Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naše ogledalo

Objavljeno prije

na

Ustanova na kraju grada i na marginama interesovanja države ponovo je došla u žižu javnosti. Zavod Komanski most je sada u fokusu interesovanja zbog epidemije gripa koja je odnijela živote dva štićenika. Način na koji se nadležni brinu o osobama u Zavodu osvijetljen je i iz nekih, do sada nepoznatih, uglova. Tako smo saznali da je pomoćnik ministra zdravlja i izabrani ljekar u Zavodu Komanski most Mensud Grbović prije 15 godina tamo zaposlen – po kazni! Grbović je u jeku afere poručio i da „takav model kažnjavanja nepodobnih ne smije više da bude praksa”. U ovoj javnoj ustanovi nisu kažnjavani samo štićenici, kako je to utvrdila međunarodna komisija prije nekoliko godina, nego i nepodobni kadrovi. Zašto je Grbović tada bio na crnoj listi – još nije otkriveno.

U Komanskom mostu, zbog epidemije gripa u posljednjih nekoliko dana umrle su dvije osobe, četiri su hospitalizovane, a oboljelo je ukupno 67. Riječ je o infekciji gripom tipa A suptip НЗ. Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović, težeći da bude društveno koristan, poručio je da se „iz situacije u Komanskom mostu moraju izvući pouke, budući da se prvi put u Crnoj Gori desila epidemija u zatvorenom prostoru”. Numanović je priznao da je toj instituciji neophodan stalno zapošljen ljekar, ali da ,,nije siguran” da li trenutno postoje uslovi za to. Nedavno je Komisija tog ministarstva utvrdila da u Zavodu Komanski most nije bilo propusta u liječenju štićenika, te da su ispoštovane sve preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i Instituta za javno zdravlje. No, dio civilnog sektora je zatražio da se u preispitivanje reakcije odgovornih uključi i tužilaštvo.

Ono što se zaista dešava iza zatvorenih kapija te javne ustanove za osobe sa intelektualnim invaliditetom u javnost dospijeva uglavnom tek kada se međunarodne organizacije ili domaće NVO potrude da se utvrdi poštuju li se tamo ljudska prava. O interesu osoba koje tamo žive – država, izgleda, ne haje mnogo.

Osim epidemije i smrtnih slučajeva kao dokaz za tu tvrdnju može da bude i nedavno priznanje državnog tužilaštva da nije, a i neće, pokrenuti postupak povodom događaja u Komanskom mostu, koji su opisani u izvještaju Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja. Komisija tog komiteta je prije nekoliko godina ponašanje prema štićenicima Zavoda označila i kao zlostavljanje i nečovječno i ponižavajuće postupanje. No, povodom toga crnogorsko tužilaštvo još ni prstom nije mrdnulo.

,,Poslije tačno dvadeset jednog mjeseca od kada smo podnijeli Vrhovnom državnom tužilaštvu zahtjev za pristup informaciji o pokretanju krivičnog postupka protiv odgovornih državnih službenika za stanje u javnoj ustanovi za osobe sa intelektualnim invaliditetom, koje je Evropski komitet za sprječavanje mučenja označio kao zlostavljanje i nečovječno i ponižavajuće postupanje, obaviješteni smo da državno tužilaštvo nije pokrenulo bilo kakav krivični postupak, jer podaci koje su državni organi dostavili tužilaštvu nisu bili dovoljni za pokretanje postupka”, objašnjavaju u nevladinim organizacijama koje pokušavaju da procesuiraju pitanje Komanskog mosta. U Akciji za ljudska prava, Sigurnoj ženskoj kući i Ekvisti tvrde da je ovakvo obrazloženje državnog tužioca skandalozno.

,,Pitanje je da li ovakva solidarnost i povjerenje vladaju samo u slučajevima teških kršenja ljudskih prava osoba sa invaliditetom i djece ili i u slučajevima korupcije i organizovanog kriminala”, upozoravaju NVO aktivisti. Oni su, kako kažu, razočarani činjenicom da na državno tužilaštvo nalaz eksperata Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i drugog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (CPT) nije ostavio dovoljan utisak da samostalno preduzmu odgovarajuće radnje i ispitaju stanje u Komanskom mostu. Oni posebno potenciraju da se tužilac solidariše sa državnim organima, a ne građanima žrtvama.

Tužilaštvo je odgovorilo da je preduzelo radnje na inicijativu nevladinih organizacija, dakle 2010. godine, iako je CPT Vladu Crne Gore o svom nalazu obavijestio još u septembru 2008, a zatim dostavio izvještaj u martu 2009. godine. Izvještaj je javno objavljen tek 2010. godine, i tada su reagovale pomenute nevladine organizacije.

Jasno je da je svaki državni službenik ili namještenik zakonom obavezan da prijavi krivično djelo kad za njega sazna. A o odgovornosti koje ima nadležno ministarstvo – ne treba ni govoriti. Tea Gorjanc Prelević, iz Akcije za ljudska prava, kaže da je zapanjena time što tužilaštvu ono što je napisano u izvještaju CPT-a nije značilo da se radi o krivičnim djelima – nesavjestan rad u službi ili zloupotreba službenog položaja, ako ne i zlostavljanje i mučenje.

No, užasni uslovi života, vezivanje i nestanak dvoje djece iz ove ustanove nadležnima nijesu bili dovoljno bitni da otvore ozbiljan proces koji bi razotkrio krivca. Direktoru Komanskog mosta Vuku Mirkoviću, koji nije smijenjen, nađeno je novo radno mjesto. U Ministarstvu rada i socijalnog staranja nijedan službenik nije snosio bilo kakvu odgovornost za propuste u obavljanju nadzora, iako je upravo to ministarstvo direktno zaduženo za rad Komanskog mosta.

I u jeku aktuelne epidemije gripa, ministar rada i socijalnog staranja Numanović ustvrdio da nije potrebno sprovoditi istragu, jer je interna kontrola utvrdila da nije bilo propusta. Milan Radović, iz NVO Građanska alijansa, objasnio je da ministar nije javnosti saopštio na čemu se zasnivaju takva odluka i stav.

„Izbjegavanje informisanja javnosti i osuđivanjem medija da su krivi zbog epidemije i drugih problema u Komanskom mostu su neozbiljni i predstavljaju već viđenu matricu izbjegavanja odgovornosti. Ovakva ponašanja i ona koja su se desila u prethodnom periodu – nestanak djece, nehumani uslovi, odluka tužilaštva da se sve to ne istraži ukazuje na sumnju da štićenike Komanskog mosta nadležni doživljavaju kao građane nižeg reda”, upozorio je Radović.

Da li će ikad ovo alarmantno upozorenje stići do ušiju nadležnih crnogorskih institucija?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo