Godina je počela Telekomom. Američke finansijske vlasti utvrdile su da je Mađar Telekom, pri kupovini Telekoma Crne Gore, podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura, ,,uključujući i advokaticu, sestru tada najvišeg vladinog funkcionera”. Nema Crna Gora sto sestara, jedan je najviši vladin funkcioner.
Izgledalo je, na trenutke, da tako veliku zloupotrebu ne može zataškati ni ovdašnji sistem uvezan po mjeri najvišeg vladinog funkcionera. Pokazalo se da može. Zamolnicu američkim službama da joj dostave dokumenta koja se u slučaju Telekom odnose na Crnu Goru Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić pisala je i prevodila mjesecima. I kad je napisala, fajde nije bilo. S druge strane, vrlo je ažurno pratila rad skupštinskog Anketnog odbora za prikupljanje činjenica i informacija o korupciji u privatizaciji Telekoma i u jednom času zaprijetila da će im podatke davati selektivno jer ne čuvaju tajne. Pred Anketnim odborom, svjedočili su razni funkcioneri, uglavnom po istom receptu: dođu, ,,jer poštuju instituciju parlamenta”, nešto slažu i odu. Uoči izbora, isprsio se sam predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Na pitanje je li oko Telekoma bilo korupcije, rekao je odlučno: ,,Ne”.
Pošto se takvo ,,ne” ne poriče, uslijedile su mjere odmazde. Ana Kolarević, sestra, tužila je Vijesti, Dan i Monitor i tražila obeštećenje od po 100.000 eura zato što su novine o tužilji ,,stvarale negativnu sliku kod javnog mnjenja”. Godina 2012. može se smatrati godinom sestre – podmićene ili uvrijeđene, po volji.
U januaru je struja poskupila 6,8 odsto, cijena benzina porasla je devet centi ili oko sedam odsto. Unija slobodnih sindikata, uz podršku MANS-a i dijela studentskih organizacija, organizovala je protest 21. januara. Prema procjenama organizatora došlo je oko 10.000 ljudi. ,,Naši zahtjevi su realni i ostvarivi, a na Vladi je da se opredijeli da li će iznaći mehanizme za njihovo ispunjenje i tako pokazati građanima da žele da budu vlada građana, a ne domaćih i stranih tajkuna”, kazao je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.
Dilema – građani i tajkuni – u vladi nije postojala. Tajkuni, naravno.
Iako je, kao odgovor na proteste tvrdio da ,,cijene nijesu rezultat bahatosti i osionosti Vlade, već sticaj okolnosti”, Lukšić nije mogao da valjano objasni koji ga je sticaj okolnosti odveo da Novu godinu dočeka sa dvojicom najboljih drugova, ministrima finansija i ekonomije, sa komplet familijama, u Maroku, na račun Aman rizortsa. Onog koji godinama drži zatvoren Sveti Stefan. ,,U svim pravno uređenim državama ovakvo ponašanje ukazivalo bi na sumnju da u vrhu izvršne vlasti postoji korupcija. Samo se nadam da premijer Lukšić neće reći da je na tužilaštvu Maroka da ispita ovaj slučaj, po istoj logici po kojoj je rekao da sumnje u korupciju prilikom privatizacije Telekoma treba da ispita mađarsko tužilaštvo”, rekao je za Monitor advokat Veselin Radulović.
Nakon neuspješnog sastanka sa Lukšićem MANS, Unija slobodnih sindikata i Studentska unija zakazali su novi protest. Tu je vlast već morala da potegne težu artiljeriju. Nastavak protesta, razjasnili su, usporiće evropske integracije, Vanja Ćalović, direktorica MANS-a, pisala je ,,novina od riječi” strani je agent koji rastjeruje investitore.
,,Ima li Crna Gora policiju, istražne organe, tužilaštvo, sudstvo? Zar je toliko teško dokazati neprijateljsko djelovanje ove zločinačke organizacije”.
Onda je pao snijeg i država se raspala. Gotovo nijedan put nije bio prohodan. Između Pljevalja i Mojkovca 11 putnika bili su zarobljeni u snijegu dvadeset sati. Zavijano je 80 ljudi kod Plužina. Voz sa 50 putnika blokiran je lavinom. Struje je falilo na sve strane. Kolašinac Brano Kljajić preminuo je od posljedica smrzavanja u mjestu Mioska, na magistralnom putu Podgorica – Kolašin, kada se na njega srušila sniježna lavina, nakon što je izašao iz automobila. Vanredno stanje proglašeno je, tvrdili su naročito ljudi sa sjevera, tek kad je snijeg okovao i Podgoricu.
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Zoran Begović takođe je bio zavijan u Bakovića klisuri. Bila je to najbolja ilustracija sposobnosti vlasti da se izbori sa nevremenom.
Uprkos problemima koje je vraćanje KAP-ovih dugova pravilo državnom budžetu, vladinim zvaničnicima glavni su posao bili pokušaji da diskvalifikuju organizatore protesta i pozivaju ih da, kad se već bore za vlast, osnuju političku partiju. Premijer Lukšić najavio je da će špijati donatorima kako se MANS bavi politikom.
Nakon tri godine borbe protiv samovlašća gradonačelnika dr Miomira Mugoše slabovida Marijana Mugoša krajem februara je sa psom vodičem ušla u zgradu SO Podgorice, do svog radnog mjesta. Rijetke su ovdje takve pobjede.
Početkom marta pretučena je ispred svog stana u centru Podgorice novinarka Vijesti Olivera Lakić. Napadnuta je s leđa, dok je otvarala vrata ulaza. Pisala je o proizvodnji cigareta u Mojkovcu, prijetili su joj više puta. U julu je Osnovni sud u Podgorici osudio Ivana Buškovića na devet mjeseci zatvora zbog napada na novinarku. Sud nije ustanovio zašto je Bušković tukao Oliveru Lakić. Kao da mu se nije dopadala njena frizura.
Apelacioni sud oborio je prvostepenu presudu osumnjičenima za deportaciju bošnjačkih izbjeglica. Nakon ponovljenog suđenja, krajem novembra, devetorica bivših crnogorskih policajaca optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u slučaju deportacije bosansko-hercegovačkih državljana 1992. godine, ponovo su oslobođeni. Sudija Milenka Žižić je u obrazloženju oslobađajuće presude navela da tokom procesa nije dokazano da su optuženi bili na nekoj od strana u oružanom sukobu, što je potrebno za postojanje ratnog zločina. Sasvim u skladu sa vladajućom istinom da Crna Gora nije učestvovala u ratu.
U međuvremenu su državni mediji sproveli zastrašujuću akciju žigosanja jedinog svjedoka u slučaju deportacija Slobodana Pejovića. Jedinog čovjeka koji nije ćutao o zločinu pokušali su da pretvore u krivca.
U maju su Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli Vrhovnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić, zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. Još odjekuje tišina. Možda ovo jednom prestane da bude besudna zemlja.
U intervjuu Monitoru, krajem marta, profesor Univerziteta Mediteran Milenko Popović ocijenio je da Vlada mora pasti. Kazao je da će kada se aktiviraju sve garancije date KAP-u Crna Gora upasti u opasnu zamku zaduživanja, da će javni dug porasti za pet do šest odsto bruto domaćeg proizvoda i povećati se na preko 50 odsto BDP-a. Desilo se. ,,Oni prosto ništa ne umeju da urade. Nijednu životnu pobedu ne mogu dobiti. Jedino što znaju je da dobiju izbore. Znamo i kako!”, kazao je Popović. I to se još jednom pokazalo tačnim.
Ministri su imali pune ruke posla. Uoči lokalnih izbora, održanih 7. aprila, obišli su, presjekli i otvorili sve što se moglo u Herceg Novom i Tivtu. Ministar Predrag Sekulić sadio je po Tivtu kamelije, predsjednik Crne Gore otvarao novski bazen na Škveru. Ostalo je kako je i bilo – u Tivtu je pobijedio DPS, u Herceg Novom opozicija.
UNICEF je objavio podatke koji su pokazali da je svako deseto dijete u ovoj zemlji siromašno. Stopa siromaštva od 10 odsto ukazuje da je toliki procenat djece živio u uslovima koji ne ispunjavaju osnovne minimalne potrebe za hranom, smještajem, obrazovanjem… Na sjeveru 19 odsto djece nema minimalne uslove za život. Ako prosječno školsko odjeljenje ima tridesetoro djece, znači da u njemu sjedi šestoro djece koja mogu biti gladna. Ako ih u seoskoj školi ima četvoro, jedno od njih je gladno jer je stopa siromaštva djece koja žive na selu 23 odsto. Nikoga ti podaci nijesu osobito dojmili.
Na građanskom protestu u maju okupljeni su nosili transparente Pobuni se, vrijeme je, Vratite uzete pare, Stegnite i vi malo kaiš, a skandirali su Ostavke, Dosta je, Vrijeme je i Milo lopove. Protesti su se kasnije transformisali u protestne šetnje i obilazak stubova sistema: RTCG, Pobjede, Agencije za nacionalnu bezbijednost, predsjednika države, parlamenta, Centralne banke i tužilaštva. Završavali su se pred vladom. Nijesu uspjeli da je sruše, ali su pokazali novo lice Crne Gore, kao mogućnost.
Nestašica ljekova, zbog nesposobnosti vlasti da uredno i na vrijeme sprovede procedure za njihovu nabavku, mjesecima je ugrožavala zdravlje i novčanike građana Crne Gore. I to su otrpjeli.
Marko Mugoša, sin gradonačelnika Podgorice, pokazao je zavidan talenat za biznis. Podigao momak kredit od 200.000 eura kupio zemlju, prodao je kineskoj ambasadi za milion. Mora da je sanjao koje zemljište treba da kupi.
Sa suncem je stigao još jedan vladin izum za dranje sopstvenih građana. Euro mjesečno vladi daje svako ko koristi mobilni telefon, ima strujomjer i kablovsku televiziju. Uzalud su se građani žalili Vrhovnom sudu. Sutkinja Desanka Lopičić objasnila je da takse imaju legitiman cilj – očuvanje stabilnosti finansijskog sistema u uslovima krize. Mnogi su se pitali da li je onda legitimno da neko ukrade hljeb kako bi očuvao organizam u uslovima gladi.
Na samom kraju maja Svetozar Marović je udao šćer. Prvih dana juna stigla je vijest da mu je brat optužen u aferi Zavala, osuđen na četiri godine zatvora. Bivši predsjednik opštine Budva Rajko Kuljača osuđen je na pet, poslanik DPS-a Đorđe Pinjatić na tri godine zatvora. Negdje kasnije Svetozar Marović je cjelivao skute i u jednom intervjuu objasnio da je Milo Đukanović najbolji na svijetu. Tako ga je zapalo da ,,koordinira” partijom dok je šef na funkciji premijera.
Krajem juna Evropski savjet je odobrio Crnoj Gori početak pregovora za pristupanje EU. Savjet je istakao potrebu rješavanja problema na koje je ukazala Evropska komisija poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i nezavisnosti pravosuđa.
Znalo se unaprijed: ako dobije datum pregovora, vlast će požuriti sa izborima. Na kraju jula Skupština je skratila sebi mandat. Istoga časa DPS je počeo da veze sitan vez od duše do duše. NOVA i PZP su formirale Demokratski front, na čelo tog opozicionog saveza stao je bivši šef crnogorske diplomatije i ambasador SRJ u Rimu Miodrag Lekić. Dugo se lomilo hoće li u Front ući SNP, na kraju je ta partija odlučila da na izbore ide samostalno. Nekoliko prvaka SNP-a zbog toga je prešlo u Front.
Građani Beransela, pored Berana, pokušali su da se izbore protiv odluke vlasti da deponiju smjesti na Vasovim vodama. Blokirali su prilaze, policija ih je hapsila. Ovih dana eksperti su još jednom kazali da je kraj njihovih kuća pravo mjesto za deponiju. Doduše, uočili su i da je deponija na trasi budućeg autoputa. Predložili su izmještanje – autoputa. Što nije teško jer ga svako može zamisliti kako želi.
Polovinom avgusta navršilo se trinaest godina od potapanja broda Mis Pat u ljeto 1999. godine, kada je, prema optužnici, stradalo 35 Roma, dok se desetine još vode kao nestali. To je tek jedno od suđenja – farsi u Crnoj Gori. Neko je zaradio, neko se utopio – nikome ništa.
Početkom avgusta Monitor je objavio šta sadrži tajni formular kojim DPS evidentira ljudske sudbine i pretače ih u glasove. Na obrascu stoji ime i prezime, matični broj, datum i mjesto rođenja, ulica i broj, broj telefona, mail adresa, broj biračkog mjesta – sve stane na pola lista papira koji se zove zahtjev za socijalnu pomoć ili za posao, u zavisnosti od toga koju od ponuđenih opcija građanin zaokruži. Tužiteljka je, naravno, ćutala.
Opozicija je, uglavnom ćutke, odbacila ideju o bojkotu izbora, uprkos tome što je bilo jasno da će se oni održati u nefer i nedemokratskim uslovima. Septembar su obilježile rasprave o nepravilnostima u biračkim spiskovima i, naravno, zloupotrebe državnih funkcija u predizborne svrhe. Predsjednik DPS-a u kampanji se uglavnom pojavljivao sam – kao svaki spasitelj.
Nakon izbora 14. oktobra, na kojima koalicija DPS-SDP-LP, prvi put nakon 11 godina nije osvojila apsolutnu vlast, u pomoć Đukanoviću priskočili su bratski lideri manjinskih naroda. Bošnjačka stranka, partije koje okupljaju Albance i Hrvatska građanska inicijativa utrkivale su se ko će prije uskočiti u krilo DPS-a. Rijetki glasovi koji su upozoravali da to dugoročno nije u interesu manjinskih naroda nije imao ko da čuje. Milo Đukanović se vratio na premijersku funkciju. Zbog povjerenja koje su mu ukazali građani, odgovorno je to lice.
Na lokalnim izborima u Nikšiću pobijedila je opozicija, u Budvi i Kotoru DPS i SDP su ostali na vlasti. U maju formirana Pozitivna Crna Gora na izborima je osvojila 8,3 odsto glasova. Pregovori te partije sa Demokratskim frontom oko formiranja vlasti u Nikšiću pretvorili su pobjedu opozicije u mučno samoubilačko natezanje. Taman kad su se dogovorili, DPS se potrudio da stvar reguliše. Ozbiljno se priča da je nedavno lider DPS–a uhvatio zlatnu ribicu i dobio priliku da bira tri želje. Po običaju bio je kratak i jezgrovit: ,,Da mi svi budu kao Drago. Da mi svi budu kao Drago. Da mi svi budu kao Drago.”
Ako ne pronađe način da se dogovara i da se na pravi način pobuni protiv DPS-ovih rutinskih krađa, opozicija nema šta da traži. Osim da prima plate za posao dekoracije.
Građanski protesti u Crnoj Gori 2012. i rezultati izbora ličili su na tek upaljeni plamen. Dašak je dovoljan da ga rasplamsa, dašak da ga ugasi. Održavanje te vatre stvar je opstanka onih koji ne pristaju na diktaturu laži.
Miloš BAKIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
FOKUS3 sedmice