Povežite se sa nama

SVIJET

NAKON PROTESTA ZBOG HAPŠENJA ALEKSEJA NAVALJNOG: Koalicija ljudi kojima je prekipjelo

Objavljeno prije

na

Praćenje hapšenja Navaljnog uživo na televiziji, pa zatim i dokumentarni film o navodnoj korupciji predsjednika Putina, pružili snažan emocionalni impuls ljudima za izlazak na ulicu

 

Scene protesta građana na minus pedeset stepeni celzijusa nije nešto što se gleda svake zime. Naročito ne u Rusiji, gdje ni ugodne temperature  ne mogu često da izvuku ljude na ulice. Nakon nereda u Vašingtonu, 2021. godina još jednom uspijeva da donese filmske scene u dnevnike širom svijeta.

Sve je krenulo povratkom Alekseja Navaljnog u Rusiju. Nakon što je antikorupcijski aktivista i opozicionar završio sa tretmanom liječenja u Njemačkoj, na koji je poslat usljed trovanja novičokom u avgustu prošle godine, odlučio se za povratak kući.

Ono što ga je tamo snašlo bilo je očekivano.

Čim je sletio na moskovski aerodrom uhapšen je. Prema tvrdnjama vlasti, Navaljni je prekršio uslovnu kaznu koja mu je izrečena nakon što je u decembru 2014. osuđen na tri i po godine zatvora, uslovno na šest godina, za prevaru i pranje novca. Po optuženom sve je to politički igrokaz, a u međuvremenu Evropski sud za ljudska prava presudio je da je ovaj opozicionar nezakonito osuđen. Ostanak u egzilu, slaže se većina analitičara, za Navaljnog bi značio političku smrt, a reakcija zvaničnih vlasti upumpala je prijeko potrebnu svježinu njegovom političkom životu.

Pisali smo već na ovim stranama da je Navaljnjeva ličnost i njegova uloga u ruskoj politici jako složena. Zapadni saveznici ga prihvataju kao pro-demokratskog borca, iako njegovu biografiju krasi par spornih detalja, poput izjava vezanih za Krimsku krizu, antimigrantsku i antimuslimansku politiku, te priče da je u prošlosti podržavao krajnju desnicu.

Navaljni nije uspio izgraditi ujedinjenu koaliciju protiv Vladimira Putina. Dok mnogi tvrde da on nije timski igrač, pitanje je šta je potrebno tom timskom igraču da oko sebe okupi raznorodnu, sumnjičavu i rascjepkanu opoziciju.

Zanimljiv tok događaja, očigledno dobro isplaniran, dao je vjetar u leđa Navaljnom i izazvao nesvakidašnje scene u Rusiji sa početka ove priče. Dan nakon hapšenja, tim Alekseja Navaljnog pustio je u etar dvosatni dokumentarni film. Njegov fokus je navodna palata Vladimira Putina, a film je najavljen riječima: „Zajedno s nama ići ćete tamo gdje niko ne smije. Posjetićemo Putina. Uvjerimo se svojim očima da je ovaj čovjek u svojoj želji za luksuzom i bogatstvom potpuno lud. Saznaćemo od čijeg novca i kako se finansira ovaj luksuz i kako je u proteklih 15 godina dato najveće mito u istoriji i izgrađena najskuplja palata na svijetu“.

Film u kome se tvrdi da Putin ima veliko imanje u blizini crnomorskog grada Gelendžika, 200 kilometara sjeverno od Sočija sada grabi ka 100 miliona pregleda na jutjubu. „Ovo nije seoska kuća, ni dača, ni rezidencija. Ima neosvojive ograde, vlastitu luku, straže, crkvu, sopstvenu kontrolu pristupa, zonu zabranjenog leta, pa čak i svoj granični prijelaz ”, navodi Navaljni i dodaje da je to zasebna država u Rusiji. A zna se ko je u ovoj državi jedini kralj, zaključuje Navaljni.

Putin je, očekivano, porekao da je ljetnikovac u njegovom, ili vlasništvu njegove „bliske rodbine”. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su „vlasnici preduzetnici”, te da bi otkrivanje njihovih imena bilo neprimjereno.

Važniji od prateće najave ili samog filma bio je poziv gledaocima intergisan na početku videa: „23. januar, 14:00. Glavne ulice vaših gradova. Izađite. Ne stojte sa strane.”

Protesti koji su uslijedili i na kojima se tražilo oslobađanje Navaljnog, održani su u subotu u više od 90 ruskih gradova. Učestvovalo je ukupno više desetina hiljada ljudi. Hiljade ljudi, uključujući i djecu, prenosili su mediji, privedeno je od strane policije na skupovima širom zemlje. Ozlijeđeno je na desetine policajaca i demonstranata, a snimci nasilja dijeljeni su društvenim mrežama. Gradske vlasti Moskve smatraju da se okupilo oko 4.000 ljudi, dok je Rojters procijenio da je brojka bliža onoj od 40.000.

Grupa OVD-Info koja prati politička hapšenja objavila je da je privedeno 2.800 ljudi, uključujući 1.099 demonstranata u Moskvi. Izvještaji sugerišu da su protesti vjerovatno najveći u Rusiji od marta 2017. godine.

Glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov poručio je da će dosta glasova izjaviti da je mnogo ljudi izašlo na „ovaj ilegalni skup. Ne! Malo je ljudi izašlo, a mnogo ljudi glasa za Putina“. I mnogo je ljudi glasalo za ustavnu reformu koja će Putinu omogućiti da se kandiduje za predsjednika do 2036. godine nastavio je Peskov.I zaključio: „Ako uporedite brojeve, vidjećete koliko je bilo ljudi”.

Jasno je da je Kremlj napravio nekoliko grešaka u koracima. Jedna od njih je  potcijenjivanje stepena podrške Navaljnom, smatra ruski politički analitičar Andrej Kolesnikov. On je rekao da su praćenje hapšenja Navaljnog uživo na televiziji, pa zatim i dokumentarni film o navodnoj korupciji predsjednika Putina, pružili snažan emocionalni impuls ljudima za izlazak na ulicu.

Mark Galeoti, ruski analitičar sa sjedištem u Londonu i voditelj podcasta U sjenama Moskve, rekao je u nedjeljnoj emisiji da protesti nijesu veliki udarac državi. „Ne bismo trebali praviti hiperbolu, da je ovo početak kraja Putinizma”. Bez obzira na to, on je rekao da je bez presedana činjenica da se toliko ljudi koji su se žalili na Putinovu vladu uspjelo ujediniti oko poziva na demonstracije.

„Ljudi imaju razne razloge za nezadovoljstvo, a Navaljni postaje katalizator”, rekao je ovaj analitičar karakterišući protestante kao „koaliciju ljudi kojima je prekipjelo“!

Bez značajnog uticaja, protesti su se dešavali i van granica Rusije. Oko 2.000 ljudi okupilo se u Berlinu, prenio je Dojče vele. Manji skupovi organizovani su u Diseldorfu, Talinu i Parizu, a desetak ljudi se okupilo i u Beogradu.

U međuvremenu podrška Navaljnom stiže i sa raznih adresa iz Rusije, od umjetnika do sportista kakvi su hokejaška legenda Artemij Panarin i nekadašnji član fudbalske reprezentacije Igor Denisov.

Opozicionar i šahovski velemajstor Gari Kasparov se uključio u ruske prilike preko društvenih mreža: „Fejsbuk stranice grupa Navaljni i Hodorkovski su isključene. Čak su i mali profili poput Foruma slobodne Rusije na Instagramu blokirani nakon hiljada lažnih žalbi s novih bot naloga Kremlja.”

O protestima i policijskim akcijama se oglasio i Amnesti Internešnal. „Ruske vlasti neumorno pokreću odmazde protiv mirnih demonstranata; ono što smo danas vidjeli samo je ovo potvrdilo. Policija je zanemarila svoju dužnost da garantuje pravo na mirno okupljanje i umjesto toga neselektivno tukla i samovoljno hapsila demonstrante, od kojih su mnogi bili mladi “, rekla je Natalia Zviagina, direktorica Amnesti Internešnal za Rusiju.

U fokusu su, kao i uvijek, kod sličnih scenarija, pa i onih u SAD-u priče o inostranim scenaristima i finansijerima. Da su strane obavještajne službe pomogle organizaciju protesta protekle subote smatra i veteran, senator i predsjednik Komiteta za međunarodne poslove Savjeta federacije Rusije Andrej Klimov. Govoreći u nedelju za TV kanal Rusija 1, Klimov je primijetio da su za promociju demonstracija korišćene strane društvene mreže.

Iste društvene mreže koristila je i ruska ambasada u Londonu. Na njihovom tviter nalogu osvanula je poruka: „Licemjeri i dalje naduvavaju lažni slučaj Navaljni da bi se miješali u unutrašnje stvari naše zemlje. Ovo je profesionalno pripremljena provokacija koju potiču ambasade zapadnih zemalja, uključujući američku ambasadu u Moskvi“.

Kao i uvijek „jasni i odlučni signali“ stižu sa Zapada, oštro se osuđuje i kritikuje.

Stejt department je rekao da su SAD stale rame uz rame sa svojim saveznicima i partnerima u odbrani ljudskih prava. Traženo je „trenutno i bezuslovno puštanje” Navaljnog na slobodu.

Po izjavama zvaničnika Bijele kuće, Džo Bajden je pokušao da „naglo zaustavi toplu retoriku“ svog prethodnika Donalda Trampa prema Putinu, ali i nastojao da ostavi mjesta za diplomatiju. Novi predsjednik SAD je u prvom razgovoru sa predsjednikom Rusije među ostalim temama i lično izrazio zabrinutost zbog hapšenja opozicionara.

U Evropi su se čuli pozivi za novim sankcijama, pa čak i oni glasovi koji govore o stopiranju gasovoda Sjeverni tok 2 koji se gradi kako bi se povećale isporuke ruskog gasa u Njemačku. Naravno, tu je priča naročito složena, pa se ovo pitanje ipak drži van pregovaračkog stola.

Prve sedmice februara šef EU diplomatije Džosep Borel boraviće u službenoj posjeti Rusiji. Prema njegovim riječima, cilj putovanja je razgovor s predstavnicima ruskih vlasti o pripremi diskusije o odnosima s Moskvom, koja će se održati na samitu EU u martu. Borel je ovu posjetu najavio na konferenciji za novinare nakon sastanka Vijeća EU u Briselu. Tokom sastanka pokrenuto je pitanje reakcije na najnovije događaje u Rusiji. Prema Borelu Evropska unija još nije donijela nikakvu odluku. „Nije bilo prijedloga i, shodno tome, nisu donesene odluke. Vijeće EU spremno je da reaguje i preduzme odgovarajuće mjere ako okolnosti zahtijevaju”, dodao je Borel.

Činjenica da vrhovne diplomate EU nisu raspravljale o sankcijama protiv Rusije zbog hapšenja Navaljnog mogla bi značiti da je Brisel promijenio svoju rusku strategiju, rekao je TASS-u predsjedavajući Odbora za spoljne poslove Vijeća Ruske Federacije Konstantin Kosačev.

„Postoje dva pristupa za prevladavanje konfliktnih situacija: ili se ne slažemo, ali nastavljamo dijalog ili se ne slažemo i dijalog prebacujemo na jezik sankcija”, smatra Kosačev. EU je po njegovom mišljenju stekla neko iskustvo koje pokazuje da ovaj jezik ne funkcioniše u odnosima s Rusijom. „Bez obzira na to koliko su sankcije ekspanzivne, to ni na koji način ne utiče na naš stav o određenim pitanjima. Moguće je da Brisel počinje shvatati da ova strategija nema perspektivu i kreće u promjenu  taktike. Ako je to slučaj, možemo samo pozdraviti takav razvoj događaja”, zaključuje Kosačev.

Dok se karte dijele Navaljni razvoj situacije prati iz moskovskog zatvora Matroškaja tišina.

Žalba advokata pritvorenog opozicionara biće prezentovana kasnije ove sedmice, otkrio je jedan njegov saradnik u utorak. U međuvremenu njegove pristalice kažu da rade na organizovanju novog talasa protesta narednog vikenda.

Najvjerovatnije će se u četvrtak, kada ovaj broj ide u štampu,  razmatrati molba za puštanje Navaljnog iz zatvora u kom trenutno čeka na suđenje, koje će se održati početkom februara.

Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. U Izraelu pomiješane emocije. Ukoliko Netanjahu parafira dogovor, mogao bi ostati bez vlade. Još su jaki glasovi u Tel Avivu koji traže da se sa uništavanjem Palestine ide do kraja. Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. Vršilac dužnosti šefa Hamasa  Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi

 

 

Ove srijede katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman al-Tani objavio je vijest koju smo svi čekali petnaest mjeseci: predstavnici Gaze i Izraela postigli su dogovor o prekidu vatre. Dogovor o pauziranju ratnih dejstava očekuje se da bude zvanično prihvaćen od strane Izraela nakon sjednice premijerovog kabineta za bezbjednost. „Dvije zaraćene strane u Pojasu Gaze postigle su dogovor o razmjeni zarobljenika i talaca, a posrednici najavljuju prekid vatre u nadi da će se postići trajni mir između strana“, rekao je katarski premijer.

On je najavio da obje strane treba potpuno da se pridržavaju svih faza dogovora kako bi se izbjeglo dalje krvoproliće i eskalacija u regionu. Ubrzo poslije ove najave, oglasio se i odlazeći američki predsjednik Džo Bajden. On je izjavio da je njegova administracija pregovarala sa obje strane, ali da će tim novog predsjednika uskoro biti zadužen za njegovu primjenu. Bajden je rekao da su se u Dohi pregovori priveli kraju uz prisustvo novog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa i savjetnika Bijele kuće za Bliski istok Breta MekGurka.

Novoizabrani predsjednik SAD Donald Tramp prigrabio je dogovor kao uspjeh svoje administracije. Ustvrdio je da se dogovor mogao postići samo kao rezultat republikanske istorijske pobjede u novembru. „Taj rezultat  je signalizirao cijelom svijetu da će moja administracija tražiti mir i pregovarati o dogovorima kako bi osigurala sigurnost svih Amerikanaca i naših saveznika“.

Dok su izraelski vazdušni napadi nastavljeni širom Gaze, u Deir al-Balahu, u središtu pojasa, ljudi su se okupili i slavili. U Hamasu su proslavili postizanje dogovora, a vršilac dužnosti šefa grupe, Halil al-Haja, rekao je da Izrael nije uspio da ostvari svoje ciljeve u Gazi. „U ime svih žrtava, svake kapi prolivene krvi i svake suze bola i ugnjetavanja, kažemo: Nećemo zaboraviti i nećemo oprostiti“, poručio je on.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

GLOBALNA 2024 .: Vrli novi fašizam

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godina je počela svemirskom trkom,  a završila starom pričom o dominaciji na Bliskom istoku. Između toga smo se bavili klimom, vještačkom inteligencijom, ljudskim pravima, Ukrajinom. Mnogo teških tema koje teško da će zatvoriti naredna godina

 

 

Posljednjih decenija proteklog milenijuma svijet je sa nadom gledao u budućnost. Okom filmske kamere ona je bila prepuna letećih automobila, usb prenosivih ljudskih sjećanja, teleportacija, genetskih modifikacija… Ispalo je da se na dnevniku i dalje slušaju vijesti o Izraelu i Palestini, ratu Zapada i Istoka i autokratama u usponu.

Godina je krenula  pričom o ponovnom osvajanju Mjeseca. Velike sile, prije svih SAD, Rusija i Kina žele da pošalju svoje astronaute i pokažu nadmoć na plavoj planeti. U priču se uključuju i drugi, poput Japana i Indije. Šalju se sateliti, istražuju se načini za bezbjedno spuštanje letjelica. Satelite šalju i korporacije. Ukupan broj satelita mogao bi biti oko milion. Ovakav ritam zabrinjava između ostalog i zbog velikog zagađenja. O regulativi ove trke se priča tek izokola.

Na površini zemlje vještačka inteligencija (AI) i njen ekstremno brzi razvoj donijeli su strepnju u svaki dom. Najviše se strahuje od redukcije broja mjesta za zaposlenje ljudske radne snage. Ima i onih koji strahuju od scenarija sličnim onom iz filma Terminator u kom AI preuzima kontrolu nad planetom. Aplikacije kao što je ChatGPT, koje su jednostavne za korišćenje i ne zahtijevaju prethodno tehničko znanje, uvele su AI u svaki dom. Čatujemo sa AI super drugom o domaćim zadacima, medicinskim dijagnozama, piše nam žalbe, CV-eve i prognozira rezultate pred odlazak u kladionicu.

Ima dosta problema, naročito vezanih za etičnost upotrebe, kontrolu, pravnu regulaciju, vlasništvo. Ima i benefita. Komitet za Nobelovu nagradu prepoznao je značaj AI kada je dodijelio nagradu fizičarima „za temeljna otkrića i izume koji omogućavaju mašinsko učenje pomoću vještačkih neuronskih mreža”. Polovina Nobelove nagrade za hemiju dodijeljena je za razvoj „AI modela koji je riješio problem star 50 godina: predviđanje složenih struktura proteina”.

Klima je i ove godine bila tema brojnih rasprava. Nivo ugljen-dioksida u atmosferi  raste, a 2024. godina će ostati zabilježena kao najtoplija godina u istoriji. Prvi put, prosječna globalna temperatura bila je 1,5 stepeni celzijusa viša u odnosu na period prije industrijske revolucije. To je naročito opasan znak, pošto Pariski sporazum iz 2015.,  nastoji da spriječi svijet da trajno pređe taj nivo.

Da planeta nije zdrava pokazale su i neke rijetke klimatske pojave. Uragan Beril pogodio je Grenadu kao najraniji godišnji uragan kategorije 5 koji se ikada formirao u Atlantiku. U Evropi su mediteranske zemlje bile pogođene nizom toplotnih talasa. U Aziji su snažni tajfuni doveli do opsežnih poplava i klizišta. Prema podacima evropske klimatske službe Kopernikus oboren je rekord za najtopliji jun, postavljen godinu ranije. Čekamo ljeto 2025. vjerovatno i nove rekorde.

Evropom su harale poplave i požari. Istovremeno. Ni Crna Gora i region nijesu prošli bez nevolja.  Najgore je bilo u Bosni i Hercegovini. Tamo su do sada pronađena tijela 26 žrtava. Poplave u našim krajevima više se vezuju za građevinske nego za klimatske nepogode.

U narednim decenijama, rastuće temperature će predstavljati izazove i za ekonomiju. Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), više od 3,5 milijarde ljudi će se morati prilagoditi temperaturama iznad opsega koji se smatra normalnim za ljude. I pored nevesele situacije, stručnjaci se nadaju da bi pariski sporazum mogao postati stvarnost u dogledno vrijeme. Da li se radi o pretjeranom optimizmu stvar je tumačenja.

Dva zatvorenika, jedan na udaru Rusije, drugi SAD-a bili su  glavni akteri, dvije izuzetno intrigantne priče o ljudskim pravima  Ruski opozicionar Aleksej Navaljni i australijski novinar Džulijan Asanž zaokupili su još jednom svjetsku pažnju u aprilu, odnosno junu ove godine.

Jedan od najvećih protivnika ruskog režima preminuo je u dalekoj zatvorskoj koloniji na Arktiku. Režim u Moskvi se nije potresao dok su pljuštale optužbe o njihovoj krivici sa svih strana svijeta. Iza opozicionara su ostale brojne akcije vezane za neku bolju Rusiju, ali i puno kontroverzi. Asanž, umoran, ali živ dočekao je slobodu. Nakon godina skrivanja i zatvora, odletio je u Australiju kao slobodan čovjek. Pred kraj mandata predsjednik Džo Bajden pozvan je od strane dva američka kongresmena da pomiluje Asanža. Oni upozoravaju da su duboko zabrinuti što sporazum o priznanju krivice osnivača WikiLeaksa postavlja presedan za gonjenje novinara i zviždača optuženih za špijunažu.

Više od polovine svjetske populacije  glasalo je  u preko 60 zemalja. Teme svih izbora bile su repetitivne – populizam, polarizacija, imigracija i politika identiteta. Autokrate su u modi.

Sjenke desničarenja i fašizma pratile su Evropu.  Ispolirani ili ne, elementi ovih ideologija ulaze u parlamente širom kontinenta. Zbog toga su se sa posebnom pažnjom čekali rezultati izbora za Evropski parlament.

Od šestog do devetog juna u svih 27 članica EU birani su predstavnici za EP. Na  kraju ove sage, desnica je dobila nova snagu, a glavnu stolicu u kući zadržala je Ursula von der Lejen. To neće riješiti krizu i neslaganja u Evropi. Pisali smo u prošlom broju Monitora da Evropi tek predstoji turbulentan period. Njemačka i Francuska politika opet prolaze kroz prestrojavanja od koga će zavisiti puno i u ovim zemljama, ali i u EU.

Ova godina donijela je mandate Vladimiru Putinu i Donaldu Trampu. Dok je u Rusiji sve prošlo bez neizvjesnosti, SAD ima priču za Holivud. Atentat na jednog predsjedničkog kandidata, povlačenje drugog, sudski procesi, porno zvijezde, lobisti, teorije zavjere… I naravno desničarenje do srži.

Nakon novembarskog glasanja i velikog povratka Trampa zapisali smo na ovim stranicama: „Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi… Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima“. Svjetski lideri nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama.

Prije nekoliko dana novoizabrani predsjednik obratio se pristalicama  prvi put nakon novembarske pobjede. „Nismo imali nerede. Nismo imali ništa. Bilo je prelijepo gledati“, rekao je Tramp.

U govoru se fokusirao i na novu metu. Panamski kanal i panamsku vladu. Sugerisao je da bi mogao pokušati da ponovo preuzme kontrolu nad kanalom ako Panama ne prilagodi takse za prolaz koje on smatra nepravednim. Ismijavao je i Kanadu, govorio da je američka država, a njen premijer – guverner. To bi mogao biti način na koji će se postavljati i prema ostalim spoljnopolitičkim akterima.

Pominjao je sastanak sa Putinom na kom bi pokušao da preduzme akcije sa ciljem završetka rata u Ukrajini. I ruski predsjednik je izrazio spremnost za sastankom.

Rusija je nastavila akcije u Ukrajini. U trećoj godini rata nijesmo bliže rješenju. Od jula, ruske snage su potisnule ukrajinske trupe duž fronta u istočnoj Ukrajini. Teritorija koju je Rusija osvojila došla je po visokoj cijeni. Gubici za obje strane su ogromni, a medijski izvještaji i ono što dolazi iz komandnih centara dvije države razlikuju se. Priča se naveliko i o gubicima vojnika iz Severne Koreje čije prisustvo u ratu još spore mnogi.

Sve će uveliko zavisiti od najavljenih pregovora Putina i Trampa. Ukrajincima nedostaje naoružanja, a Vašington zatvara slavinu. Evropska pomoć teško da će biti dovoljna. Ako je i bude.

Rasplamsava se blikoistočno žarište. Kada smo početkom oktobra ispratili godišnjicu  novog kruga haosa započetog Hamasovim  napadom na Izrael i izraelskim nemilosrdnom odgovorom, napisali smo: „ Tokom protekle godine u Pojasu Gaze, Izrael je bombardovao više od 40.000 ciljeva, pronašao 4.700 ulaza u tunele i uništio 1.000 lokacija za lansiranje raketa. Tokom ovih akcija ubijeno je preko 41.000 Palestinaca koji žive u Gazi, odnosno svaki 55. stanovnik. Crne brojke Gaze rastu iz sata u sat“. U decembru broj žrtava premašio je 45000. Broj povrijeđenih je iznad 107000. Manje mračne nijesu ni ostale brojke. Do 17. decembra, oko 80,5 odsto Pojasa Gaze je pod aktivnim nalozima za evakuaciju koje je izdao Izrael. UN kaže da je najmanje 1,9 miliona ljudi, oko 90 odsto stanovništva širom Pojasa Gaze raseljeno. Neki čak 10 puta ili više.

Sudije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) izdale su naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane, kao i vojnog lidera Hamasa iako je izraelska vojska saopštila da je on poginuo u vazdušnom napadu na Gazu u julu.

Izrael je nastavio po svom. Iskoristio je haos Sirije i ušao duboko u njihovu teritoriju, pod izgovorom rata protiv terorizma. Moguća naredna domina u bliskoitočnom nizu je Iran.

Sirijski pobunjenici koji su preuzeli kontrolu i formirali novu vladu ove zemlje nakon Bašar al Asadovog bjekstva u Moskvu imaće pune ruke posla. Novi lideri Sirije saopštili su da su postigli sporazum sa pobunjeničkim grupama o njihovom raspuštanju i integraciji u okviru ministarstva odbrane.

Šta će sirijska saga značiti za Iran, Palestinu, Izrael, Tursku, Rusiju, SAD, u konačnici i za svijet odgonetnuće nam donekle godina pred nama. Odlazeća, 2024.  ostavlja 2025.  teško nasljeđe.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DONALD TRAMP, OPET: Izazov Americi i svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

SAD su dobile novog starog predsjednika. Obećao je: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće. Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i kapaciteta da vodi zemlju. Sigurno je samo da će njegova politika biti izazov konkurentima, ali i saveznicima

Milioni Amerikanaca glasali su na izborima, koje mnogi smatraju najvažnijim u modernoj istoriji SAD-a. Imali su priliku da se odluče između aktuelne potpredsjednice, predstavnice Demokrata Kamale Haris i bivšeg predsjednika, Republikanca Donalda Trampa. Osim za mjesto u Bijeloj kući na izborima se odlučivalo i o kontroli nad Predstavničkim domom i u Senatu SAD. Takođe, Amerikanci su glasali i za lokalne zvaničnike, sudije i različite političke inicijative.

Šesti novembar nam je donio vijesti sa američkih glasačkih mjesta. Tramp će biti naredni predsjednik SAD-a. On je najstariji predsjednik u istoriji ove zemlje. Biznismen političar suočen sa brojnim skandalima tokom karijere, sudskim procesima – krivičnim i građanskim, presudom, kaznom koja ga čeka za tri nedjelje, te izbjegnutim atentatom donio je Republikancima tako priželjkivani povratak. I to kakav.

„Pomoći ćemo našoj zemlji da zacijeli. Ovo će biti zlatno doba Amerike i to je veličanstvena pobjeda za američki narod. Opet ćemo učiniti Ameriku velikom”, ponavljao je mantre često korištene tokom kampanje u postizbornom obraćanju. Ovo danas nije isti onaj svijet u kome je do napada na Kapitol Hil Tramp bio ključni igrač. Izgleda da ni povratnik u ovalnu sobu nije onaj koga smo upoznali 2016. I jedan i drugi su ogorčeniji i opasniji. Zato kada pominje nove vrijednosti, čišćenje domaće politike i promjene kursa, nikom nije svejedno.

A možda može i gore. Svojim govorima opet je namrgodio mnoga čela. Osim potpredsjednika JD Vensa među saveznicima novi predsjednik je posebno istakao Elon Maska, milijardera i prilično kontroverznu ličnost. Tramp kaže da je upravo on „nova politička zvijezda i jako važan tip”. Mnogi, pa i iz republikanskog tabora ne bi željeli da vide ovakvo lice politike u budućnosti.

Da je izvojevao veliku pobjedu ne govore samo rezultati iz swing država, već i veliki broj afroameričkih i hispanoameričkih glasača koje je republikanac uspio privući. Što se tiče izbornog štaba Demokrata, Harisin tim je otkazao planirano pojavljivanje na izbornoj večeri na Univerzitetu Hauard u Vašingtonu, gdje je kandidatkinja studirala, nakon što je Tramp jurio ka pobjedi prilikom pristizanja prvih rezultata. U srijedu veče je priznala poraz: „Dok priznajem ove izbore, ne odustajem od borbe koja je podstakla ovu kampanju”, rekla je ona i dodala: „Borbe za slobodu, za priliku, za pravednost i dostojanstvo svih ljudi”.

Demokrate će nakon ovih izbora morati dobro da poslože svoje planove. Izlazne ankete isticale su tri glavna pitanja: abortus, demokratiju i ekonomiju. Prva dva su bila u korist Harisove, dok je posljednje išlo u prilog Trampu. Analitičari smatraju da je to više zbog toga što je u masi ostalo sjećanje na njegov mandat prije pandemije, kada je berza rasla, a nezaposlenost padala. Sve nakon toga mu je išlo na ruku. Pandemija prije svega. Nakon toga, pod Džoom Bajdenom, Amerikanci su trpjeli jaku inflaciju. Nijesu zaboravili ni fizičko stanje ovog predsjednika, ali ni činjenicu da, iz njihove perspektive gledano, SAD nijesu uspjele da obezbijede mir u Ukrajinu ili Izraelu. Zasigurno pamte glasači i sliku povlačenja poslednjeg američkog vojnika iz Avganistana koja je stigla već u prvim danima Bajdenovog mandata.

Moglo bi se tumačiti i da su uslovi za Trampovu pobjedu kovani od prvog dana mandata demokratskog predsjednika. Nadalje, uloga žrtve i progonjenog od strane sistema koja je kulminirala neuspjelim atentatom tokom mitinga u Pensilvaniji očigledno su nadogradili bijes birača i njihovu želju za promjenom. Na žalost izbor nije bio veliki. Kasni ulazak u igru Kamale Haris očigledno nije mogao zakrpiti sve rupe u sistemu Demokrata. Uskočila je na Bajdenovo mjesto i zaslužila priznanje za porast podrške Demokratama. Ali… Nije uspjela da dosljedno sprovede jasnu agendu ili transformativne politike. To što je ekonomija bila nedovoljno apostrofirana očigledno je bilo značajno za najveći broj glasača.

Glasačima nije smetalo što se Trampova treća predsjednička kampanja odvijala paralelno sa četiri krivična slučaja protiv njega od koji je jedan kulminirao presudom. Nju Tramp planira da ospori putem žalbe. Ovi procesi će se nakon reizbora posmatrati kroz potpuno novu prizmu.

Kroz novu prizmu osmatraće se i svijet iz Vašingtona. Kako će izgledati novi poredak pitaju se mnogi još od kada je počela predsjednička trka. I mi smo na ovim stranama par puta donosili stavove Harisove i Trampa vezane za spoljnu politiku SAD-a nakon 20. januara 2025. godine kada se i zvanično kroči u Bijelu kuću.

Svjetski lideri su već počeli da šalju čestitke. Redom su stizale čestitke i nade za nastavak tradicionalne saradnje. Čak i od onih koji su znali grubom retorikom karakterisati Trampa u prethodnim godinama. Neo-fašista i populista je odjednom postao poželjan saradnik.

Znakovite su neke od poruka koje Trampu šalju kolege iz svijeta. „Vaš istorijski povratak u Bijelu kuću nudi novi početak za Ameriku i snažno ponovno posvećivanje velikom savezu između Izraela i Amerike,“ rekao je izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Nema sumnje da izraelski premijer računa na Trampovu podršku, naročito jer je ovaj često iznosio čvrst stav o podršci Izraelu i njegovim planovima za Palestinu.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je uputio čestitke među prvima. Vjerovatno će upravo njegova zemlja prva i osjetiti nove vjetrove američke administracije. Nerijetko je Tramp obećavao da bi završio taj sukob ko dlanom o dlan. To, znaju svi, znači samo jedno – zeleno svijetlo za Vladimira Putina.

Iz Kremlja su poslali umjerenu poruku. Dmitrij Peskov kaže da će Rusija suditi o Trampu na osnovu njegovih postupaka. Dodao je i da nije upoznat sa planovima predsjednika da čestita Trampu na izborima, jer su SAD neprijateljska zemlja. Istakao je da očekuju zaokret u spoljnoj politici, te da će se novi predsjednik oglušiti na pozive savezničkih privezaka. Nekim zapadnim medijima kolala je i priča da je čestitka iz Moskve u Vašington stigla privatnim kanalom dvojice predsjednika.

I iz Crne Gore su poslate čestitke. „Siguran sam da ćemo zajedno graditi mostove saradnje i očuvati mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu”, kazao je među prvima predsjednik skupštine Andrija Mandić. U Banja Luci je zgrada Palate pravde u bojama američke zastave. „Ovo je pobjeda Amerike kojoj mi vjerujemo“, rekao je Milorad Dodik tokom koktela organizovanog u čast Trampove pobjede.

Svi se nadaju da će novoizabrani predsjednik biti blagonaklon prema njihovim agendama. Istina je vjerovatno daleko od toga. Vremešni i hiroviti Tramp mogao bi biti izuzetno nepredvidiv igrač na geopolitičkom planu. Takvih momenata smo se nagledali i u prethodnom mandatu.

Ako je suditi po onome što je pričao tokom kampanje mnogi će imati problema sa novim predsjednikom. Prije svega mediji koje je u više navrata nazivao neprijateljskim kampom i neprijateljima naroda. Ostala je zabilježena i rečenica tokom nedavnog mitinga u Pensilvaniji da bi ako neko želi da ga pogodi morao da puca kroz lažne vijesti, aludirajući na prisutne reportere. To mu kako je rekao i ne smeta toliko.

Na meti su mu i brojni činovnici, pa se očekuje da će čistka državnog aparata biti detaljna. Najavio je i razmatranje otpuštanja državnih tužilaca koji ne slijede njegova uputstva. To bi svakako bio raskid sa dugotrajnom američkom politikom nezavisnog federalnog aparata za sprovođenje zakona.

Tokom kampanje je obećao završetak zida prema Meksiku i mnoge druge akcije vezane za smanjenje populacije migranata. Predložio je korišćenje vojske protiv „neprijatelja iznutra”, iako je ostao nedorečen ko su tačno ti elementi. Prijetio je da će goniti mnoge koje je optužio za izbornu prevaru iz 2020. godine. Takođe je obećao da neće zloupotrijebiti vlast, ta de će biti diktator, ali samo prvog dana svog mandata. Za taj dan je najavio nastavak zidanja meksikčkog zida i „bušenje, bušenje, bušenje“ misleći na pojačane aktivnosti vezane za fosilna goriva. Da li se pomenuta diktatura završava na tome, ostaje da se vidi.

Tokom prethodnih mjeseci pominjao je ne samo preispitivanje uloge i misije NATO-a što je često bilo na tapetu i tokom prvog mandata, već i nove carinske stope za partnere iz EU. Ako ostane pri svojim najavama Kina će biti glavna ekonomsko-poilitička meta. Planira se niz akcija vezanih za poreze tamošnjim kompanijama, onemogućavanje da one kupuju nekretnine u SAD itd.

SAD su dobile novog predsjednika. Ovog puta će na Kapitol Hil stići mirno i sa ustima punim obećanja o napretku. Tokom jednog od slavodobitnih govora iza njega je stajao veliki natpis: „Amerika je slomljena. Ja ću je oporaviti“. Jaz u toj zemlji je ogroman, a spoljnopolitički problemi sustižu jedan drugi. Nakon godina u vrhu američke i svjetske politike, jedno pitanje se samo nameće: Ima li 78-godišnji ishitreni biznismen-političar mudrosti i snage da vodi zemlju pravim putem? Ako se obistini i dio najavljenih planova, a obzirom na činjenicu da su Republikanci trijumfalno preuzeli poluge vlasti u SAD-u, tu zemlju čeka buran period. Iscjeljenje nacije će vjerovatno sačekati. Sigurno je: njegova politika biće izazov i konkurentima i saveznicima. Americi i svijetu.

 

 

Vrijeme politike kakvu dugo nijesmo vidjeli

Novi nasilnik je na igralištu i valja se prilagoditi  – otprilike je tako izgledala srijeda kada je svijet saznao za Trampov povratak. I oni koji su oštro kritikovali njegovu političku, ali i društvenu ličnost,  poput novog engleskog premijera Keira Starmera poslali su čestitke pune pomiriteljskih tonova i želja za saradnjom. Gavne sile EU Francuska i Njemačka uskladile su svoje priče o Evropi koja mora biti jedinstvena. „EU mora stajati zajedno i djelovati na jedinstven način“ – rekao je Olaf Šolc novinarima nakon razgovora sa francuskim kolegom Emanuel Makronom. Već četvrtak je donio ozbiljne prepreke ovoj saradnji, jer su sve prilike da će Njemci ići na vanredne izbore. Dva lidera su naglasila izazove Trampove protekcionističke trgovinske politike i izolovane retorike koju oslikava moto Amerika na prvom mjestu.

O nadolazećem američkom izolacionizmu i desničarskim stremljenjima novog predsjednika SAD-a govori i sarajevski novinar i profesor književnosti Amer Tikveša: „On je jedan od originalnijih na spektru desnih autokrata. Svi oni imali su ksenofobiju kao jedan od glavnih ideoloških postulata svoga djelovanja, ali ona je kod većine drugih bila ili povod za ratovanje ili barem prijetnje ratom. Kod Trampa je ona povezana s pacifizmom. On će, kaže, prekidati ratove, ali će istovremeno i otjerati migrante. Riješit će se prisustva Amerike u svijetu, ali i svijeta u Americi”, napisao je Tikveša na svom FB profilu.

Gotovo da nema političara desnog spektra koji nije poslao čestitke novoizabranom glavnokomandujućem SAD-a. Iz Južne Amerike najvatrenije poruke dolaze od desničarskog predsjednika Argentine. Javier Milei, koji dijeli sličan stil sa Trampom, nazvao je pobjedu ‘izvanrednom’ i obećao da će voditi spoljnu politiku usmjerenu samo ka dvije zemlje, SAD-u i Izraelu. „Znajte da možete računati na Argentinu u ispunjavanju vaših ciljeva“, napisao je Tikveša na svom FB profilu. .

Bivši krajnje desničarski predsjednik Brazila, Žair Bolsonaro, objavio je video snimke na kojima je sa Trampom, u kojima ga naziva -pravim ratnikom. „Neka Trampova pobjeda inspiriše Brazil da slijedi isti put“, uskliknuo je Bolsonaro I desničarski lideri iz NATO zemalja  pohitali su da podijele radost. Među prvima, naravno Viktor Orban, Geert Vilders… Britanski političar Najdžel Faraž, lider desničarske Reformističke partije, rekao je u objavi na X-u: „Keir Starmer mora raspakovati crveni tepih za 47. predsjednika SAD-a. Ovo je velika prilika koju treba iskoristiti”. Marine Le Pen, liderka francuskog krajnje desnog Nacionalnog saveza, smatra da se američka demokratija jasno izrazila, a Amerikanci slobodno izabrali predsjednika. „Ovo novo političko doba koje počinje mora doprinijeti jačanju bilateralnih odnosa i težnji ka konstruktivnom dijalogu i saradnji na međunarodnoj sceni”, napisala je na X-u.

„Danas takođe moramo proslaviti važnost hispanskog glasa u ovoj pobjedi slobodnog svijeta. Vrijeme je za patriote. Vrijeme je za slobodu”, napisao je Santiago Abaskal, lider španskog desnog Voxa.

I balkanski igrači poslali su svoje čestitke, i naši naravno. Svi se nadaju dobroj volji novog igrača. Gostujući na AJB, istoričar Tvrtko Jakovina je istakao da se dogodila ogromna promjena koja će uticati na cijeli svijet, pa i na naš region. Ocijenio je da to nužno nije povoljno, naročito ne za male zemlje. „Bez obzira na to da li se veselili danas Trampovom dolasku ili ne, morate znati da ulazimo u jedno područje politike kakvo do sada nismo vidjeli. Barem ne jedno jako dugo vrijeme u 20. i 21. stoljeću”, rekao je Jakovina.

Slične stavove za istu televiziju podijelio je i Danijel Server profesor sa univerziteta Džons Hopkins. „Prva najdramatičnija promjena odnosiće se na Ukrajinu, gdje će pokušati dati dio Ukrajine Rusima kako bi ih natjerao da zaustave rat. To je najavio i tokom predizborne kampanje i možda će u tome i uspjeti”, kaže Server. On napominje da tu postoje implikacije za Balkan., „ Podjele u Ukrajini biće  presedan za podjele na Kosovu i BiH”.

Na opsanosti novih  politika, Ameriku i svijet je upozorio nezavisni senator Berni Sanders. On je u oštro intoniranoj poruci pozvao Demokrate da izvuku pouke iz poraza.„Ne bi trebalo biti veliko iznenađenje kada Demokratska stranka koja je napustila ljude radničke klase otkrije da je radnička klasa napustila njih. Prvo je to bila bijela radnička klasa, a sada su to i latino i crni radnici“, rekao je Sanders zahtjevajući od odgovornih ljudi koji su zabrinuti za temelje demokratije i ekonomsku pravdu da povedu vrlo ozbiljne političke rasprave.

Kultni američki pisac i scenarista Stiven King nakon pobjede Trampa napisao je na društvenim mrežama status koji se može tumačiti i kao kritika na račun obje političke struje SAD-a: „U mnogim radnjama koje prodaju lijepe, ali krhke stvari, često stoji natpis: Lijepo za gledanje, milina za držanje, ali kad se slomi – kupio si. Ista stvar važi i za demokratiju”.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo