Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje
Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.
Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.
Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.
Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.
Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.
Monitor se obratio Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) kojim rukovodi ministarka Vesna Bratić i pitao kakav je stav tog Vladinog resora kada je riječ o uvođenju vjeronauke u škole. „Još uvijek nijesmo zaprimili nijedan akt koji se odnosi na takav ili sličan zahtjev. Takođe, ni Temeljni ugovor još uvijek nije potpisan. Kada dobijemo takav ili sličan dopis po istom ćemo zauzeti stav”, odgovorili su. Dugoročno razmišljanje može i da pričeka.
Glavni urednik portala Kombinat, manifesta grupe mladih entuzijasta, Aleksandar Novović za Monitor napominje da eventualna manipulacija religijom ne dolazi iz viška znanja o njoj ili njenog uticaja, već iz neznanja. Prema njegovom mišljenju, ako vjeronauka doprinosi razumijevanju, onda doprinosi i znanju i svijesti o religiji i njenom položaju u društvu, i zato bi trebalo da sprečava manipulaciju. „U tom slučaju je u redu da postoji kao izborni predmet. Ako je u pitanju neka druga „igra“ ili neko misli drugačije i u problematiku uključuje mnoge druge faktore, političke, interesne, ideološke ili neke druge, onda to nije pitanje za mene. Bitno je znati da vjeronauka, sama po sebi, ne ugrožava sekularno ustrojstvo društva. Dokaz za to je i Jugoslavija, koja je kao sekularna država, odmah poslije rata imala vjeronauku kao fakultativni predmet u školama. Njeno konačno isključenje je bilo iz sasvim drugačijih razloga, ali ne iz straha da se potkopava sekularizam”, kaže on.
I Centar za građansko obrazovanje (CGO), Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) se snažno protive prijedlogu uvođenja vjerske nastave u zvaničan obrazovni sistem. „U Crnoj Gori su evidentirane 32 vjerske zajednice, a država je po Ustavu dužna da ravnopravno tretira sve njih i njihove vjernike, kao i one koji nisu vjernici. Umjesto da svaka vjerska zajednica dobije pravo da sprovodi vjersku nastavu u državnoj školi, država treba da obezbijedi da sva djeca upoznaju realnost, da se obavijeste da u Crnoj Gori žive ljudi i djeca koji imaju različita religiozna vjerovanja, kao i oni koji ih nemaju, i da svi imaju podjednako pravo da tako razmišljaju”, navodi se u zajedničkom saopštenju tih nevladinih organizacija.
U kontekstu u kojem je Crna Gora već opterećena dubokim nacionalnim, političkim i vjerskim podjelama, uz aktivan sukob između SPC i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), konstatuju, uvođenje vjeronauke u škole bi izvjesno potenciralo konfesionalne podjele. „I društvo izložilo riziku da, umjesto generacija tolerantnih na vjerske razlike, iz obrazovnog sistema izlaze ljudi koji će podjele na kojima su vaspitavani nastaviti da produbljuju kada stasaju za donošenje političkih odluka”.
Krivokapić upozorava da bi se, sudeći po lošim ocjenama rezultata našeg obrazovanja, što dokazuje i nisko rangiranje Crne Gore na PISA listi, primarno trebalo pozabaviti reformom obrazovnog sistema. „To podrazumijeva i dodatno obrazovanje u vezi sa prioritetnijim oblastima – poput ekologije, zdravlja, društvenih odnosa, praktičnih vještina i popularizacije nauke”.
Novović kaže da bi bilo potrebno fokusirati se i na potpuno nove metode u sticanju znanja, koje su prijemčivije novijim generacijama. „Tržište rada, ali i kultorološki okvir u kojem se kreće društvo, se mijenjaju iz godine u godinu, a obrazovanje koje djeca dobijaju itekako kaska za duhom vremena”.
Ima i onih koji se zalažu za to da vjeronauka dobije status obaveznog predmeta. Na društvenim mrežama, gdje propagiraju te stavove, kao glavni argument navode to što se vjeronauka izučava i u mnogim evropskim školama, na primjer u Francuskoj ili Njemačkoj.
„Zaboravljaju” da spomenu da su te države proživjele humanizam, renesansu i industrijske revolucije. U Crnoj Gori vrijeme je sporije teklo. I teče. Mi smo društvo koje nije doživjelo ni seksualnu revoluciju.
Zato bi Vlada, na čelu sa premijerom Zdravkom Krivokapićem, trebalo da se posveti unapređivanju postojećeg obrazovnog sistema na osnovu građanskih vrijednosti, propisanih Ustavom. Ili da barem, za početak, za to stvori elementarne uslove. Pojedine škole danas nemaju čak ni funkcionalne toalete ili sportske terene.
Uglavnom, ako zaživi zamisao mitropolita SPC u Crnoj Gori o uvođenju vjeronauke u državne škole, podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje.
Andrea JELIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice