Decenijama su su ljudi iz Crne Gore išli su na „privremeni rad” u Njemačku. I najčešće ostajali tamo da žive. U posljednje vrijeme dešava se obnut proces. Crna Gora, posebno Ulcinj i Bar, su sve interesantniji za život Njemcima

Hans Fischer i njegova supruga Gisela kupili su nedavno kuću u ulcinjskom Štoju, praktično na pjeni od mora. Time je ostvaren san ovog bračnog para iz Hamburga da penzionerske dane provode u svom domu, na obalama Mediterana.

Kako kažu, odlučili su se za Ulcinj jer su ovdje nekada ljetovali. „Život je ovdje znatno jeftiniji, nekako smo slobodniji, jer su mjere tokom pandemije u Njemačkoj bile mnogo oštrije. I svaki dan se kupamo. Evo i početkom novembra su idealne temperature vazduha i mora, posebno za nas koji dolazimo sa sjevera Njemačke”, kaže Hans navodeći da mu sve ovo liči na raj.

Tako nešto je i prije više od više od pet vjekova tvrdio njemački putopisac Arnold von Harf. On je 1497. godine putovao od Venecije prema Aleksandriji i dalje ka Svetoj zemlji, na hodočašće, i nekoliko dana je boravio u Ulcinju. Sa svog putovanja zabilježio je, njemačkom ortografijom, 26 riječi, 8 fraza i nazive brojeva na albanskom od 1 do 10, 100 i 1.000. Taj mali albansko-njemački rječnik prvi put je objavljen 1860. godine u Kelnu. Jedna ulica danas u Ulcinju nosi ime Arnolda fon Harfa.

Njemci su od sredine sedamdesetih pa sve do početka rata na području bivše Jugoslavije, punih 25 godina, bili najčešći gosti u Ulcinju. „Kada kažemo zlatno doba našeg turizma, onda mislimo na taj period koji su oblježili Njemci”, kaže ulcinjski hroničar i poznati turistički radnik Ismet Karamanaga.

Ovaj profesor njemačkog jezika ističe da su tada u Ulcinju gotovo svi mještani znali da se sporazumijevaju na njemačkom. Tradicija učenja njemačkog u ulcinjskim školama se nastavlja. Već godinama je, na primjer, u Ulcinju je od strane njemačke Vlade angažovan profesor Thomas Kumer, koji radi u ulcinjskoj srednjoj školi „Bratstvo-jedinstvo”. Mnogi mladi Ulcinjani su zbog odličnog znanja njemačkog jezika dobili stipendije vlade u Berlinu i studirali u toj državi.

Izgleda da je sada u toku suprotan proces. U ulcinjskim školama upisano je ove godine nekoliko mladih Njemaca. Istovremeno u Osnovnoj školi u Pečuricama, u centru Mrkojevića, plodnoj župi između Bara i Ulcinja, upisano ih je 10. Treba napomenuti da u toj vaspitno-obrazovnoj ustanovi nastavu pohađa još 12 učenika iz drugih zemalja, prije svega iz Rusije i Ukrajine.

Većina Njemaca na našem Primorju najradije kupuje gotove kuće ili stanove, jer se plaše birokratije i eventualnih problema u gradnji u zemlji čiji jezik većinom ne znaju.

Vjerovatno najzaslužnija osoba za njihov dolazak je Michael Bader, Njemac koji već 16 godina živi u Utjehi (Bušat), prekrasnoj uvali na putu od Ulcinja prema Baru. On ima lijepu kuću i izdaje apartmane, koji su puni gotovo tokom cijele godine. Michael je u čitavom ovom periodu najbolji promoter Crne Gore na njemačkom govornom tržištu, od 100 miliona ljudi, koje uz Njemačku uključuje Austriju, najveći dio Švajcarske i Lihtenštajn.

„Prošlog mjeseca je na njemačkoj državnoj televiziji emitovan promotivni film o Crnoj Gori u trajanju od 90 minuta. To je gledalo nekoliko miliona ljudi i odmah nakon toga mi je stiglo mnogo poruka od osoba koje su gledale film i koji su odlučili da dođu u Crnu Goru. U tom pravcu moramo više da radimo”, kaže popularni Michael Montenegro, koji dodaje da najviše potencijala za privlačenje Njemaca ima Ulcinj.

Njemci ne kupuju nekretnine samo na obali mora, već i u zaleđu. Oni žele mir i zelenilo, pa je to dovelo i do rasta cijena nekretnina. „Zbog crnogorskog Zakona o strancima, oko 200 Njemaca je otvorilo firme, kako bi mogli da ovdje borave duže od 90 dana. Mislim da je nužno to izmijeniti”, smatra Bader.

Navodeći razloge zašto se Njemci sve više odlučuju da život nastave u Crnoj Gori, on osim onih ekonomske prirode, posebno navodi pandemiju korona virusa.  „Mjere protiv pandemije su u Njemačkoj bile mnogo strože nego u Crnoj Gori”, kaže on. „Ljudi žele slobodu, da ne nose stalno maske, da nema velikih ograničenja kada odlaze u prodavnice. Ljudi se osjećaju kao da su u zatvoru, a toga u Crnoj Gori nema. Tu su i prirodne ljepote ove države, naravno”.

Iako Njemac, Bader kaže da se osjeća kao Crnogorac. „Ja ovdje živim, govorim naš jezik, crnogorski jezik osjećam kao svoj, ali ipak, imam njemački pasoš”, kazao je Bader koji je na stalnom boravku u Crnoj Gori. Tu kombinaciju ocjenjuje dobrom jer, kako napominje, može uvijek poći u Njemačku i vratiti se u Crnu Goru.

Među onima koji su posebno rado viđeni u Ulcinju je bivša njemačka ambasadorka u Crnoj Gori Gudrun Elisabeth Steinacker. Zbog njenih velikih zasluga za očuvanje i zaštitu Solane, uskoro će Skupština opštine donijeti odluku da ona bude proglašena počasnom građankom Ulcinja.

Karisma će raditi cijele godine, gosti uglavnom Njemci

Nakon rekordne ljetnje sezone u kojoj se tražio krevet više, vrata Azul Beach Montenegro by Karisma, kompleksa na početku ulcinjske Velike plaže, će prvi put biti otvorena tokom cijele godine.

PR menadžerka ovog rizorta Aleksandra Đakonović kaže da sezona i dalje traje i da su turisti uglavnom Njemci.

Osim za strane goste u Azul Beach Montenegro by Karisma su pripremili pakete i za goste iz susjednih zemalja.

Trenutno u Azulu boravi oko 350 turista. „Gosti su prezadovoljni ljepotama Ulcinja, a i ovo prekrasno vrijeme nam ide naruku”, kaže Aleksandra Đakonović.

Mustafa CANKA