu sveštenika. „Standardni politički model“ treba da obezbijedi da zemaljska pitanja budu drugorazredna. No, ipak, SDP, URA i Demokrate nastoje stići do građana i podsjetiti ih i na socioekonomske izazove, jer kako kaže pjesma  grupe Suncokret „dolazi zima duga i hladna…“. Nažalost, kad lumpenproleterijat u ljetnjoj žezi cugne čašicu nacionalno-religioznog nektara očas zaboravi da već prvog septembra đake treba opremiti za školu, a i pripremiti ogrijev.

Generalno atmosfera je puna frustracije, čak i mržnje. Na horizontu se naziru tmurni oblaci ekonomske krize i političke nestabilnosti. Režim u Crnoj Gori se nada da će u izbornoj noći „sudija“ u liku  Državne izborne komisije zviznuti u pištaljku i proglasiti fajront. Svi će poći kućama dok će šef otvarati šampanjac uz vatromet. No ono čemu smo svjedočili 2019. i 2020. godine, a to su masovni protesti, ne govori u prilog ovom režimskom „hepiendu“.   Da li u političkom sistemu može doći do promjena i efektnog odgovora na krizu? Ako se promjene ne dese u institucijama hoće li se desiti na ulici i koje su konsekvence? Čini se da ova  pitanja leže poput kamena na duši mislećeg građanina.

                                      Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Vladin predlog o specijalnom dodatku i za sudije Ustavnog suda uslijedio je nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole nad tim sudom, i samo dva dana nakon što je Ustavni sud, sa sudijom manje, odbio žalbu branilaca Milivoja Katnića i Zorana Lazovića da se bivšem specijalnom tužiocu i bivšem visokom funkcioneru bezbjednosnog sektora ukine pritvor.

Iz vlasti su istovremeno stigle potvrde da iza pozadine nedavnog sukoba vlasti i opozicije oko penzionisanja sudija Ustavnog suda, nije stajala briga za Ustav,  već  borba za kontrolu tog suda.

Demokrate su u saopštenju povodom protesta na kojim se traže ostavke ministra policije Danila Šaranovića i potrpedsjednika Vlade Alekse Bečića nakon zločina na Cetinju,  saopštile :  „Proteste organizuju oni koji su davali potpise za puštanje na slobodu Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, pripremajući teren sa sudijama Ustavnog suda da na slobodu puste izvršioce najtežih krivičnih djela. Kada su spriječeni ekspresnom reakcijom Skupštine, sada pokušavaju uz pomoć kriminalnih struktura da povrate kontrolu nad bezbjednosnim sektorom“,.

U sličnom maniru oglasio se i lider DNP Milan Knežević: „Da je protivno zakonu Dragana Đuranović ostala na funkciji sudije Ustavnog suda, jutros bi  Lazović i Katnić bili pušteni da se brane sa slobode“.

Uslijedilo je povećanje zarada za sudije Ustavnog suda. Model materijalnog obezbjeđivanja sudija od strane izvršne vlasti, radi potpunije kontrole pravosuđa, uspostavljen je u Đukanovićevo doba, čije su vlade, između ostalog  dijelile stanove sudijama po povoljnim uslovima.

I odluke o specijalnim dodacima takođe su donošene  u doba Đukanovića. Tako je  Odlukom iz 2016. godine, samo mjesec dana prije nego što je na dan parlamentarnih izbora tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić pokrenuo postupak državni udar, Đukanovićeva vlada donijela Odluku o specijalnom dodatku. Na listi onih koji ih primaju našli  su se vrhovni i specijalni tužilac, Vrhovni, Apelacioni i Viši sud, Odeljenje za vojno obavještajne i bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane, policijsko odjeljenje vezano za SDT, Specijalna antiteroristička jedinica, Posebna jedinica policije i Grupa za antiteroristički pregled…

Još 2014. godine, u vrijeme izrade  Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, na osnovu koga se dodjeljuju specijalni dodaci, Institut alternativa upozoravala je da nacrt tog zakona  ostavlja veliku diskreciju Vladi i organima lokalne samouprave u određivanju dodataka i varijabilnog dijela zarade koji bi trebalo da motivišu i privlače najstručniji kadar.

“Regulisanje uslova i načina ostvarivanja prava na ove dodatke ostavljeno je Vladi ili nadležnim organima lokalnih samouprava, što stvara opasnost da se njihova raspodjela vrši na arbitraran način“, upozoravali su iz te NVO, poručujući da  bi Zakonom trebalo precizirati kriterijume za definisanje “poslova od posebnog interesa za državu” i “određenih radnih mjesta”, koja zavređuju dodatak na osnovnu zaradu zaposlenih”.

Đukanovićeve mehanizme nagrađivanja nastavile su i postavgustovske vlasti. Vlada Dritana Abazovića  u novembru 2022. dodala je na listu onih koji primaju specijalni odatak  policijske službenike u više od 15 policijskih  odsjeka. Mediji su pisali da su krajem te godine Mistarstva unutrašnjih poslova i odbrane, kojima je rukovodio  Filip Adžić, za oko 7.000 zaposlenih  isplatila oko 2,4 miliona eura državnog novca.

U decembru 2022. uslijedile su nove izmjene kojima je Abazovićeva Vlada  zaposlenima u Specijalnom tužilaštvu omogućila specijalni dodatak do 60 posto osnovne zarade.  Abazovićeva vlada je insistirala  na borbi protiv organizovanog kriminala, no umjesto sistemskih rešenja, jačanja kadrovskih i drugih resursa insistucija koje se bore protiv organizvanog kriminala i korupcije, nastavili su da se koriste Đukanovićevi koruptivni mehanizmi, po kojima je bolji položaj za pravosuđe i policiju, ali i druge institucije,  zavisio od varijabilne  volje izvršne vlasti.

Istim putem nastavila je i Spajićeva vlada.

U martu ove godine odlukom Vlade određen je specijalni dodatak zaposlenima u Vrhovnom državnom tužilaštvu do 60 posto osnovne zarade. Kao i u Vrhovnom, Apelacionom i Višem sudu.

Najnovijom odlukom, osim sudijama Ustavnog suda, Spajićeva vlada je omogućila specijalni dodatak i direktoru Uprave za izvršenje krivičnih sankcije, od  45 posto na osnovnu zaradu, i do 15 posto uvećanja različitim kategorijama zaposlenih u toj instituciji. Za v.d direktora UIKS-a Vlada je izabrala prošle godine Darka Vukčevića, čija je zarada u decembru prošle godine iznosila bruto 1770 eura , odnosno neto 1442 eura.

Specijalni dodatak do 45 posto primaće i direktor Uprave carina, a zaposleni do 15 posto. Za vd direktoricu Uprave carina je prošle godine Vlada imenovala Maju Vučinić. Prethodni direktor je tokom 2023, sudeći prema imovinskom kartonu, imao osnovnu platu od oko 1400 eura.

Specijalni dodatak do 45 posto predviđen je i za direktora Poreske uprave. Zaposlenima ništa. Za v.d direktora Poreske uprave Vlada je u martu imenovala Sava Laketića.  Prema imovinskom kartonu zarada u martu prošle godine na toj poziciji iznosila mu je 1261 euro.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Monitor je već pisao da je Cetinjanin Marko Roganović podnio  policiji 3. januara krivičnu prijavu zbog uvredljivih i uznemirujućih komentara na račun svog grada i sugrađana. On je naglasio da su objave koje je prijavio kod njega izazvale osjećaj uvrijeđenosti i ugroženosti. ,,Kada se desi tragedija poput one na Cetinju očekujete riječi utjehe. Ipak, ono što su taj grad i njegovi građani doživjeli na mrežama i u komentarima portala je jezivo”,  obrazložio je odluku da prijavi Tužilaštvu naloge sa kojih su objavljivane poruke mržnje nakon masakra 1. januara u kojem je ubijeno 13 osoba, među kojima i dvoje djece.

Kad nema pravovremene reakcije sve se samo produbljuje, pa je portal Aktuelno ove sedmice  objavio tekst pod naslovom “Trinaesta žrtva svetosavskog ritualnog masakra na Cetinju” u kojem sugeriše da je Martinović Srbin a žrtve Crnogorci.To je oštro osudila ministarka kulture i medija Tamara Vujović, koja je kazala da je taj “skaradan tekst pokušaj da se strašnom zločinu da vjerski i nacionalni kontekst”, što može imati teške posljedice na društvo.

I druga strana mržnje ima iste ili slične motive sa iracionalnim dokazima. Tekst Srpskog telegrafa pod naslovom: „Njegoš prokleo Cetinje: Ubijaće se sve dok ne vrate kapelu na Lovćen!“ prenosili su i  neki od kulturnih  i javnih djelatnika u Crnoj Gori.

Da se ne posustaje u sijanju straha, svjedoči i ovonedjeljna lažna dojava da se na Cetinju desilo još jedno ubistvo. Iz policije su saopštili ,,da informacije koje se šire putem nezvaničnih izvora ili medija mogu izazvati nesporazume i nepotrebnu paniku, a samo odgovornim odnosom doprinosimo zajedničkoj bezbjednosti”.

Problem je, između ostalog, i to  što zvaničnih i vjerodostojnih informacija nakon tragedije ima malo, pa je dosta toga prepušteno nacionalističkom podzemlju društvenih mreža i pojedinih medija.

Krivičnim zakonikom se govor mržnje sankcioniše prvenstveno u krivičnom djelu „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. Za to djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

Obzirom da zakon nije primjenjivan prvenstveno na političare, a razloga je bilo, osokoljeni su mnogi da siju mržnju.

 

 

Novi zločini i stare mjere

U sklopu kontinuirane i aktuelne kampanje „Poštuj život, vrati oružje“, koju Uprava policije sprovodi već duži niz godina od početka januara ove godine Upravi policije je dobrovoljno predato ukupno 827 komada vatrenog oružja, 25.240 komada municije, 76 komada ručnih bombi, kao i više djelova oružja i eksplozivnih sredstava.

Akcija je promovisana nakon što je u avgustu 2022. Vuk Borilović ubio 10 osoba, uključujući i dvoje djece, a šestoro ranio lovačkom puškom za koju je imao dozvolu.

Novi masovni zločin i ubistvo 13 osoba među kojima i dvoje djece, i ranjavanje troje, Aco Martinović je počinio pištoljem u nelegalnom posjedu.

Oboje masovnih ubica su prijavljivani zbog nasilja i posjedovanja ilegalnog naorzžanja.

Crna Gora je u samom vrhi svjetske liste po posjedovanju oružja kod civila. Procjenjuje se da ima preko 100 hiljada legalnog a blizu tog broja i nelegalnog naoružanja.

Nakon prvog masakra 2022. nevladine organizacije i pojedinci apelovali su da se preispitaju dozvole za nošenje oružja i da se smanji količina oružja, posebno ilegalnog.

Novi masakar na Cetinju aktuelizovalo je inicijativu donošenja “Markovog i Mašanovog zakona”. Inicijativa, koju je podržalo preko četiri hiljade građana, pokrenuta je 2023, godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.

Iz institucija nema odgovora gdje im se zagubila ova inicijativa. Nakon  nove tragedije premijer Milojko Spajić je najavio donošenje novog zakona o oružju, preispitivanje postojećih dozvola za oružje, provjeru lovačkih društava i drakonske kazne za nelegalno posjedovanje.

 

Studenti: Za vlast bi najbolja kampanja bila da razmotre naše zahtjeve

Demilitarizacija društva i oduzimanje oružja,moratorijuma na izdavanje novih dozvola za oružje, pooštravanje uslova za držanje lovačkog oružja, uspostavljanje policije u zajednici… neki su od zahtjeva koje su studenti okupljeni u neformalnoj grupi Kamo Śutra prezentovali javnosti uoči prvog protesta koji su organizovali 5. januara.

Ovi zahtjevi su pali u sjenku jer su najviše odjeknuli zahtjevi za ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i vicepremijera za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića.

,,Prioritet bi u ovom trentku trebali biti zahtjevi kojima predlažemo potencijalna rješenja za problem porasta nasilja sa kojim se suočava naše društvo. Međutim, očigledno ljudima na vlasti niije jasno da bi to zapravo bila najbolja njihova kampanja – razmatranje i usvajanje zahtjeva. Time pokazuju da nemaju dovoljno političke ni ljudske osviještenosti”, kaže za Monitor član Kamo Śutra Marko Vukčević.

Vicepremijerova i ministrova partija krenula je u bespoštednu odbranu svojih funkcionera i borbu sa studentima. Iz ove partije tvrde da studentski protest nije glas naroda, već narko kartela, da iza svega stoji Milo Đukanović, Bemax, te da je namjera da kriminal vrati u vrhove institucija. Naknadno su utvrdili da na protestima ima i „poštenih građana“

,,Njihov cilj (protesta) nije pravda za ubistva na Cetinju, već urušavanje sektora bezbjednosti, zaustavljanje borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, povratak na vlast onih koji su zemlju doveli do stanja u kojem brat mrzi brata zbog vjerske, nacionalne ili političke pripadnosti”, saopštavaju Demokrate.

Vukčević kaže da ,,širenje neistina  koji sprovodi partija Demokratska Crna Gora samo je jedan od niza postupaka kojima “Demokrate” dokazuju da posjeduju vrlo sličan vrjednosni sistem i da koriste vrlo slične taktike zastrašivanja kao i nekadašnji DPS. Ništa se dakle suštinski nije promijenilo”.

Studenti su novi protest najavili za ovu sedmicu, a u međuvremenu im je podršku dalo preko stotinu profesora crnogorskih univerziteta i više od 200 umjetnika i kulturnih radnika. Demokrate i dalje ne posustaju u optužbama i napadima na proteste.

Prije drugog protesta 16. januara iz Kamo Śutra su odbili poziv premijera Spajića na sastanak na kojem bi razgovarali o zahtjevima sa protesta održanog 5. januara. ,,Odlučili smo da ovaj poziv odbijemo jer ne želimo da pregovaramo o zahtjevima. Naši zahtjevi su jasni, pa smo zamolili Vladu da ukoliko budu željeli da ih usvoje – to i javno objave”, naveli su.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo