Povežite se sa nama

INTERVJU

NAIM LEO BEŠIRI, IZVRŠNI DIREKTOR INSTITUTA ZA EVROPSKE POSLOVE, BEOGRAD: Raspad autokratija ostavlja za sobom haos

Objavljeno prije

2 godine

na

foto: privatna arhiva/facebook

Vučić neće uraditi ništa suštinski lijepo, epohalno niti istorijski, a najvjerovatije će biti zapamćen kao „trgovac“ koji se enormno obogatio, a sudovi nisu nikada otkrili kako

 

MONITOR: Mediji na Kosovu i u Srbiji prenose navodne sadržaje predloga za dogovor između Kosova i Srbije. Ređaju se nepotvrđeni prijedlozi Francuske i Nemačke, Kontakt grupe… Tvrdi se da je rješenje statusa Kosova veoma važno Zapadu zbog sukoba sa Rusijom?

BEŠIRI: Svi rokovi za rešavanje višedecenijskog problema u odnosima između dva društva su odavno prošli. Nekadašnji šešeljevac u Miloševićevoj vlasti u poslednjih deset godina vladavine samo odlaže neizbežno − da se suoči sa posledicama zločinačke politike vlasti u kojoj je učestvovao. Nikada neće biti dobar trenutak za rešavanje pitanja koje je mitologijom postalo istinski važno mnogima u Srbiji. Međutim, svaki naredni trenutak teži je pre svega za Srbe na Kosovu i njihovo blagostanje. Jasno je da su vodeće zemlje razumele da zamrznuti konflikt nije najbolje rešenje za budućnost, a skoro dva miliona građana Kosova ne želi zajednicu sa Srbijom. Malo je rešenja koja su idealna, a za sada su lideri u Beogradu i Prištini pokazali da nisu spremni za kompromis. Iako ne znamo kakvo rešenje predlažu dokumenta, neka forma međusobnog priznanja sa stolicom za Kosovo u UN-u, najverovatniji je početak raspleta gordijevog čvora koji na kraju tunela ima dugo očekivani trajni mir, pre svega između Albanaca i Srba. Ruska agresija u Ukrajini samo je ubrzala proces raspleta, ali za sada nemamo garancije za uspeh pregovora.

MONITOR: Aleksandar Vučić je u posljednjem intervjuu izjavio da čeka jos bolju ponudu za ustupke koje bi napravio kada se radi o sporazumu sa Kosovom. Čini se neobično neopreznom ova njegova izjava. Kako Vama izgleda taj, bar na prvi pogled, amaterski potez političara sa neskrivenom namjerom da bude upamćen kao državnik?

BEŠIRI: Predsednik Vučić odavno je poznat kao „trgovac“. I dok pregovara o sudbini „najskuplje srpske reči“, pokazalo se da za sada ne mari za oportunitetni trošak izgubljenih godina i decenija života nadolazećih generacija. Istovremeno, radikalizuje društvo oštrim jezikom svojih glasnogovornika prema regionu, vojnim usklicima i hvalospevom o jačanju srpske vojske. Kada to nije dovoljno, godinama oživljava Miloševićev narativ o zlom Zapadu i Evropskoj uniji kao ucenjivačkoj velesilici koja je pred raspadom, ne bi li smanjio podršku građana za članstvo. U svim ovim naporima, vladavina koja je sada već duža od vremena koje je na tronu proveo „balkanski mesar“, Vučić je vrlo uspešan i ništa ne prepušta slučaju. Jedno je sigurno, Vučić neće uraditi ništa suštinski lepo, epohalno niti istorijski, a najverovatije će biti zapamćen kao „trgovac“ koji se enormno obogatio, a sudovi nisu nikada otkrili kako.

MONITOR: Nemačka i Francuska se nisu složile u vezi sa politikom proširenja EU. Dok Emanuel  Makron zagovara neku vrstu alternative tome kroz Evropsku političku zajednicu, Olaf Šolc je mnogo bliži nastavku integracija u punopravno članstvo, prije svih, zemalja Zapadnog Balkana. Kakvi su izgledi da se prihvati prijedlog njemačkog kancelara Šolca o odustajanju od donošenja odluka konsenzusom u EU, kao putu i za lakše donošenje odluka u vezi sa našim regionom?

BEŠIRI: Ideja o ukidanju glasanja konsenzusom i proširivanju liste politika u kojima se glasa kvalifikovanom većinom, stara je još od ustavnih reformi u EU u Lisabonu 2009. Teško da će se manje zemlje evropskog bloka odlučiti svojevoljno da se odreknu jedinog garanta zaštite nacionalnih interesa. I dok čekamo da se unutrašnja politika donošenja odluka reformiše, zemlje Zapadnog Balkana su u istom sosu. Istina, Makron se ne protivi proširenju EU koji bi podrazumevao priključenje Islanda, Norveške ili Švajcarske. Makron se protivi uvođenju još neuređenih društava u kojima cveta korupcija, kriminal i bezakonje i gde su ljudska i manjinska prava ugrožena. Tri pomenute zemlje su konsolidovane demokratije, s istorijom vladavine zakona gde ljudska i manjinska prava po pravilu uživaju jedan od najviših standarda. Kada bi odlučile da aktiviraju aplikaciju za članstvo, pregovori bi trajali manje od šest meseci. To se ne može reći za naše zemlje koje su rekorderi u nesprovođenju spostvenih zakona, a kamoli pravila EU. Ukoliko se Crna Gora i Srbija značajno ne uozbilje, mogle bi da postanu drugorazredni članovi političkog dijaloga, što trenutno to i jesu.

MONITOR: U BiH su održani izbori sa velikim brojem neregularnosti. Odluke koje je visoki predstavnik, Kristijan Šmit, donio u noći poslije izbora, dočekane su različitim komentarima, sve do optužbi da Šmit ne unosi red već da favorizuje HDZ BiH. Kako  ocjenjujete Šmitove odluke i može li on, koristeći i dalje Bonska ovlašćenja, dovesti BiH do mesta kandidata za EU u decembru, što je, uz teške uslove, ponudila EK u svom godišnjem izvještaju?

BEŠIRI: BiH ne ispunjava osnovne uslove da postane zemlja kandidat. Povrh toga, u dva navrata su vlasti u Sarajevu dobijale taksativne preduslove za kandidaturu. U jednom od njih, ispunili su svega pola jednog uslova, od čitavih jedanaest. Evidentno je da bez ustavnih reformi, BiH će dugo biti tužan politički sklop. Krivca treba tražiti upravo među političarima sva tri konstitutivna naroda koji decenijama huškaju svoje glasačke mašinerije od toga da ne veruju drugom do toga da se međusobno mrze. Umesto da ujedinjuju društva i narode, uradili su sve da seju strah i strepnju, a i dan-danas im deca idu u segregisane škole. To nije dobro i traganje za rešenjem se mora hitno nastaviti. U suprotnom, emigracijom će se građani BiH priključiti EU daleko pre no što BiH dobije status kandidata.

MONITOR: Olaf Šolc je nedavno pomenuo i potrebu da EU ima sopstvene bezbednosne snage, između ostalog. Mada se ta tema ne pojavljuje  prvi put, koliko njeno ponovno ubacivanje u fokus EU spoljne i bezbjednosne politike, pokazuje da su Nemačka i dio Unije, svjesniji svoje ranjivosti od kako je počela agresija Rusije na Ukrajinu?

BEŠIRI: Od De Gola govori se o jakoj evropskoj vojsci i iako je u poslednjih nekoliko decenija teoretisana i više puta inicirana – pa čak i dobijala neke obrise u vidu borbenih grupa u Strazburu, godina 2022. je ta kada će EU napraviti prve korake ka izgradnji vojnih borbenih snaga pod komandom Brisela. Od Drugog svetskog rata, NATO je bio garant bezbednosti i slobode evropskim državama. Posle dolaska Trampa na vlast i gotovo ukinutih odnosa sa Evropom tokom njegovog mandata, EU sve ozbiljnije radi na formiranju plavo-žutih šlemova. Agresija Rusije u predvorju EU, uplašila je deo članica na Baltiku i u Skandinaviji, što je rezultiralo i da dve istorijski neutrane zemlje podnesu zahteve za članstvou Paktu. I dok se ne formira stajaća vojska EU, NATO će i dalje biti zadužen za mir.

MONITOR: Često se govori da je ovaj deo Balkana čvorište sukoba interesa velikih sila. Možemo li odmjeriti koliko je to dokazivo i uopšte blisko realnoj evropskoj i globalnoj geostrateškoj dinamici?

BEŠIRI: Srbija, Crna Gora i sve ostale zemlje Regiona zajedno, predstavljaju nekoliko tačaka na globusu. Nismo mi ništa više ili manje bitni nego što naša siromašna društva − bez razvijene infrastrukture i sa ogromnim odlivom mozgova mogu da predstavljaju. Ipak, ne zanoseći se previše, možemo primetiti važnost koju Srbija i Region predstavljaju za Rusiju u ratu, koji ona vodi sa „zlim Zapadom“. Njena pisutnost u svim porama društva podriva ključne aspekte članstva u EU, od vladavine prava, borbe protiv korupcije i kriminala do zajedničke spoljne i bezbednosne politike. Rusiji ne odgovara stabilan region, jer u zemljama u kojima postoje jake političke institucije, efektivna borba protiv korupcije i kriminala i gde je obrazovanje na visokom nivou, propagandna mašinerija Kremlja − nemoćna je. SAD i EU žele da uguše taj maliciozni uticaj koji jedna autokratija ima na druge jer se istorijski pokazalo da se takva vlast raspada i kad ode, za spobom ostavlja opustošena društva puna siromaštva i izbeglica. Kako je svim zemljama u regionu nacionalni interes članstvo u EU − onda bi i izbor svrstavanja trebalo da bude logičan, ali u slučaju Srbije, izgleda da se „ljube“ rublje.

 

Berbok pokušava da oživi Berlinski proces

MONITOR: Kako ocjenjujete domete sastanka u okviru Berlinskog procesa gdje su napravljeni dogovori o većoj slobodi kretanja i međusobnom priznavanju diploma između zemalja Zapadnog Balkana, a koji je najavljen kao značajan uspjeh Procesa od strane njemačke ministarke inostranih poslova, Analene Berbok?

BEŠIRI: Vidljiv je zaokret od Otvorenog Balkana ka Berlinskom procesu u poslednjih godinu dana. Iako naizgled komplementarni procesi, glavna zamerka Otvorenom Balkanu je njegova neinkluzivnost. Odnosno – izostanak Kosova, Crne Gore i BiH. Berlinski proces je inkluzivan, ali je odlaskom Merkelove zatajio i Berbok pokušava da ga oživi. U tome joj izgleda pomaže i Eskobar što je i još jedan dokaz o usaglašenosti SAD-a i EU po pitanju rešavanja odnosa Beograda i Prištine. Istovremeno, visoki izaslanik Bele kuće je više puta naglasio da je inicijativa premijera Albanije i Makedonije, ali i predsednika Srbije, dobrodošla. Dogovor koji potencijalno dovodi do sprovođenja politika priznavanja diploma i kvalifikacija može ohrabriti migraciju radnika, ali i pospešiti određene industrije u Regionu. Ipak, dok lideri Zapadnog Balkana ne pokažu zrelost i ne upregnu ovo malo institucija što imaju da primene dogovore, još jedan hvaljen događaj može ostati mrtvo slovo na papiru. I neće biti usamljeno.

 

Nova vlada Srbije djeluje kao anti-zapadna i anti-EU

MONITOR: Novu Vladu Srbije Aleksandar Vučić je već oročio na „rok trajanja“ od oko najviše dvije godine. Kako izgleda ova Vlada?

BEŠIRI: Po svom sastavu i analizirajući govor premijerke Brabić, nova Vlada deluje da je anti-zapadna i anti-EU. Propuštena je prilika da se Srbija svrsta, da kaže drugo istorijsko „njet“ i da krene prvog dana posle toga, u rešavanje pitanja Kosova. To bi odblokiralo druga poglavlja i uz dvogodišnje istinske napore Srbija bi mogla da privede pregovore kraju, da bi bila spremna da postane članica EU do 2030. Međutim, trgovac opet smišlja strategiju prodaje u kojoj on misli da ima proizvod za prodati. Ubeđen sam da premijerka a i predsednik, više ne mogu da prodaju maglu na evropskom tržištu i da bi se vlast uskoro mogla suočiti sa sankcijama Evropke unije. Ukoliko bi do toga došlo, radikalski duh bi bio razotkriven do kraja, a sijaset manjina u Vladi ne bi mogli da sakriju činjenicu da tom Vladom upravlja Vučić, a ne neki privremeni ministri i premijerka na lizing.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

1 dan

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje

Objavljeno prije

1 dan

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije

 

 

MONITOR: U ovonedjeljnom saopštenju ocijenili ste da Crnu Goru vuku unazad parlamentarne političke stranke, kriminalne grupe i korumpirane ustanove, parapolitička crkva, vladina politika, predsjednik države, predsjednik parlamenta, birači koji glasaju za ovakve partije…Nije, čini se, ostao gotovo niko od onih koji imaju političku moć?

BOJOVIĆ:  Riječ je o saopštenju GI „21.maj“ i odražava naše mišljenje o političkim i društvenim prilikama u Crnoj Gori. Crnogorsku državu i društvo decenijama guši samoživa, kleptokratska i  kolaborantska politička klasa. Kada tome dodamo SPC koja je bila i ostala političko i asimilatorsko oruđe srpskog nacionalizma, kao i većinski dio političke javnosti koja je po pravilu objekat stranačkih, tuđih ili klerikalnih interesa, onda je jasno da je tamo gdje stanuje aktuelna „politička moć“ najtanji oslonac za progresivne, pravedne i prosvijećene društvene politike. Ipak, ohrabruje činjenica da su političke stranke sve više delegitimizovane o čemu svjedoči i istorijski najniži odziv birača na proteklim parlamentarnim izborima.

MONITOR: U posljednjim javnim istupima oštro kritikujete i vlast i opoziciju. Gdje je onda rješenje?

BOJOVIĆ: Decenijama u svojim javnim nastupima govorim o pogubnoj crnogorskoj partitokratiji koja je nakon smjene DPSovog režima dodatno eskalirala. Istovremeno, dugi niz godina su vlast i opozicija dio istog problema i on se uvijek svodi na partijsku okupaciju države i marginalizaciju civilnog društva i slobodnog nestranačkog mišljenja. DPS i njegovi sateliti su tokom dugotrajne vladavine sve činili da državu prisvoje i materijalizuju, dok je današnja vlast ili dojučerašnja opozicija postala čuvar gramzivih tekovina prethodnog režima. Rješenje za crnogorski partitokratski čvor trenutno ne postoji ali je na tragu rješenja svaka građanska akcija, svaka slobodna misao i svaki politički otpor koji je posvećen raskrinkavanju i kritici političara i stranaka koji su kolektivno kontaminirali društvene i političke odnose u Crnoj Gori. Treba uvijek imati u vidu da su, bez obzira na programske razlike, vladajuće i opozicione stranke srodnog karaktera i prije svega interesne i marionetske organizacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

1 sedmica

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

MONITOR: Šta tu može da se uradi?

SOŠIĆ: Započet je rad na nekoliko važnih zakona – prije svega mislim na Zakon o javnim ustanovama i Zakon o javnim preduzećima. Valjalo bi iskoristiti tu šansu da se stvore temelji za reformu tih sektora.

Zakon o javnim ustanovama je možda važniji jer će se odnositi na naveći broj zaposlenih u javnom sektoru. Da pojasnim: Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sa svojim procedurama kadrovskog planiranja te zapošljavanje uz testiranje i transparentnost, odnosi se tek na oko 10 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru, ili 10.200 službenika i namještenika. Svi ostali se zapošljavaju i rade primarno na osnovu opštih propisa o radu (Zakona o radu).

Tako, od 47.284 zaposlenih na centralnom nivou, 30.700 rade u javnim ustanovama (zdravstvo, prosvjeta, kultura…). Svi oni zasnivaju radni odnos u skladu sa Zakonom o radu, kao i zaposleni u privatnom sektoru. To znači da nema procedura javnih konkursa, kadrovskih planova, testiranja, kategorisanja radnih mjesta, precizno definisanih uslova… Najveći dio zapošljavanja obavlja se po pojednostavljenim procedurama koje su podložne zloupotrebama.

Crna Gora je jedina zemlja u regionu koja nema ili zakon o javnim ustanovama ili propis kojim je definisano zapošljavanje u ovom sektoru na detaljniji način od opštih propisa o radu.

MONITOR: To nas dovodi do sistema obračuna zarada u javnom sektoru i pitanja njegove pravičnosti?

SOŠIĆ: Tražiti logiku u sistemu zarada u javnom sektoru Crne Gore je uzaludan posao. A stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti.

Spajić  je krajem godine objavio da se odustalo od izmjena zakona o zaradama u javnom sektoru, dok se ne sprovedu analiza svih primanja u javnom sektoru. Mi smo mislili da to rade još od kada su prije godinu dana formirali radnu grupu za izmjenu ovog zakona. Iako su gotovo svi članovi Vlade početkom prošle godine najavljivali radikalne izmjene koje bi zauzdale prohtjeve sinidkata javnog sektora, na kraju je objavljen nacrt zakona koji se, gotovo u potpunosti, bavi samo povećanjima zarada rukovodnog kadra i javnih funkcionera.

Kako će se odraditi analiza koju najavljuju ja nisam siguran – Ministarstvo finansija ne vodi registar zarada svih zaposlenih u javnom sektoru, iako mu je to zakonska obaveza. Istovremeno, projekat centralizovanog obračuna zarada nije zaživio – još uvijek su čak i neka ministarstva van ovog sistema, a ustanove nisu ni krenule da se integrišu (na primjer, svaka od oko 250 obrazovnih javnih ustanova sama obračunava zarade za svojih oko 20 hiljada zaposlenih). Sem što ovo dovodi do grešaka, nepotpune evidencije, tužbi protiv države, to onemogućava da se donose razumne, podacima potkrijepljene, odluke jer da bismo reformisali sistem prvo bi valjalo da znamo osnovne podatke o njemu, a to sada nije slučaj.

MONITOR: Da pređemo onda na bolje vijesti – nedavno smo dobili budžet za ovu godinu. Šta nam on donosi?

SOŠIĆ: Budžet je samo odraz politika Vlade – ništa se u njemu ne odlučuje nego se pravi plan za finansiranje već donijetih odluka. Stoga je sada glavno pokrenuti mjere koje će učiniti da budžet za 2026. godinu izgleda drugačije.

Tu prije svega mislim na potrebu da se na osnovu analiza potrošnje uđe u hrabrije rezove tekućeg budžeta i troškova adminstrativnog aparata. Predlagali smo analize potrošnje (spending reviews) za fiskalnu strategiju i tada nam je rečeno da prijedlog nije prihvaćen, ali da će oni svakako raditi nešto slično. Čekamo na takvu inicijativu već godinama ali, iako može zvučati čudno, Ministarstvo finansija se mnogo ne obazire na štednju i čuvanje novca.

Nema boljeg primjera od informacija koje Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kvartalno dostavlja i koje niko ne čita. Gotovo 20 miliona našeg novca je u 2024. godini otišlo za izgubljene sporove i troškove sudskih postupaka. U posljednjem Izvještaju podvukli su i boldovali da se uporno obraćaju institucijama, ali ih svi ignorišu i direktno proizvode štetu po budžet bez ikakve odgovornosti. Da bi se taj problem riješio nije dovoljno da neko smanji potrošnju. Potrebno je da se cijeli  proces okrene naglavačke i vrati u normalu.

To nisu jednostavne radnje u kojima će neko da odluči i kroz prijedlog budžeta predvidi da će se u narednoj godini trošiti manje na nekoj poziciji. Ovdje se radi o potrebi iskorjenjivanja dubokih problema koji su metastazirali i zahtijevaju sistemski rad – novi propisi, novi ljudi, nove prakse.

Osim ovoga, nadam se da će se nešto raditi i na nadzoru budžetske potrošnje.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Mislim da je jedna od ključnih stvari na dnevnom redu reforma kapitalnog budžeta. Vrijeme je da se podvuče crta i da se jasno kaže da je način na koji se do sada radilo besmislen – skup, komplikovan, nedjelotvoran, pa građani treba da budu ljuti što decenije prolaze od ideje do realizacije.

U kapitalnom budžetu za ovu godinu evidentiramo dodatno pogoršanje situacije. Imamo ogroman broj projekata – 346 projekata (prošle godine ih je bilo 332), a tome treba dodati i čak 180 manjih projekata koje su poslanici u posljednjem trenutku dodali kroz zaključak budžeta. I sve to treba da sprovode dvije Uprave i da o tome izvještavaju.

Ove godine uz kapitalni budžet nije usvojen zaključak Skupštine koji smo imali u 2024. godini, a obavezivao je Vladu da kvartalno izvještava o izvedenom stanju po pojedinačnim projektima. Nadam se da će, pored toga, poslanici naći način da razmotre potrošnju i da će se usredsrediti na sistemske promjene – kako učiniti da sa ograničenim sredstvima koja imamo gradimo brže i bolje i da građani što prije osjete korist od tih ulaganja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo