Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična
Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…
Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.
Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje. U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ’90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.
Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.
U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.
Maturantima je u udžbeniku naložen zadatak da analiziraju ,,koje diplomatske aktivnosti ie preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine”.
O aktivnostima Đukanovića na isprici Dubrovčanima zbog zločina koji im je napravila Crna Gora, dok je on kao i danas bio u vrhu vlasti, nema ništa. Izvinjenje se primilo i kod nas, pa bi bilo nepotrebno opterećivanje maturanata sa, na primjer, Đukanovićevim izjavama – od početne: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, do konačne: „Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.
Autori Udžbenika istorije za četvti razred gimnazije su Milan Šćekić, Živko Andrijašević i Vanja Vuković. Andrijašević u svojoj knjizi Nacrt za ideologiju jedne vlast, iz 1999, piše kako je Pobjeda 1991. pripremala Rat za mir, i u njoj koristi citate iz ovog tada ratnohučkaškog državnog glasila: ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle”… Vjerovatno je na sadržaj udžbenika koji se sada koristi u gimnazijama uticaja imalo Andrijaševićevo angažovanje kao savjetnika Mila Đukanovića, kao i učešće u Đukanovićevoj predizbornoj kampanji.
Nije uvjek bilo tako. Što se tiče udžbenika samo jedno polugođe u jesen 2009. maturanti su mogli da uče nešto više i šire o neslavnim ’90-tim. ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”; „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica; ,,Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”, pisalo je u udžbeniku koji su prije 10 godina sačinili Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne”, govorio je tada za Monitor istoričar Papović. Nakon što je udžbenik povučen iz upotrebe Papović je izjavio: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On je danas poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.
Pošto je na djelu kolektivna amnezija da podsjetimo na neke činjenice o kojima Monitor uporno piše svih ovih godina.
Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.
Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.
Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.
Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.
U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja.
Na skupu Rat za mir 20 godina kasnije, održanom u Podgorici prije osam godina, konstatovano je „od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina i kontralustracije”. Kako tada tako i danas na snazi je DPS istorija. A ona u njihovom službenom stranačkom istorijatu glasi: ,,Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS… Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje. SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima’’.
Predrag NIKOLIĆ
Dubrovnik (dugo) pamti!
Izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom nije vraćanje u prošlost, kako će možda neki protumačiti. Ona predstavlja priču jednoga grada koji se izdiže iz pepela i koji hrabro kreće naprijed. Ova izložba imat će svoj stalni postav, ovdje u Lazaretima, kako bi svijetu pričala priču o našemu gradu, kao i svim strahotama koje je podnio u Domovinskom ratu, a sve kako se više nikad ne bi ponovilo. Ona je ujedno i povijesni pečat na ratna razaranja i obnovu grada koji se već 40 godina nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Izložba jasno dočarava i tko je bio agresor, a tko žrtva. Onim pojedincima koji pokušavaju promijeniti povijest iz grada slobode poručujem: istina je samo jedna, i ona se ne može promijeniti.
Tim je riječima dubrovački gradonačelnik Mato Franković u obnovljenim prostorima Lazareta (nekadašnjeg karantina iz doba Dubrovačke republike) najavio postav izložbe Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000. Izložbu su otvorili djeca i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te predstavnici civilnih i vojnih udruga s dubrovačkog područja.
Lazaretska multimedijalna izložba otvorena je u sklopu programa obilježavanja 28. godišnjice početka napada na Dubrovnik i jug Hrvatske. Autori izložbe su mladi dubrovački znanstvenici dr Julijana Antić Brautović, dr Mato Brautović i dr Goran Cvjetinović.
Kroz devet tematskih cjelina posjetiocima se uz pomoć multimedijskih pomagala omogućuje upoznavanje s kronologijom rata na jugu Hrvatske, vojnim i civilnim žrtvama, razaranjima i materijalnim štetama, stradanjem i poslijeratnom obnovom Dubrovnika, napose stare gradske jezgre, te Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja…
Izložbeni postav zasniva se na povijesnim činjenicama iz doba ‘rata za mir’, popraćena je mnoštvom dokumenata, ratnim fotografijama, izvornim TV i video zapisima… Sadrži i cjelovite presude generalu Pavlu Strugaru i admiralu Miodragu Jokiću, glavnim JNA komandantima napada na Dubrovnik pred UN-ovim sudom u Hagu, budući da su to bile prve izrečene presude za ratni zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom postupku.
U dijelu posvećenom političkim okolnostima vojnog napada na Dubrovnik izložba donosi iscrpan prikaz pokušaja ostvarenja projekta Velike Srbije, kao i uloga te „zajedničkih interesa“ ratnih političkih vodstava Srbije i Crne Gore i JNA, kako bi se i Dubrovnik našao unutar SANU memorandumskih granica.
Izložba je „nenametljivo impresivna i sazdana na činjenicama“, rekao je Bruno Carnez, ratni izaslanik UNESCO-a, koji je u Dubrovniku ’91 proveo dane najžešćih bombardiranja, razgledajući ‘interaktivne stolove’ u društvu s hrvatskom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek. Prije Lazareta izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom predstavljena je zimus u sjedištu UN-a u New Yorku i hrvatskoj Ambasadi u Washingtonu, a u oba grada je izazvala veliko zanimanje diplomatske javnosti. Za prvu polovinu iduće godine, kada će Hrvatska predsjedati EU-om, izložba će biti otvorena i u sjedištu Unije, u Briselu.
Luko BRAILO
FELJTON3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
BAŠTE BRIGANJA3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice