Dok su se mnogi, u raznim prilikama pitali gdje i šta čini, predsjednik Crne Gore bio je, sva prilika, posvećen izučavanju pitanja energije, emisije štetnih gasova, klimatskih promjena i zaštite životne sredine kao takve. Evo neko doba hoda po svijetu i objašnjava kako ćemo, kroz koju godinu, postati uzor zemlja, sa zelenom energijom i minimalnom emisijom gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.
Ovih dana Vujanović je na svjetkom samitu o energetskoj budućnosti u Abu Dabiju objasnio kako Crna Gora, kao članica Energetske zajednice, ima za cilj dostizanje udjela energije iz obnovljivih izvora od 33 odsto u ukupnoj bruto potrošnji finalne energije do 2020. godine. Fino.
Predsjednik misli globalno. Ukazao je da će do 2050, globalnoj populaciji trebati približno 80 odsto više energije nego danas. Zadovoljavanje tako rastuće tražnje nameće, kaže, ogromnu obavezu drastičnog smanjenja emisija gasova staklene bašte, kako bi se izbjegle najgore posljedice klimatskih promjena.
,,Zato je neophodno povećati učešće energije iz čistih izvora, uključujući izvore obnovljive energije, uz postepeno ukidanje fosilnih goriva. Tu je već i ostvaren značajan napredak – upotreba obnovljive energije dostigla je rekordni nivo u 2015. godini i nadmašila povećanje upotrebe fosilnih goriva u periodu od 2011. godine”, rekao je Vujanović.
Samo malo pažljivije čitanje onoga što Vujanović priča otkriva savršen nesklad: ako ćemo do 2020, za dvije – tri godine dakle, imati 33 odsto energije iz obnovljivih izvora, kako to da oni još od 2015. nadmašuju upotrebu fosilnih goriva? Odgovor se skriva u nejasnom definisanju toga šta su obnovljivi izvori energije. Predsjednik jednom računa male i mini hidroelektrane, vjetroelektrane i korištenje sunčeve energije, drugi put mu u računicu ulaze velike hidroelektrane.
Po definiciji, obnovljivi izvori energije su oni koji se nalaze u prirodi i obnavljaju se u cjelosti ili djelimično, posebno energija vodotokova, vjetra, neakumulirana sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija i dr.
Hidroelektrane, velike i male, nedvojbeno su obnovljivi izvori energije. Prema podacima sa sajta Elektroprivrede Crne Gore HE Perućica je u 2015. godini proizvela 783,36 gigavat sati električne energije. Hidroelektrana Piva je 2015. proizvela 631,04 GWh. Iste godine u termoelektrani Pljevlja proizvedeno je 1411,6 GWh energije. Kad se zbroje dvije hidroelektrane proizvodnja im je 1414 GWh račun pokazuje da iz obnovljivih i neobnovljivih izvora električne energije dobijamo – isto. Ako se u računicu uključe i male elektrane, obnovljivi izvori su u maloj prednosti.
U sklopu EPCG radi sedam malih elektrana: Podgor, Šavnik, Rijeka Mušovića, Rijeka Crnojevića, Lijeva Rijeka, Slap Zete i Glava Zete. ,,Ukupna energija koju ove elektrane mogu da proizvedu je približna onoj koju HE Perućica proizvede za četiri dana objašnjava za Monitor dobro upućena sagovornica. Prema nekim izvorima, kad bi bile izgrađene sve moguće male elektrane, proizvodile bi 425 GWh godišnje. Premda, stručnjaci se ograđuju jer smatraju da hidropotencijal crnogorskih rijeka nije dobro procijenjen.
Kako je za TVCG rekla ministarka ekonomije Dragica Sekulić u ovom trenutku je potpisano 25 ugovora i izdate su koncesije za 49 malih elektrana. Najavila je da će uslijediti ,,utišavanje” davanja ove vrste koncesija i objasnila da su one izdate na ,,20 do 30 godina” a da je radni vijek minielektrana sto godina. Država im garantuje otkup i cijenu 12 godina. I ona je ocijenila da smo ,,jako blizu” procenta od 33 odsto energije dobijene iz obnovljivih izvora ,,u smislu potpisanih ugovora i izdatih koncesija”.
Grešna duša mogla bi pomisliti da se priča o obnovljivim izvorima u kojoj se računaju samo male i vjetroelektrane koristi kako bi se, poznati interesi porodice bivšeg premijera Mila Đukanovića, koji je koncesije za mini eklektrane dao sinu, upakovali u evropske standarde i svjetske težnje. Sve u cilju dobijanja zelene energije, u skladu sa propisima EU, građani Crne Gore uz račun plaćaju stavku OIE – obnovljivi izvori energije. Na računu od oko sto eura, koliko otprilike potroše oni koji se griju na struju, ta naknada iznosi euro i po. Iz naših u njihove džepove.
Kad se hvale udjelom obnovljivih izvora u proizvodnji energije, zvaničnici izostavljaju priču o drugom bloku Termoelektrane. Kako će taj veliki neobnovljivi izvor uticati na zastupljenost obnovljivih izvora, niko javno ne računa. Još jedna tema koju radije izostavljaju su evropski propisi prema kojima bi Termoelektrana nakon 31. decembra ove godine smjela da radi sa ograničenim kapacitetom.
TA Pljevlja puštena je u rad 1982. Prema direktivi EU elektrane koje spadaju u grupu tzv. postojećih elektrana – koje su dobile građevinsku dozvolu ili dozvolu za rad prije 1. jula 1992. godine – u periodu od 1. januara 2018. godine do 31. decembra 2023. godine mogu raditi ukupno 20.000 sati. Poslije 1. januara 2024. ne mogu raditi ako ne udovoljavaju kriterijumu ograničenja emisija nekih polutanata (SO2, NOx i čestica prašine), piše u Strategiji razvoja energetike do 2030. urađene 2014. Tada je 2018-a izgledala daleko.
Na pitanje hoće li postojeća termoelektrana biti modernizovana i nastaviti da radi, ako i kad počne da radi čuvena TE Pljevlja II – javnost ne zna odgovor. U Vladinoj Strategiji piše da bi nova termoelektrana mogla da proizvodi godišnje 1360 GWh. Ako se stari blok zatvori kad se otvori novi – imaćemo struje približno kao i sad.
,,Obnovljivi izvori električne energije, bez velikih elektrana, pored pozitivnih, efekata, imaju i neke negativne efekte u elektroenergetskom sistemu”, priznaje Vlada u Strategiji razvoja energetike. Prosto: kad koristiš vjetar, zavisiš od toga koliko duva, potok na kojem je mini elektrana, ako nema kiše, presuši.
,,Probleme” sa prirodom ovih dana imaju i velike hidroelektrane. U akumulacijama je nizak nivo vode i struju trenutno uglavnom dobijamo iz Pljevalja. Pojednostavljeno, objašnjavaju upućeni, najjeftinija struja u Crnoj Gori dobija se iz Perućice koja je dijelom akumulaciona, dijelom protočna elektrana. Tom energijom najteže je ,,upravljati” jer proizvodnja zavisi od količine vode – može da se jednim dijelom smanji, ali ne i da se ,,uštedi”. Nešto je drugačije sa Pivom, koja, kao velika akumulacija, može da se koristi po potrebi. Ako ima dovoljno vode.
Priča o struji u Crnoj Gori prepuna je nepoznanica začinjenih, kad treba, prstohvatom mistifikacije. Jednoga dana stigne vijest da izgradnja drugog bloka TA samo što nije počela, narednog nas izvijeste o problemima u češkim bankama zbog kojeg se ne zna hoće li i kad će stići investitor iz te zemlje; priča o hidroelektrani na Morači naizmjenično bukti i zamire; male i vjetroelektrane se, po potrebi, dižu u zvijezde ili se nihova izgradnja ,,utišava”. Nije poznat nikakav plan države u vezi sa snabdijevanjem najvećeg potrošača u Crnoj Gori – KAP –a. Godinama su im građani plaćali struju, sad je kupuju drugdje, hoće li im zatrebati ovdje proizvedena struja i hoće li im je država opet velikodušno obezbijediti – ne zna se.
Svašta se može uočiti, samo ne ozbiljan državni plan. Htio čovjek, ne htio, poređenja mu grebu po vratima. Struja je u Crnu Goru stigla samo 28 godina nakon što je u Njujorku izgrađena prva električna centrala na svijetu. Povodom krunisanja Nikole I Petrovića, 1910. na Cetinju je puštena u rad prva električna centrala u Crnoj Gori. Struja koju sada trošimo potiče u ogromnom procentu iz tri izvora napravljena tokom 22 godine – od 1960, kada je u rad puštena HE Perućica, preko 1976. od kad radi Piva, do 1982. i početka rada TA Pljevlja.
Ovoj vlasti, na neki način simbolično, najuspješniji posao za više od četvrt vijeka je tunel. Onaj kroz Sozinu.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice