Povežite se sa nama

OKO NAS

NAKON DRAME U KANJONU KOMARNICE: Nevidio propisa

Objavljeno prije

na

Pripadnici Gorske službe spašavanja Crne Gore (GSS) za vikend su spasili 18 turista iz Srbije koji su ostali zaglavljeni u kanjonu Nevidio. U kanjonu su proveli više od 12 sati, a akcija spašavanja trajala je cijelu noć.

Turiste je vodio Tihomir Vojnović koji je i početkom avgusta u kanonu Nevidio doveo u opasnost 20-članu grupu iz Beograda i Novog Sada. Nakon prvog incidenta nezadovoljni turisti su se obratili Planinarskom klubu Radnički iz Beograda kao i medijima u Srbiji i Crnoj Gori s molbom da se Vojinoviću onemogući dalje vođenje grupa. Žalili su se da ih je ostavio da se sami snalaze u kanjonu i da su se pojedini zamalo udavili.

Niko se nije žalio i nije bilo ozbiljnijih povreda, kazao je tada Vojnović: ,,Ne vjerujem da se bilo ko davio, jer u odijelima od neoprena nije moguće davljenje. Činjenica je da je naša oprema lošija od onih koju imaju crnogorski vodiči. To je zato što naša tura košta 5.500 dinara (oko 50 eura), a kod njih samo prolaz kroz Nevidio košta od 90 do 180 eura, pa mogu da obnove odijela”.

Vojnovića nije imao ko da kazni za prvi ispad pa je prošlog vikenda poveo novu grupu turista u opasnu avanturu. Kako su u subotu vremenski uslovi bili loši, pet iskusnih vodiča je odustalo da svoje grupe uvedu u kanjon. Vojinovića ni to nije opomenulo.

Nakon što su izvukli iscrpljene, promrzle i uplašene turiste iz kanjona, pripadnici Gorske službe su uočili da nijesu imali ni adekvatnu opremu: neki od njih su na nogama imali gojzerice, neki obične patike iz kojih su virile kese, vodič je na nogama imao vojne čizme, na koljena su stavili štitnike za rolere…

Zbog kockanja, za manje od 1.000 eura, sa životima 18 mladića i djevojaka, Vojnović neće odgovarati. Dežurni tužilac Milivoje Tomčić ocijenio da u njegovim postupcima nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. Vijesti su javile da je odluku obrazložio time što Vojnović nikog od turista nije prislio da idu sa njim.

Odluka tužilaštva iznenadila je načelnika Gorske službe spasavanja Željka Loncovića, koji je sa još sedam spasilaca, pripadnicima šavničke policije i nekoliko mještana čitavu noć izvlačio turiste iz kanjona Nevidio: ,,Koliko ljudi treba da strada ili pogine da bi neko počeo da razmišlja o nečijoj odgovornosti?”, izjavio je medijima Loncović.

Iz Planinarskog saveza Srbije su najavili da će Vojnoviću licenca planinskog vodiča biti trajno oduzeta. Obrazložili su da kao vodič treće kategorije za lake planinarske ture, Vojnović nije imao pravo da vodi grupe kroz opasne kanjone!

U Crnoj Gori je imao pravo jer za vodiče kroz kanjon Nevidio licence nema i tim se poslom bavi svak ko hoće, smije i može.

,,Znam pouzdano i primjere ljudi koji prvi put prođu kroz kanjon Nevidio, a drugi put već nekoga povedu”, izjavio je Loncović za Portal Analitiku. Istakao je da su u Crnoj Gori vodiči za kanjon Nevidio takoreći samoproglašeni vodiči, te da nije problem u tome da li neko ima licencu ili ne, već je problem u nepostojanju službe koja bi vršila provjeru licenci i vodiča.

Nakon incidenta iz nadležnog Ministarstva turizma izjave nije bilo. Turistička inspekcija se oglasila izjavom da oni ,,nemaju ovlašćenje za nadzor u pogledu posjedovanja licenci za pružanje usluga avanturističkog turizma, kao ni uslova pod kojima se ta djelatnost obavlja”.

,,Nepostojanje licenciranih turističkih vodiča za programe aktivnog boravka u prirodi je ozbiljan nedostatak u ukupnoj turističkoj ponudi zemlje. Godina već takve usluge promovišu i pružaju fizička lica koja nemaju potrebne vještine i znanja koja bi garantovala gostima bezbjednost”, kaže za naš list Velibor Ivanović iz NVO Za život voda Crne Gore.

On dodaje da se ta ponuda ,,na divlje” radi u saradnji sa turističkim agencijama širom Crne Gore, koje nude aranžmane znajući za taj problem, što ih čini saučesnicima. ,,Tako svake godine veliki broj gostiju koji posjete našu zemlju plaća usluge fizičkim licima za rafting, pecanja, paraglajding, kanjoning, jahanje konja itd. Turističke inspekcije takođe dobro znaju za sve to ali do sada nijesu pokazivale prećeran interes da reaguju i suzbiju tu, bez dileme, neprihvatljivu pojavu”.

A kad se dese problemi, pripadnici Gorske službe, po kanjonima i planinskim vrhovima spašavaju zalutale turiste.

Ratko Popović, planinar, jedan od autora Planinarskog vodiča Crne Gore potvrđuje da nema nikakve kontrole, ne izdaju se licence… ,,Kontrole nema ni po planinama, ni u nacionalnim parkovima. Ući u nacionalni park bez vodiča to je neprihvatljivo svuda u svijetu sem kod nas. Turisti iz inostranstva dođu opremljeni mapama pa sami idu i snalaze se. U nacionalnim parkovima samo se plaća ulaz, a mogao bi dio od tih ulaznica da ide za vodiče koji bi se starali o turistima”, kaže Popović za Monitor.

A kad se nadležni prenu, to izgleda ovako: dan nakon drame u kanjonu, Nikšićanin Marko Blečić ni kriv ni dužan platio je ceh nenadležnosti i neodgovornosti državnih službi.

Blečić koji je alpinista, planinar i pripadnik Gorske službe spasavanja, koji je učestvovao u više akcija spasavanja u kanjonu i van njega, kažnjen je sa 400 eura, jer nije ima dozvolu za kanjoning na teritoriji Šavnika. Zalomilo se da kažnjavanje baš počne od pripadnika Gorske službe iako do sada niko nije tražio dozvole niti je iko obajvio što je potrebno da bi se neko bavio kanjoningom, ni gdje bi se dozvola mogla izvaditi.

Ako je već divlja ljepota, treba utvrditi pravila i potruditi se da bude što manje opasna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo