Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Našim džadama

Objavljeno prije

na

Jednu običnu vožnju taksijem po glavnom gradu Crne Gore na kratko prekida glas dispečera: „Neko slobodan za ulicu Milana Mladenovića?”. Pomislio bi čovjek da se vozi kroz metropolu, kada čuje da jedna od ulica, zasluženo, nosi naziv rokenrol zvijezde iz Beograda. Beograđanina, taman onoliko koliko Sarajlije, Zagrepčanina ili Podgoričanina. Ipak, od svih gradova koje je obilježio svojim radom, Podgorica je prva njegovim imenom ukrasila ulicu u martu 2011. godine. Na Zabjelu. Beograd je to uradio tri mjeseca kasnije, a Zagreb uz ogromnu buku u parlamentu i medijima protekle godine. Na kraju zagrebačke priče ostaje Jergovićev zaključak da je čovjek dobio ulicu ne zbog vrijednosti svojih djela već zbog svoje nacionalnosti. Političke igre su pokvarile događaj.

Ni kod nas frontmen EKV-a nije dobio ulicu zbog toga što su gradski oci odrasli na njegovoj muzici i porukama mira koje je slao ratnih devedesetih ili prepoznali njihov značaj. Srećom imali su dovoljno sluha da uvaže zaslužne građane Republike Zabjelo i daju im ulogu krštenog kuma. Šteta što češće ne upražnjavaju ovu praksu. Evo im ovih dana prave prilike.

NVO Crnogorska Alternativna Kultura je ukazala da Podgorica osim bronzane ploče koja obilježava mjesto rođenja Borislava Pekića nema ulicu sa imenom jednog od svojih najvećih sinova. Pekić je ispunio i zakonski okvir od dvadeset godina od smrti, a to svakako zaslužuje svojim statusom ikone grada. O vrijednosti njegovog književnog opusa je suvišno govoriti. Ulice nigdje. Radi poređenja – u Beogradu jedna škola na Bežaniji, ulica na Vračaru i ogranak Biblioteke grada nose njegovo ime. Srbija mu se odužila i štampanjem poštanske marke sa njegovim likom. U Podgorici je, do daljnjeg, Pekićevo ime nosila jedna ulica makar na jedan dan.

Glavnom gradu ipak ne manjka zaslužnih građana. Naš nedjeljnik je već pisao o zaslugama Šeika Zaida Bin, Sultan Al Nahijanu koji je po odluci donijetoj na Skupštini glavnog grada 23. januara ove godine dobio ulicu koja prolazi pored Atlas Capital centra. Istom odlukom ulicu je dobio i Baku – glavni grad Azerbejdžanam a most Vinston Čerčil.

Srećom tu se stalo sa egzotikom. Među 25 novoimenovanih ulica i bulevara mjesto su našli i trebinjski heroj Srđan Aleksić i jedna od pravih domaćih legendi – Dragan Radulović. Za njegovu ulicu su se već neko vrijeme zalagali Fejsbuk aktivisti. Na kraju Predloga jasno stoji da je u septembru protekle godine Vlada dala saglasnost da se podigne spomen obilježje „humanisti Srđanu Aleksiću i piscu Draganu Raduloviću, prije isteka zakonskog roka”. Samo četiri dana nakon donošenja odluke o imenovanju ulice, pada dvadeseta godišnjica od herojske tragične pogibije Srđana Aleksića. Sa njom i ispunjenje roka. Šest dana prije usvajanja predloga o imenovanju ulica Vlada je dala saglasnost da se prije isteka zakonskog roka podigne spomen obilježje Šeiku Zaidu Bin, Sultan Al Nahijanu, preminulom 2004. godine.

Rođeni Mojkovčanin Milovan Đilas će sačekati 2015. godinu kako bi ispunio uslove za ulazak u proceduru. Iako je njegovo ime nekoliko puta predlagano, u oktobru 2011. je odlučeno da se sačeka do isteka zakonskog roka. Uzrok ovome je njegova kontroverzna biografija. Beograđani nijesu čekali Đilasovu rehabilitaciju. Mjesec dana prije podgoričke odluke, on je dobio spomen ploču na adresi na kojoj je živio – Palmotićevoj 8 u Beogradu. U Đilasovom rodnom mjestu, jedina ploča sa njegovim imenom je ona na groblju u Podbišću ispod koje je sahranjen.

Glavnom gradu i njegovim ulicama upućuju se brojne zamjerke. Među njima i one vezane za izuzetno mali broj ženskih ulica.

Od preko 400 podgoričkih ulica svega njih desetak nose imena slavnih žena. Među književnicama, učesnicama NOB-a našlo se mjesta i za Kseniju Cicvarić, Jelenu Savojsku, a po najnovijoj odluci od 23. januara i za Princezu Jakvintu – ženu Bodina. Najčuvenija kćer kralja Nikole je svoju ulicu dobila tek sredinom prošle godine. Njeno ime u Italiji se i danas izgovara sa poštovanjem. Sicilijanska Mesina joj se za njen humanitarni rad sa početka vijeka odužila spomenikom, najavljeno je snimanje dokumentarca o njenom životu, a bilo je i zahtjeva za Jeleninu beatifikaciju. U Crnoj Gori njeno ime krasi neuglednu ulicu i neomalterisanu fasadu kuće u Donjoj Gorici.

Za razliku od glavnog grada u gradskim opštinama Tuzi i Golubovci, ali i Bloku 9 stanje je zbunjujuće. Stanovnici Bloka orijentišu se po bojama zgrada i jedinoj poznatoj ulici Vlada Ćetkovića. Ulice kroz Tuzi nijesu imenovane, baš kao ni kroz Zetu, a stanovnici apeluju da se njihovim ulicama makar dodijele brojevi, ako ih već nije moguće nazvati po nekom od značajnih izdanaka ovih mjesta. Kroz medije su se provlačila imena vođe malisorskog ustanka Ded Đon Ljuljija, Prepodobnog Simeona Dajbabskog, oficira crnogorske vojske Jova Šanovića, kao i poznatog glumca Slobodana Aligrudića. Zanimljivo je, isticali su iz Opštine Tuzi u par navrata, da nijedna ulica u Podgorici ne nosi ime nekog albanskog velikana.

Problemi drugačije prirode drmaju ulcinjsku opštinu. SO Ulcinj je preimenovala određeni broj ulica koje su nosile imena istaknutih pojedinaca i jedinica iz vremena Narodnooslobodilačke borbe. Između ostalih promjene je pretrpjela i Ulica 26. novembra, dana oslobođenja toga grada, i ponijela ima Hafiz Ali Ulćinaka. Većina natpisa su ispisana samo na albanskom jeziku, što je dodatno zabiberilo ulcinjsku priču. Fokus na ovu skoro deceniju staru temu vratio je prije par dana Andrija Ćetković, predsjednik Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Ulcinja. On je u izjavi za CdM optužio DPS i Forcu da pokretanjem ovakvih inicijativa iznova pokušavaju da dijele građane po nacionalnim osnovama i da tako homogenizuju svoja biračka tijela.

Ni prijestonica nije prošla mnogo bolje od ostalih gradova, pa se NVO Cetinje, moj grad potrudila da javnosti detaljno prezentuje trenutno stanje, ali i ponudi moguća rješenja kroz studiju Cetinje nazivi ulica, spomenici i spomen obilježja. Razlog za ovakvu akciju je činjenica da sličan dokument na Cetinju nije donešen u posljednje dvije decenije. Dok glavno gradsko jezgro broji tek pedesetak ulica „komunikacije u perifernim zonama, iako do određenog urbanističkog nivoa definisane, još nijesu obilježene, odnosno nemaju svoja imena, već se jednostavno nazivaju put ili staza. Posebno je prisutan problem neažuriranog a u pojedinim djelovima grada čak i nikakvog definisanja brojeva kuća” – stoji u analizi ove NVO.

Sjevernije, problem druge prirode. Crnogorski režiser Živko Nikolić, po predlogu, spletom okolnosti još aktuelnog gradonačelnika Nikšića neće čekati da se ispune zakonski rokovi kako bi dobio svoju ulicu. Sjetili su se Nikšićani Živka, ali se još nijesu odlučili koja će ulica biti njegova. Dok je Komisija za imenovanje ulica jednoglasno odlučila da čuvenom režiseru čije ime nose dvije crnogorske filmske nagrade daju ulicu koja prolazi ispred zgrade Filozofskog fakulteta, gradonačelnik Nebojša Radojičić je izašao sa drugim predlogom. Od kafića Evergrin i frizerskog salona popularnog kao „socijalno” do mjesta gdje je nekada bilo Staro pazarište. Istom prilikom je obećao proširenje ulice i pospješivanje njenih estetskih kapaciteta. Sa trećim, možda i najlogičnijim predlogom izašao je režiserov sin Petar. On smatra da bi Živkovim imenom trebalo krstiti ulicu koja ide kroz Ozriniće, iz kojih je režiser potekao i kojima se uvijek vraćao.

I ostale crnogorske Opštine muče svoje muke sa ulicama. Negdje, kao na Žabljaku nedostaje tabli, pa se ljudi slabo orijentišu, negdje se lome koplja oko politike i nacije. Previše problema oko nečeg ovako jednostavnog.

Nije ovo ništa novo na našim prostorima. Tradicija krštavanja i prekrštavanja ulica, pa i gradova je odavno usađena u Crnoj Gori. Tokom nacionalnog osvješćivanja i razračunavanja krajem prošlog vijeka najgore je prošao baš najveći sin naših naroda i narodnosti Josip Broz Tito. Nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu i oslobađanja zemalja bivše Jugoslavije ime Maršala Tita ponijela su četiri grada. Podgorica je otišla najdalje sa dodvoravanjem. Dok su ostali svojim dotadašnjim nazivima dodavali pridjev Titov, pa je Jugoslavija dobila Titov Veles, Titovo Užice i Titovu Korenicu, mi smo to odradili na panj. Ljudi su zaspali u Podgorici, a probudili se u Titogradu. Po smrti voljenog Tita republike i pokrajine su požurile i njegovim imenom ukrasile Vrbas, Mitrovicu, Drvar i Velenje. Većina ex-jugoslovenskih gradova je poslije 1990. političkom voljom izbacila Titov naziv iz popisa ulica i trgova. Dok Zagreb i Sarajevo nijesu mijenjali naziv Maršalove ulice, on se izgubio iz ostalih republika, pa i iz Crne Gore.

Tito se sredinom prošle decenije vratio u neke od najvećih gradova bivše Jugoslavije. Tako i u Podgoricu.Upravo ovog februara je deveta godišnjica od kada je plava tabla sa njegovim imenom vraćena u glavni grad Crne Gore. Ovoga puta se nalazi na Starom aerodromu. Osim u Podgorici njegovo ime se još može naći na ulicama u Rožajama i Baru. Početkom novog milenijum postojao je i bulevar u Ulcinju sa njegovim imenom. Već pominjanim spornim odlukama preimenovan je u Đerđ Kastrioti Skenderbeg.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo