Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA SEADA SADIKOVIĆA: Od žrtve opet prave nasilnika

Objavljeno prije

na

Sead Sadiković  zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku

 

,,Prolazio sam glavnom ulicom, išao na posao. Iz punog auta počeli da psuju, najbrutalnije. Nisam vjerovao da psuju mene. Ustuknuo sam u nevjerici. Nisam opsovao nego im dobacio – Kome vi, mamlazi, to. Jedan  me pljuje. Dok sam ja skontao, oni su malo odmakli, čujem samo jednoga koji sjedi na prozoru. Trčim prema njemu, ne znam šta da radim. Neadekvatno sam reagovao. Više se ne sjećam najbolje. Možda sam malo zakačio i izbio drugom rukom zastavu”, kaže za Monitor novinar TV Vijesti, dugogodišnji sadradnik našeg nedjeljnika, Sead Sadiković, kojeg su napali i nanijeli mu lakše povrede učesnici ,,patriotskog” skupa održanog u subotu u Bijelom Polju.

On nastavlja priču. Ubrzo su se kola zaustavila, oborili su ga na zemlju, udarali i, kako kaže, nogetali. ,,Vidim da me neko brani dok sam na zemlji. Razmišljam da bježim, kad mi se ukaže prilika da ustanem. Prepoznajem prijatelja Peđu koji ide na njih, razdvaja ih. Tada odlučujem,  nema bježanja – jer bih ga ostavio  da strada za mene.  Udaram jednoga koji je prethodno udario mog prijatelja. Bilo je prvo šest protiv dvojice, prilaze još dvojica da nam pomognu i tada oni bježe”, priča Sadiković.

Sve medijske organizacije domaće i strane, političke partije, ambasade, pojedinci preko društvenih mreža, osudili su napad na Sadikovića. No ubrzo je priča sa nasilja ciljno skliznula na zastavu. ,,Ne znam otkud tada u tom času crnogorska zastava u mojoj ruci. Jedan je krenuo  sa njom na mene pa sam je zgrabio, imam na čelu ogrebotinu“.

Sadiković kaže da je policija ubrzo stigla. Kako se sve dešavalo u centru grada, bili bi i brži da u tom trenutku nijesu bili zauzeti drugim incidentom. ,,O tom čovjeku niko ne piše. ‘Komiti’ kažu da su ga napali jer je podigao tri prsta. Policija ga je zaštitila, i kažu da je malo vjerovatno da je dizao baš tri prsta jer je musliman”, priča Sadiković.

Za napad su osumnjičeni Edin Dizdarević (18) i Nermin Omerović (21). Osnovni sud u Bijelom Polju je u srijedu odbio predlog tužilaštva da im se odredi pritvor, oni su pušteni da se brane sa slobode uz mjere nadzora.

Sadiković kaže da zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku.

Ubrzo nakon jednoglasne osude napada, prvo na društvenim mrežama, pa onda i na ,,patriotskim” medijima objavljuju se snimci na kojima se potencira da Sadiković otima zastavu. DPS mediji, „analitičari” i advokati osuli su paljbu po Sadikoviću, a nazovi patriote ga po društvenim mrežama razapinju. Sadikovića predstavljaju kao nasilnika. Nije sporno što su ga tukli, nego što je „oteo“ zastavu.

,,Desilo se da su se oni prepali od podrške. Pa udri, spinuj”, kaže Sadiković.

Osumnjičeni su negirali krivično djelo, a tokom saslušanja po izjavi advokata ,,dosta riječi je bilo o zastavi koja se zatekla kod Sadikovića”. U svojstvu svjedoka saslušana je Merien Đukić, koja je bila u autu. Tvrdi da je Sadiković nasrnuo na nju i njene prijatelje, ,,pokušavši i uspjevši da otme crnogorsku zastavu, na volšeban način se pretvorio u novinara, ali i žrtvu”. U toku saslušanja ispred zgrade tužilaštva u Bijelom Polju sakupilo se više desetina građana protestujući zbog pritvaranja dvojice osumnjičenih. Nosili su transparent – ,,Svi smo mi Nero i Edo”.

U ,,patriotskim” medijima pojavila su se dva snimka. Bjelopoljka S. R. je na Fejsbuku objavila da na jednom od snimaka nije Sadiković, već njen sin. ,,Ćerka mi je rekla da je sin oteo zastavu učesnicima patriotskog skupa, da su oni opravdano revoltirani pokušali da ga napadnu. Na sreću, policija je bila u blizini, odmah je reagovala, smirila situaciju, legitimisala mog sina, evidentirala i pustila kući”, navela je. Pitala je sina zašto crnogorsku zastavu. On je mirno odgovorio da je to zastava DPS-a, a sve su nam uništili i privredu i prirodu. Zapitala se što je učinila svom djetetu, da li je to rezultat podsticanja razvoja kritičke misli: ,,Juče u koloni su bili mladi ljudi prosjek 20-ak godina, lijepi kao cvijeće, u drugim kolonama prije neki dan samo sa drugim zastavama isto. Generacijo moja i vi stariji političari, zaustavite se, pomirimo našu djecu”.

Sadiković kaže da je puštanje snimka u javnost skandalozno. Pita se: Kako je dospio snimak iz policije u javnost: ,,Puštanje toga snimka je krivično djelo. Taj snimak je isječen, ali i na njemu se vidi da me pljuje, ali je već daleko od mene, četiri metra. Tužilaštvo ima integralni snimak od tri minuta”.

Curenje snimaka napada na novinare nije novina. U decembru 2019. kada je u tržnom centru Delta napadnut novinar Vladimir Otašević, takođe je u tada režimskim medijima objavljen skraćeni snimak napada. Otašević je pokušao da fotografiše biznismena Zorana Bećirovića u društvu višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, a u tome ga je spriječio Bećirovićev tjelohranitelj.

Skraćeni snimak u kome se ne vidi da me tjelohranitelj udara ramenom objavili su RTCG i portal Aktuelno koji je u vlasništvu Bećirovića, kaže Otašević za Monitor. ,,To je snimak koji je bio dostupan samo obezbjeđenju Delte i direktorima. Oni su kazali da nisu taj snimak dali, nego su prije toga policija i tužilaštvo izuzeli snimke, i sumjaju da je neko iz policije proslijedio taj skraćeni snimak”. Ko, nikad nije otkriveno.

U ovom slučaju tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv Bećirovića i  tjelohranitelja Mladena Mijatovića. Protiv Mijatovića je u toku prekršajni postupak, a u Osnovnom sudu je i postupak protiv novinara zbog krivične prijave Bećirovića i Mijatovića zbog lažnog prijavljivanja i davanja javnog iskaza.

Vikend prije napada na Sadikovića, u Nikšiću se desio napad na novinarku Jelenu Jovanović tokom izbornog slavlja ispred kancelarija Demokratskog fronta. Mediji su snimili napad u kome se vidi kako jedan od slavljenika gura policajca, zatim čupa retrovizor sa auta i njime pogađa novinarku u glavu.

,,Pronašli su ga, dao je izjavu, priznao je i pušten je. Ja nisam prijavila, prijavio ga je policajac, dala sam izjavu kao građanin”, kaže za Monitor Jelena Jovanović.

Ovaj incident nije izazvao toliku medijsku pozornost, a Jovanovićeva kaže da je na društvenim mrežama bilo puno negativnih komentara i pitanja što će ona tamo. ,,Reagovao je Sindikat medija i strane organizacije. Nijesu se ogradili ni ovi ispred čijeg štaba se to desilo. Andrija Mandić je kazao da je to sticaj okolnosti i da su me zbrinuli. Ušla sam unutra, tražila led, dali su mi limenku guarane koju sam držala na čelo. To je sve što se tiče zbrinjavanja”, kaže Jovanovićeva.

Napadi na novinare postali su uobičajeni, javnost se navikla na njih. A imamo i dio medija koji umjesto solidarnosti uvijek pokaže ,,suptilnu” sumnju u rad i namjere svojih kolega. O sudskoj praksi govori i to da nijedan od najznačajnijih slučajeva napada – ubistva Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Olivere Lakić, napadi na Tufika Softića i brojni drugi, još uvijek nemaju pravosudni epilog.

Sadiković u priči za Monitor o podsjećanju na napade ’90-ih kaže: ,,Bilo je napada i napada. Pisao sam tada o Dubrovniku. U istoj ulici desio se napad. Pištoljem. Samo me tada napao vojvoda. Isto Milov”.

 

MILA RADULOVIĆ, GENERALNA SEKRETARKA DRUŠTVA PROFESIONALNIH NOVINARA
Sramna zamjena teza

Deo novinara i dalje ne razmišlja o struci, svom položaju i Etičkom kodeksu koji nas obavezuje na solidarnost. Nažalost, neki urednici i novinari služe političkim interesima onih koji su pod sumnjom da su od države ostavili samo prašinu i to sve pod plaštom borbe za državu, NATO i EU. To je poražavajuće za sve nas koji ovaj posao radimo malo bolje ili lošije, ali makar se trudimo da to bude u interesu javnosti.

Zamena teza u slučaju našeg kolege je sramna i još jednom pokazuje da bivšoj vlasti nikada nije bio cilj da napadi na novinare budu istraženi, kao i odgovorno novinarstvo u interesu javnosti.

 

MARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA MEDIJA
Relativizovanje napada

Nije prvi put da novinari stradaju tokom podgrijanih političkih i nacionalnih strasti u Crnoj Gori, a upravo je takva atmosfera već mjesecima. Nije ni prvi put da Sead Sadiković strada nakon što se tužilaštvo oglušilo o njegove prijave i činjenicu da je bio na meti brojnih provokacija i dobijao prijetnje prethodnih dana, čak i ubistvom. Ranije se to zavšilo bacanjem eksplozivne naprave u blizini njegove kuće, a ovog puta prebijanjem.

Crnogorsko društvo je toliko podijeljeno da nismo u stanju čak jednoglasno da osudimo i saglasimo se oko toga da je napad napad i da je nedozvoljen pa makar bio i na novinara. Šta više, Sadikoviću se posljednih dana oduzima pravo da reaguje na provokacije i da se, jednostavno, ponaša kao svaki drugi čovjek jer mu se u tom slučaju oduzima pravo da bude novinar i napadnut u tom svojstvu. To je relativizovanje napada i to ne smijemo da dozvolimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo