Sead Sadiković  zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku

,,Prolazio sam glavnom ulicom, išao na posao. Iz punog auta počeli da psuju, najbrutalnije. Nisam vjerovao da psuju mene. Ustuknuo sam u nevjerici. Nisam opsovao nego im dobacio – Kome vi, mamlazi, to. Jedan  me pljuje. Dok sam ja skontao, oni su malo odmakli, čujem samo jednoga koji sjedi na prozoru. Trčim prema njemu, ne znam šta da radim. Neadekvatno sam reagovao. Više se ne sjećam najbolje. Možda sam malo zakačio i izbio drugom rukom zastavu”, kaže za Monitor novinar TV Vijesti, dugogodišnji sadradnik našeg nedjeljnika, Sead Sadiković, kojeg su napali i nanijeli mu lakše povrede učesnici ,,patriotskog” skupa održanog u subotu u Bijelom Polju.

On nastavlja priču. Ubrzo su se kola zaustavila, oborili su ga na zemlju, udarali i, kako kaže, nogetali. ,,Vidim da me neko brani dok sam na zemlji. Razmišljam da bježim, kad mi se ukaže prilika da ustanem. Prepoznajem prijatelja Peđu koji ide na njih, razdvaja ih. Tada odlučujem,  nema bježanja – jer bih ga ostavio  da strada za mene.  Udaram jednoga koji je prethodno udario mog prijatelja. Bilo je prvo šest protiv dvojice, prilaze još dvojica da nam pomognu i tada oni bježe”, priča Sadiković.

Sve medijske organizacije domaće i strane, političke partije, ambasade, pojedinci preko društvenih mreža, osudili su napad na Sadikovića. No ubrzo je priča sa nasilja ciljno skliznula na zastavu. ,,Ne znam otkud tada u tom času crnogorska zastava u mojoj ruci. Jedan je krenuo  sa njom na mene pa sam je zgrabio, imam na čelu ogrebotinu“.

Sadiković kaže da je policija ubrzo stigla. Kako se sve dešavalo u centru grada, bili bi i brži da u tom trenutku nijesu bili zauzeti drugim incidentom. ,,O tom čovjeku niko ne piše. ‘Komiti’ kažu da su ga napali jer je podigao tri prsta. Policija ga je zaštitila, i kažu da je malo vjerovatno da je dizao baš tri prsta jer je musliman”, priča Sadiković.

Za napad su osumnjičeni Edin Dizdarević (18) i Nermin Omerović (21). Osnovni sud u Bijelom Polju je u srijedu odbio predlog tužilaštva da im se odredi pritvor, oni su pušteni da se brane sa slobode uz mjere nadzora.

Sadiković kaže da zna, iz viđenja, roditelje dvojice napadača: ,,Časni ljudi. Mene oni nisu napali kao metu. Nisu me očekivali. Oni su stanje svijesti. Stanje svijesti me napalo, jedne grupe društva. I žao mi ih je”. Kaže i da ih je u jednom autu bilo četvoro, a da su se njima pridružili i iz drugog auta – da tuku.

Ubrzo nakon jednoglasne osude napada, prvo na društvenim mrežama, pa onda i na ,,patriotskim” medijima objavljuju se snimci na kojima se potencira da Sadiković otima zastavu. DPS mediji, „analitičari” i advokati osuli su paljbu po Sadikoviću, a nazovi patriote ga po društvenim mrežama razapinju. Sadikovića predstavljaju kao nasilnika. Nije sporno što su ga tukli, nego što je „oteo“ zastavu.

,,Desilo se da su se oni prepali od podrške. Pa udri, spinuj”, kaže Sadiković.

Osumnjičeni su negirali krivično djelo, a tokom saslušanja po izjavi advokata ,,dosta riječi je bilo o zastavi koja se zatekla kod Sadikovića”. U svojstvu svjedoka saslušana je Merien Đukić, koja je bila u autu. Tvrdi da je Sadiković nasrnuo na nju i njene prijatelje, ,,pokušavši i uspjevši da otme crnogorsku zastavu, na volšeban način se pretvorio u novinara, ali i žrtvu”. U toku saslušanja ispred zgrade tužilaštva u Bijelom Polju sakupilo se više desetina građana protestujući zbog pritvaranja dvojice osumnjičenih. Nosili su transparent – ,,Svi smo mi Nero i Edo”.

U ,,patriotskim” medijima pojavila su se dva snimka. Bjelopoljka S. R. je na Fejsbuku objavila da na jednom od snimaka nije Sadiković, već njen sin. ,,Ćerka mi je rekla da je sin oteo zastavu učesnicima patriotskog skupa, da su oni opravdano revoltirani pokušali da ga napadnu. Na sreću, policija je bila u blizini, odmah je reagovala, smirila situaciju, legitimisala mog sina, evidentirala i pustila kući”, navela je. Pitala je sina zašto crnogorsku zastavu. On je mirno odgovorio da je to zastava DPS-a, a sve su nam uništili i privredu i prirodu. Zapitala se što je učinila svom djetetu, da li je to rezultat podsticanja razvoja kritičke misli: ,,Juče u koloni su bili mladi ljudi prosjek 20-ak godina, lijepi kao cvijeće, u drugim kolonama prije neki dan samo sa drugim zastavama isto. Generacijo moja i vi stariji političari, zaustavite se, pomirimo našu djecu”.

Sadiković kaže da je puštanje snimka u javnost skandalozno. Pita se: Kako je dospio snimak iz policije u javnost: ,,Puštanje toga snimka je krivično djelo. Taj snimak je isječen, ali i na njemu se vidi da me pljuje, ali je već daleko od mene, četiri metra. Tužilaštvo ima integralni snimak od tri minuta”.

Curenje snimaka napada na novinare nije novina. U decembru 2019. kada je u tržnom centru Delta napadnut novinar Vladimir Otašević, takođe je u tada režimskim medijima objavljen skraćeni snimak napada. Otašević je pokušao da fotografiše biznismena Zorana Bećirovića u društvu višeg državnog tužioca Miloša Šoškića, a u tome ga je spriječio Bećirovićev tjelohranitelj.

Skraćeni snimak u kome se ne vidi da me tjelohranitelj udara ramenom objavili su RTCG i portal Aktuelno koji je u vlasništvu Bećirovića, kaže Otašević za Monitor. ,,To je snimak koji je bio dostupan samo obezbjeđenju Delte i direktorima. Oni su kazali da nisu taj snimak dali, nego su prije toga policija i tužilaštvo izuzeli snimke, i sumjaju da je neko iz policije proslijedio taj skraćeni snimak”. Ko, nikad nije otkriveno.

U ovom slučaju tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv Bećirovića i  tjelohranitelja Mladena Mijatovića. Protiv Mijatovića je u toku prekršajni postupak, a u Osnovnom sudu je i postupak protiv novinara zbog krivične prijave Bećirovića i Mijatovića zbog lažnog prijavljivanja i davanja javnog iskaza.

Vikend prije napada na Sadikovića, u Nikšiću se desio napad na novinarku Jelenu Jovanović tokom izbornog slavlja ispred kancelarija Demokratskog fronta. Mediji su snimili napad u kome se vidi kako jedan od slavljenika gura policajca, zatim čupa retrovizor sa auta i njime pogađa novinarku u glavu.

,,Pronašli su ga, dao je izjavu, priznao je i pušten je. Ja nisam prijavila, prijavio ga je policajac, dala sam izjavu kao građanin”, kaže za Monitor Jelena Jovanović.

Ovaj incident nije izazvao toliku medijsku pozornost, a Jovanovićeva kaže da je na društvenim mrežama bilo puno negativnih komentara i pitanja što će ona tamo. ,,Reagovao je Sindikat medija i strane organizacije. Nijesu se ogradili ni ovi ispred čijeg štaba se to desilo. Andrija Mandić je kazao da je to sticaj okolnosti i da su me zbrinuli. Ušla sam unutra, tražila led, dali su mi limenku guarane koju sam držala na čelo. To je sve što se tiče zbrinjavanja”, kaže Jovanovićeva.

Napadi na novinare postali su uobičajeni, javnost se navikla na njih. A imamo i dio medija koji umjesto solidarnosti uvijek pokaže ,,suptilnu” sumnju u rad i namjere svojih kolega. O sudskoj praksi govori i to da nijedan od najznačajnijih slučajeva napada – ubistva Duška Jovanovića, pokušaj ubistva Olivere Lakić, napadi na Tufika Softića i brojni drugi, još uvijek nemaju pravosudni epilog.

Sadiković u priči za Monitor o podsjećanju na napade ’90-ih kaže: ,,Bilo je napada i napada. Pisao sam tada o Dubrovniku. U istoj ulici desio se napad. Pištoljem. Samo me tada napao vojvoda. Isto Milov”.

MILA RADULOVIĆ, GENERALNA SEKRETARKA DRUŠTVA PROFESIONALNIH NOVINARA
Sramna zamjena teza

Deo novinara i dalje ne razmišlja o struci, svom položaju i Etičkom kodeksu koji nas obavezuje na solidarnost. Nažalost, neki urednici i novinari služe političkim interesima onih koji su pod sumnjom da su od države ostavili samo prašinu i to sve pod plaštom borbe za državu, NATO i EU. To je poražavajuće za sve nas koji ovaj posao radimo malo bolje ili lošije, ali makar se trudimo da to bude u interesu javnosti.

Zamena teza u slučaju našeg kolege je sramna i još jednom pokazuje da bivšoj vlasti nikada nije bio cilj da napadi na novinare budu istraženi, kao i odgovorno novinarstvo u interesu javnosti.

MARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA MEDIJA
Relativizovanje napada

Nije prvi put da novinari stradaju tokom podgrijanih političkih i nacionalnih strasti u Crnoj Gori, a upravo je takva atmosfera već mjesecima. Nije ni prvi put da Sead Sadiković strada nakon što se tužilaštvo oglušilo o njegove prijave i činjenicu da je bio na meti brojnih provokacija i dobijao prijetnje prethodnih dana, čak i ubistvom. Ranije se to zavšilo bacanjem eksplozivne naprave u blizini njegove kuće, a ovog puta prebijanjem.

Crnogorsko društvo je toliko podijeljeno da nismo u stanju čak jednoglasno da osudimo i saglasimo se oko toga da je napad napad i da je nedozvoljen pa makar bio i na novinara. Šta više, Sadikoviću se posljednih dana oduzima pravo da reaguje na provokacije i da se, jednostavno, ponaša kao svaki drugi čovjek jer mu se u tom slučaju oduzima pravo da bude novinar i napadnut u tom svojstvu. To je relativizovanje napada i to ne smijemo da dozvolimo.

Predrag NIKOLIĆ