Osim uobičajenih zamjerki EK, ono što se ne mijenja ni nakon pada Demokratske partije socijalista u avgustu 2020. godine, su različita čitanja izvještaja. Tumačenja se svode na to je li loše ili je gore. Sve u službi partijskih borbi
Kako je i najavljeno, sredinom oktobra predstavljen je Izvještaj o napretku Crne Gore za ovu godinu. I opet, očekivano, izvještaj nije dobar. Zamjerke su uobičajene, i mahom se odnose se na ključna poglavlja za ulazak Crne Gore u EU: vladavinu prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala ( poglavlja 23 i 24).
Fokus najnovijeg izvještaja svakako je na pravosuđu, pa se konstatuje da je ono u blokadi i da postoje ,,sistemski nedostaci u pravosudnom sistemu”. EK je primjetila napredak na polju borbe protiv organozovanog kriminala, koji se bazira na boljem funkcionisanju i rezultatima tužilaštva, ali kritike su opet tu u dijelu borbe protiv korupcije.
U dokumentu se ocenjuje da je postignut samo ograničen napredak u borbi protiv korupcije, te da su prošlogodišnje preporuke Evropske komisije ,,samo djelimično” ispunjene. Pomak se primjećuje na prevenciji korupcije, posebno zbog, „pozitivnog trenda u radu Agencije za borbu protiv korupcije“.
Negativne ocjene date su i zbog stagnacije na polju izbornih reformi. „Nije bilo napretka u pogledu sveobuhvatne reforme izbornog pravnog i institucionalnog okvira, uključujući preporuke Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), date nakon posmatračke misije na parlamentarnim izborima 2020”, konstatuje EK i podsjeća da se skupštinski Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu nije bio operativan od juna do novembra 2021. godine i sastao se samo dva puta u 2022. godini, prije nego što mu je prestao mandat u julu 2022.
U političkim kriterijuma Izvještaja, stigle su kritike i na račun aktuelne političke krize: ,,Nastavljene su političke tenzije, polarizacija, odsustvo konstruktivnog angažmana između političkih partija i neuspjeh u izgrađivanju konsenzusa o ključnim pitanjima od nacionalnog interesa, što je dovelo do pada dviju vlada zbog izglasavanja nepovjerenja”, piše u zaključcima Izvještaja.
Oana Kristina Popa, šefica Delegacije EU u Crnoj Gori, poručila je da to utiče na funkcionisanje institucija i usporava reforme.
Izvještaj pominje i Temeljni ugovor koji je manjinska Vlada potpisala sa Srpskom pravoslavnom crkvom i konstatuje da je potpisivanje tog ugovora izazvalo rast tenzija u društvu.
Osim uobičajenih zamjerki EK, ono što se ne mijenja ni nakon pada Demokratske partije socijalista u avgustu 2020. godine, su različita čitanja Izvještaja.
Opozicija i jedan dio Vlade Izvještaj vide kao nikad lošiji, a s druge strane premijer i jedan dio ministara dokument ocijenjuju kao ,,bolji od prošlogodišnjeg”. Premijer je za ono loše u Izvještaju optužio parlament.
,,Izvještaj je bolji, istina malo bolji u odnosu na prethodni i tri ključne stvari koje se nijesu realizovale su odgovornost državnog parlamenta”, kazao je Abazović na sjednici Vlade.
I ministarka evropskih integracija Jovana Marović kazala je su u nekim poglavljima napravljeni pomaci, te da se ,,moraju uzeti u obzir objektivne okolnosti koje su spriječile Vladu da postigne bolje rezultate”, opet prebacujući odgovornost na parlament. Ona je istakla da je ključan problem to što političari nijesu uspjeli da se dogovore o imenovanjima u pravosuđu.
,,Pomaka ima, nazadovanja nema ni u jednom poglavlju. Daleko od toga da je ovo najgori Izvještaj koji je Crna Gora ikad dobila i najgora ocjena od strane Evropske komisije. Čak i kada se to upoređuje po novoj metodologiji, na osnovu koje se boduje napredak u određenim poglavljima, bilježimo napredak u okviru pet poglavlja, određenu vrstu nenapredovanja, ali ne i nazadovanja u četiri poglavlja, tako da je ukupna prosječna ocjena bolja nego prošlogodišnja”
Sa druge strane, potpredsjednik Vlade Raško Konjević, koga je premijer nedavno smijenio sa mjesta koordinatora bezbjednosnih službi, označio je premijera odgovornim za, kako je rekao, izrazito negativan Izvještaj Evropske komisije. ,,Ovo je rezultat pogrešnih prioriteta Vlade na čelu sa njenim predsjednikom Dritanom Abazovićem, koji nijesu podržali jasno definisanu evropsku agendu i proizveli su duboku političku i ozbiljnu institucionalnu krizu”, poručio je Konjević. Konjević inače ranije nije bio toliko kritičan i glasan kada su stizale primjedbe iz Brisela, pa ni kada je Crnoj Gori zaprijećeno zaustavljanjem procesa.
Različito se čita i stav EK o potpisivanju Temeljnog ugovora. Ne samo u Podgorici, nego i u Briselu. Iako se u Izvještaju jasno navodi da je potpisivanje ugovora sa SPC-om podiglo tenzije i pojačalo polarizaciju, evropski komesar Oliver Varhelji saopštio je nakon prezentovanja izvještaja da ,,ne misli da je potpisivanje ugovora sa SPC-om negativno uticalo na ovogodišnji Izvještaj”. Otišao je i dalje, saopštivši da potpisivanje tog ugovora može dovesti, kako je rekao, do veće stabilnosti. Upravo je to argumentacija kojom je premijer Abazović branio odluku da potpiše Temeljni ugovor. Varhelji je inače kadar Viktora Orbana, političkog saveznik Aleksandra Vučića.
Onaj drugi dio Vlade ističe ocjene EK o tome da je potpisivanje podiglo tenzije, kao potvrdu njihovog stava da su na taj način usporene reforme.
,,Problem je što je ugovor sa SPC-om proizveo političke probleme, problem je i u parlamentu, jer je ugovor trebao da doprinese političkom dogovoru u parlamentu. To su činjenice”, ocijenio je na sjednici Vlade ministar inostranih poslova Ranko Krivokapić. ,,Pokazalo se da ugovor sa SPC nije doprinio postizanju dogovora u parlamentu”, zaključio je.
Ministarka Marović je, povodom različitih ocjena iz EU o Temeljnom ugovoru sa SPC-om, kazala da to ,,pokazuje da ne postoje jedinstveni stav ni u samoj Evropskoj komisiji, povodom tog i brojnih pitanja”. Ili je to još jedan prilog tezi da su međunarodni partneri uključeni u politički proces u Crnoj Gori dublje nego bi trebalo.
Kako god bilo, EK je Crnom Gorom najzadovoljnija u dijelu odnosa prema njihovoj spoljnoj politici. U najnovijem Izvještaju najbolju ocjenu zemlja je dobila upravo iz usklađivanja sa spoljnom politikom EU. Ističe se da je Crna Gora u potpunosti uskladila sve odluke EU, uključujući restriktivne mjere EU nakon agresije Rusije na Ukrajinu, te da koordinira svoje stavove sa stavovima EU, uključujući Svjetsku trgovinsku organizaciju i održava dobru saradnju sa međunarodnim organizacijama.
Ko je u Vladi zadovoljan, a ko ne, Izvještajem, manje je bitno. Razlog da budu nezadovoljni imaju crnogorski građani. Uprkos anketama koje pokazuju da čak oko 80 odsto građana podržava ulazak Crne Gore u EU, vlasti duže od decenije ne uspjevaju da ispune ključne reforme.
Crna Gora je zvanične pregovore sa EU otvorila u junu 2012. godine i država je koja najduže pregovara o članstvu, ako se izuzme Turska. Crna Gora pregovara dvostruko duže nego zemlje koje su posljednje pristupile Evropskoj uniji – Hrvatska, Bugarska, Rumunija, a još nije uspjela da se približi ispunjavanju privremenih mjerila u poglavljima 23 (pravosuđe i temeljna prava) i 24 (pravda, sloboda i bezbjednost), podsjetili su iz Instituta alternativa (IA).
Pregovore su do avgusta 2022. godine vodile vlade Demokratske partije socijalista, koje su deceniju dobijale gotovo identične zamjerke Brisela: nedovoljno rezultata, posebno u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Sa evropskih adresa Crnoj Gori je često spočitavan nedostatak političke volje za sprovođenje reformi.
U sedmoj godini procesa, 2019. godine EU je tadašnjim crnogorskim vlastima zaprijetila klauzulom balansa. Dakle, zaustavljanjem procesa, zbog nedostatka suštinskih reformi i rezultata u oblasti vladavine prava, visoke korupcije i kriminala, agresivnih kampanja protiv neistomišljenika, partijskog zapošljavanja, zloupotrebe državnih resursa… Iako klauzula nije aktivirana, proces je faktički zaustavljen.
Nade da će evropski proces biti deblokiran, izgubljene su u političkim borbama i ratovima avgustovskih pobjednika. Je li loše, malo gore ili malo bolje – suštinski je svejedno.
Prelazna iz ekonomije
Crna Gora je dobru ocjenu dobila za ekonomske kriterijume.
,,Crna Gora je dobro napredovala i umjereno je pripremljena u razvoju funkcionalne tržišne ekonomije. Nakon što je doživjela oštru recesiju 2020. godine, privreda je zabilježila snažan oporavak u 2021. i nastavila da raste stabilnim tempom u prvoj polovini 2022. pošto je ukidanje kovid19 ograničenja podstaklo i domaću i spoljnu tražnju”, piše u Izvještaju.
Oporavak je, kako se dodaje, doveo do rasta prihoda i veoma velikog poboljšanja bilansa budžeta.
,,Posljedice ruskog rata protiv Ukrajine do sada su bile ograničene, uprkos veoma značajnom doprinosu ove dvije zemlje crnogorskom turizmu ranije. Vođena rastom globalnih cijena robe, inflacija je značajno porasla. Vlada je usvojila ambiciozan program fiskalnih reformi (nazvan Evropa sad) kako bi podržala oporavak nakon pandemije i obezbijedila fiskalne stimulativne mjere koje ublažavaju teret za domaćinstva zbog rasta cena energije i hrane. Eksterni disbalansi su se značajno smanjili zahvaljujući oporavku turizma, dok je stanje na tržištu rada počelo da se poboljšava, čak i ako strukturni problemi i dalje postoje. Bankarski sistem je ostao stabilan, a nekvalitetni krediti nisu značajno porasli u 2022. godini”.
Milena PEROVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU2 sedmice