Povežite se sa nama

OKO NAS

NAKON TURISTIČKE SEZONE: Povratak u 1985. godinu

Objavljeno prije

na

Zvaničnici u Vladi Crne Gore kažu da treba biti zadovoljan rezultatima ove turističke sezone, jer finansijski i fizički pokazatelji bilježe dvocifrene stope rasta. U Monstatu, naime, tvrde da je za osam mjeseci ostvaren rast posjeta za 15, a noćenja za 16,5 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Stanje na terenu je zaista potvrđivalo ove cifre. Ogromne gužve bile su posebno u avgustu, dok je špic trajao preko 50 dana, što znači da je najveći broj privatnih stanodavaca mogao nešto da zaradi. U poređenju sa ranijim godinama kada je špic bio oko 40 dana, to je kvantitativno veliki skok. Posebno je značajno što je veoma dobra popunjenost zabilježena i tokom prvih deset dana septembra.

Najvažniji razlog za to je nesumnjivo bilo lijepo vrijeme. Za razliku od prošle godine kada je od 1. maja do kraja septembra bilo preko 30 kišnih dana, ove godine je tokom cijele sezone vrijeme bilo idealno za odmor i kupanje.

Ako se ovi rezultati porede sa nekim ranijim periodima, onda se nema baš previše razloga za zadovoljstvo. Naime, do kraja ove godine u Crnoj Gori će biti ukupno registrovano oko 10,6 miliona noćenja, što je nešto manje nego što je evidentirano daleke 1985. godine. A tada je u ovoj zemlji bilo 2,5 puta manje smještajnih kapaciteta nego tri decenije kasnije!?

Karakteristika ove sezone jeste svakako da je prosječna potrošnja bila znatno manja nego lani. Iz Crnogorskog turističkog udruženja (CTU) je saopšteno da su, iako su cijene usluga spuštene, tri gosta trošila koliko jedan prošle godine!? Navodi se, na primjer, da je bilo više turista iz Njemačke, ali da oni nijesu bili spremni da troše veće sume novca, jer Crnu Goru, najviše zbog tezgi, ne smatraju ozbiljnom destinacijom. Politikantska priča naših čelnika o „elitnoj destinaciji” time je praktično stavljena ad acta.

Naročito stoga što je, kako tvrdi predsjednik CTU Žarko Radulović, zbog donošenja Zakona o strancima, kvalitet usluge pao za 15 do 20 odsto. Tu se, prije svega misli na hotele, koji su ove godine najbolje poslovali.

Crna Gora je i dalje ostala dominantno zemlja sa sezonskim turizmom, gdje preovladava ponuda oslonjena na more i sunce. Švercerska logika, gradnja stanova za tržište na najboljim lokacijama i katastrofalna privatizacija turističke privrede, uz forsiranje istočnih i regionalnih tržišta, ostavili su dugoročno loše posljedice po crnogorski turizam. Ali, uprkos takvom sistematskom uništavanju, ova grana je, ipak, ostala najvitalniji dio crnogorske ekonomije. Sa dobrim izgledima da u narednom periodu ponovo postane lokomotiva privrednog razvoja ove države.

„Pred nama je ključni izazov: treba konačno donijeti i usaglasiti novu turističku prodajnu politiku, okrenutu ka dugosezonskim i platežno sposobnim zapadnoevropskim emitivnim tržištima i prodajno integrisati i upakovati crnogorski turistički proizvod, kako bi povratili organizovani turistički promet, bez čega nema saobraćajnog otvaranja naše destinacije i ostvarenja zadovoljavajućeg stepena korišćenja kapaciteta”, kaže dekan Fakulteta za turizam i biznis dr Rade Ratković. On dodaje da sve to traži dobru volju, dobro destinacijsko upravljanje i savremena marketinška i menadžerska znanja i vještine. „Tih znanja i vještina ima i u Crnoj Gori, samo ih treba osloboditi i pokrenuti”, uvjeren je profesor Ratković.

No, to je izuzetno težak, ali i interesantan posao. Neki potezi su već napravljeni, prije svega otvaranjem novih linija Montenegroairlinesa prema nekoliko velikih gradova u zapadnoj Evropi, pa je ove sezone bilo znatno više gostiju sa tog tržišta. Od naredne godine najavljeno je da će bar još jedna poznata lou cost kompanija, EasyJet, letjeti prema Crnoj Gori.

„U posljednje tri godine, rast sa tog tržišta je oko pet odsto”, kaže direktorka Nacionalne turističke organizacije Željka Radak-Kukavičić, dok predsjednik sektora turizma u Privrednoj komori Crne Gore Dragan-Purko Ivančević smatra da se mora obezbjediti ozbiljniji budžet kada je u pitanju promocija na zapadnim tržištima i održavanje čarter linija nacionalnog avioprevoznika.

Da se prilike same od sebe pružaju, govori činjenica da se zbog dešavanja na sjeveru Afrike, evropski turoperatori vraćaju na bliže destinacije što otvara širok prostor za Crnu Goru.

No, na terenu stvari ne idu planiranom dinamikom zato što su ranijih godina tzv. strateški partneri zauzeli najvrjednije lokalitete na Primorju, od Ulcinja do Herceg Novog, i ništa nijesu uložili. „Ostaje nam da uradimo ono što je dalo rezultate u Srbiji, gdje su predviđeni penali za investitore koji ne privedu namjeni objekte na osnovu investicionog ugovora”, smatra profesor na kotorskom Fakultetu za turizam i pomorstvo dr Ivo Županović.

Za takvu mjeru, kao i za drastično uvećanje poreza na nepokretnosti za te investitore, još uvijek nema volje. Evidentno je tek da na njih pritisak raste iz Vlade, preko Sekretarijata za razvojne projekte.

Jer, vremena i prostora da se šanse iskoriste je sve manje, naročito u ovoj grani gdje je konkurencija ogromna i dnevno raste. „Crna Gora bi trebalo da formira takvu ponudu da ne zavisi ni od jednog tržišta, bez obzira na diskrecioni dohodak i kupovnu moć, a da se ne bi zavisilo, potrebna je kvalitetna hotelska infrastruktura”, zaključuje Županović.

Dakle, samo u tom slučaju promijeniće se svijest o turizmu kao o nečemu što se samo od sebe događa, a mi ćemo pokazati da smo kadri upravljati tom najvažnijom granom za zemlju u cjelini.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo