Ubice Duška Jovanovića i oni koji su pokušali da ubiju Tufika Softića neće biti pronađeni u skorije vrijeme, potvrdili su ministar pravde i direktor UP, zbog propusta napravljenih u istrazi. Odgovorne, međutim, nijesu imenovali. A o kakvoj kazni ne smiju ni da pomisle
Ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića i pokušaj ubistva novinara Monitora i Vijesti Tufika Softića ostaće nerazriješeni „u nekoj izglednoj budućnosti“. Ono što smo odavno slutili, na osnovu čvrstih indicija, potvrdili su početkom nedjelje ministar pravde Zoran Pažin i direktor Uprave policije Veselin Veljović.
Nadležni, potom, nijesu „ni potvrdili ni demantovali“ pretpostavku da bi istovjetan epilog moglo imati i prošlogodišnje ranjavanje (pokušaj ubistva) novinarke Olivere Lakić.
„U pojedinim slučajevima, bez obzira što su strateški važni i značajni za ovu državu, bojim se da u ovom trenutku, a i nekoj izglednoj budućnosti, nećemo imati progres“, saopštio je Veljović u Skupštini Crne Gore. Progresa neće biti, precizirao je direktor UP, „zato što je u prethodnim procedurama došlo do problema i propusta, subjektivne odgovornosti određenih nosilaca aktivnosti“.
Veljović je objašnjavao kako „pojedine osobe i nadležni nijesu taj posao obavili na način kako je to trebalo, u skladu sa zakonom“. Krivci, ipak, neće biti sankcionisani, saopštio je prvi čovjek crnogorske policije naglašavajući kako oni nijesu bili pripadnici policije: „Da li ćemo i šta preduzeti, to je pitanje koje ostavljam za neki naredni period…“. On, zapravo, nije htio da kaže ni koji su to, za državu značajni predmeti, u kojima počinioci neće biti pronađeni i kažnjeni.
To smo saznali od ministra pravde. On je precizirao da se radi o ubistvu Duška Jovanovića (2004. godine) i pokušaju ubistva Tufika Softića (2007.). Potvrdio je kako je „evidentno da su postojali nedostaci u istragama“. Krivci za (ne)namjerne propuste će, po svoj prilici, ostati bez kazne pošto je i ministar Pažin „sa žaljenjem“ zaključio da lica „koja bi mogla da daju odgovore zbog propusta ili da odgovaraju zbog toga više nisu na ranijim pozicijama“.
Veljović i Pažin, naravno, nijesu imenovali odgovorne. Makar neke od njih već je prepoznala medijska zajednica. Davnih dana. Krenimo od onih koji su u međuvremenu napredovali skroz do vrha.Premijer Duško Marković nalazio se, u vrijeme ubistva urednika Dana, na čelu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Deceniju kasnije, uoči obilježavanja desete godišnice ubistva Duška Jovanović, tadašnji potpredsjednik vlade premijera Mila Đukanovića i ministar pravde, objašnjava zašto ,,ne osjeća nikakvu odgovornost” za Jovanovićevo ubistvo. ,,Mi smo (Marković govori o ANB) ukazivali na određene rizike i opasnosti koje se tiču bezbjednosti gospodina Jovanovića. Ja sam tada čak i pisao odgovarajuća pisma ministru (Andriji) Jovićeviću da se o tome povede više računa”.
Ispostavilo se da je Marković u potpunosti prećutao tu priču, kao i sve eventualne podatke o ugroženoj bezbjednosti Duška Jovanovića kada je, nakon njegovog ubistva, dao iskaz pred istražnim sudijom Radomirom Ivanovićem.
Nikola Marković, pomoćnik glavnog urednika Dana i predsjednik Komisije za istrage napada na novinare i medije podnio je, nakon tog saznanja, u januaru 2014. godine, krivičnu prijavu protiv potpredsjednika Vlade, ,,zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo pomoć učiniocima poslije izvršenog krivičnog djela”. Duško Marković je višem državnom tužiocu Vesni Jovićević dao izjavu pet mjeseci kasnije. U septembru iste godine, Vesna Jovićević je odbacila krivičnu prijavu, kao neosnovanu.
Tužiteljka je prethodno zaključila da Marković kod istražnog sudije Ivanovića nije ispitivan u vezi sa njegovom profesionalnom aktivnošću. A direktor ANB se, valjda, nije dosjetio da bi njegova saznanja o prijetnjama Jovanoviću mogla pomoći istrazi.
Radomir Ivanović je i danas istražni sudija Višeg suda. Vesna Jovićević je napredovala do zvanja rukovodioca Višeg državnog tužilaštva u Podgorici.
Ostala je zapažena uloga još jednog člana vlade iz 2004. godine. Dragan Đurović je u vrijeme ubistva suvlasnika Dana bio ministar policije. Tri godine kasnije, na prvom suđenju Damiru Mandiću, jedinom optuženom i osuđenom za saučesništvo u Jovanovićevom ubistvu, Đurović je svjedočio kako ni on ni policija ne znaju ko su ubice kojima je Mandić pomagao. Potom se, tek na insistiranje advokata porodice Jovanović, ispravio. ,,Ako piše da sam u izjavi datoj TV IN rekao da su za ubistvo Jovanovića sumnjivi Vuk Vulević i Muša Osmanagić, onda sam dao takvu izjavu”, kazao je Đurović. I otišao na nove partijske zadatke. Danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo (jedan od, zvanično, najbolje plaćenih državnih poslova u Crnoj Gori).
Vesna Medenica je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića bila Vrhovni državni tužilac. Danas je predsjednica Vrhovnog suda u trećem mandatu /zakon dozvoljava najviše dva). Njoj su se, prema podacima do kojih su došli novinari Dana, policijski inspektori obratili sa zahtjevom da im obezbijedi prisustvo tužioca pred kojim će Damir Mandić potpisati svoje priznanje i imenovati saučesnike. Ona ih je uputila na Novaka Ražnatovića, tadašnjeg višeg tužioca u Podgorici i njegovu zamjenicu Ljiljanu Klikovac.
Ražnatović je, kažu, odbio poziv policije da u kasnim večernjim satima dođe u policijske prostorije kako bi, kao što zakon nalaže, Mandić u njegovom prisustvu potpisao datu izjavu. Sjutra je bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem. Ražnatović je danas advokat a Ljiljana Klikovac je rukovodilac Osnovnog suda u Podgorici.
Tužna je priča i o „istrazi“ koja je uslijedila nakon brutalnog napada na Tufika Softića. Njega su dvojica, zvanično, do danas nepoznatih napadača pod okriljem mraka pretukla bezbol palicama ispred porodične kuće. Istragu je vodio tadašnji, i sadašnji predsjednik Osnovnog suda Berane Dragan Dašić (na toj funkciji je, neprekidno, 18 godina). Iz nekog razloga, Dašić nije izašao na mjesto zločina.
Tužilaštvo je sedam godina,napad na Softića vodilo kao ,,nanošenje teških tjelesnih povreda”. Tek su 2014. godine, nakon novog napada na Softića i pod pritiskom Evropske komisije i domaće javnosti, djelo prekvalifikovali u pokušaj ubistva. U suprotnom, prijetila je opasnost da krivično djelo, navodno nepoznatih kriminalaca, zastari.
Navodno, pišemo, pošto su praktično od trenutka napada na našeg kolegu operativna saznanja policije ukazivala da je u napad umiješan jedan od viđenijih beranskih kriminalaca Draško Vuković (svjedok-saradnik na beogradskom suđenju Darku Šariću zbog šverca kokaina iz Južne Amerike).
Vuković nikada nije saslušan kao osumnjičeni. Umjesto toga, on je kao svjedok koji se dobrovoljno javio (2014. godine ) da Tužilaštvu pomogne svojim saznanjima, istragu uputio pogrešnim putem. Potom se, dvije godine kasnije, ponov sam prijavio da saopšti kako je prethodno lagao, imenujući tri lica navodno umiješana u napad na Softića. Osnovno tužilaštvo u Beranama je tada sa Vukovićem sklopilo Sporazum o priznaju krivice, kojim je dogovoreno da on plati 1.700 eura kazne. Prethodno je istraga o pokušaju ubistva Tufika Softića obustavljena zbog nedostatka dokaza.
Nakon što je lagao policiju, osnovnog i višeg tužioca – Goricu Golubović i Rifata Hadrovića – Vuković je, lani, prošao kroz Vladin program za pripravnike. Pripravnički staž odradio je u jednoj advokatskoj kancelariji!? Gorica Golubović i dalje rukovodi Osnovnim tužilaštvom u Beranama. Rifat Hadrović otišao je u penziju. A onda postao član Tužilačkog savjeta. Da prekontroliše i posavjetuje mlađe, pošto zna kako treba.
Očito je da bi ministar Pažin, da ima volje, pod okriljem svog Ministarstva pronašao popriličan broj sagovornika o propustima u istragama čak i najtežih napada na novinare (ubistvo i pokušaji ubistva). Ako, već, sve potrebne informacije ne bi dobio na sjednici Vlade.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice