Svako se, u vezi sa popisom u Crnoj Gori, potrudio da upropasti sve što je bilo do njega. Vlast, političke partije, mediji, razne nevladine organizacije – svi. Pored toga što se pokazujemo kao necivilizovani, činimo sve da preko tri miliona eura, koliko košta popis, proćerdamo na podatke kojima niko neće vjerovati. Od početka je krenulo naopako. Prošloga ljeta opozicija je tražila da Zakon o popisu bude povučen iz procedure jer nije bilo predviđeno da u popisnim komisijama po opštinama sjede predstavnici partija. Šuškalo se da bi Srbi, uz pomoć partija koje ih zastupaju, mogli bojkotovati popis. Nakon razgovora lidera opozicije sa tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem i potpredsjednikom Skupštine Željkom Šturanovićem opozicija je glasala za zakon. Šta su se precizno tom prilikom pogodili javnosti je ostalo nepoznato – u Zakonu ne piše, ne zna se postoji li kakav zapisnik sa sastanka ili neki drugi dokument, a svako o dogovoru priča šta mu odgovara.
Nije poznato ni kome je palo na pamet da prvobitnom verzijom Zakona propiše da će se ljudi izjašnjavati o etničkoj, a ne nacionalnoj pripadnosti. Poslije su, na inicijativu SDP-a, trošili naše pare i zarađivali svoje dnevnice usvajajući izmjene zakona kako bismo se vratili na staro rješenje i i propisali izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti.
Osim prava da se rasporede po opštinskim popisnim komisijama, partije su negdje tokom tog procesa sebi dale i pravo da, srazmjerno svojoj snazi, biraju i popisivače.
Već nekoliko mjeseci trpimo popisnu kampanju. Ni ptica nije prhnula, a da nije sračunato koliko će nagib njenih krila i brzina poniranja uticati na količinu nacionalnih primjeraka među stanovnicima Crne Gore. Nacije su se reklamirale kao sapun na sniženju.
Tokom pregovora uoči usvajanja Zakona o popisu usvojen je i predlog opozicije da svako može dobiti kopiju popisnice. Objašnjeno je da je to građanima garantuje da neko njihove podatke neće falsifikovati. U ovakvoj državi, takva vrsta zaštite nije se činila neshvatljivom. Način na koji je Nova riješila da iskoristi postojanje kopija, međutim, govori da nema toga što kod nas ne može biti zloupotrijebljeno.
Popisivači ni blizu nijesu bili stigli do svakog građanina kad je Nova objavila da zna koliko u Crnoj Gori ima Srba. Predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić je s ponosom objasnio da je na reprezentativnom uzorku od deset odsto stanovništva Crne Gore njegova stranka utvrdila da je broj Srba premašio 35 odsto, što je više za tri procenta u odnosu na popis iz 2003. godine.
Naučni saradnik Instituta za evropske studije iz Beograda dr Goran Nikolić, koji je aktivistima Nove pomagao u matematičkim procenama i stratifikovanju uzorka, rekao je da je srpski jezik i dalje dominantan.
Nova je objasnila da je računicu izvela “komunicirajući i kontaktirajući građane, koji kod sebe imaju kopiju popisnog listića”.
Stručnjaci ukazuju da je Nova teško mogla da dođe do kopija svih popisnica ljudi koji su se u određenom popisnom krugu izjasnili kao Srbi, a da je još manje vjerovatno da je mogla uspostaviti tzv kontrolni reprezentativni uzorak, neophodan da bi mogli sračunati šta su htjeli.
Postupak Nove premijer Igor Lukšić ocijenio je kao „najflagrantniji dokaz da je jednom dijelu naše političke scene popis služio za politizaciju svojih dnevnih aktivnosti”.
,,Sami su sebi skočili u trbuh i grubo prekršili zakonsku proceduru kada je riječ o popisu, što dovoljno govori o njima, njihovim ambicijama i ciljevima”, rekao je Lukšić.
Sa ljudima koji su ,,grubo prekršili zakonsku proceduru”, Lukšić je, malčice kasnije, ponovo sjeo za pregovarački sto. Sa direktoricom Monstata Gordanom Radojević i čelnicima Nove dogovorio se da će rezultati popisa o naciji vjeri i jeziku biti objavljeni najkasnije do 15. jula – pola godine prije nego što je Zakonom propisano.
Pokret za promjene otišao je korak dalje i pozvao je Monstat da podatke o nacionalnoj pripadnosti, jeziku i vjeroispovijesti objavi do 15 maja. Kako Monitor saznaje u Monstatu, unos podataka radiće sto ljudi – u dvije smjene po pedeset. Očekuje se da na obradu stigne oko 700 hiljada popisnica. Dinamika koju traži PZP značila bi da podatke o jednom domaćinstvu i njegovim članovima treba unijeti za oko dva minuta. Malo je malo.
Komplikacijama nikad kraja. Direktorica Radojević objasnila je da je Monstat, u cilju postizanja transparentnosti svakog segmenta popisa, pa i procesa obrade podataka, u potpunosti otvoren za stručnu saradnju i da je prihvatio stručnu kontrolu međunarodnih i domaćih statističkih stručnjaka. U našoj verziji prepisivanje podataka o tome kako se neko zove, kojem se bogu moli i ima li kupatilo, zvuči kao proces za koji vam trebaju eksperti sa usko specijalizovanim znanjima. Sitno je CERN-ov akcelerator čestica.
U raznim partijskim pričama, hitnost pribavljanja podataka o nacionalnosti dovodi se u vezu sa radom na izbornom zakonodavstvu. Objašnjenje za to što vlast neobično često ovih dana udovoljava zahtjevima Nove, možda će se moći pronaći u nekom od rješenja za ,,afirmativnu akciju”, koje bi omogućilo da se izborno zakonodavstvo skine sa dnevnog reda. Već se čuo zanimljiv predlog da će Republička izborna komisija odlučivati je li neka partija nacionalna ili nije.
Uoči prvog popisa u Crnoj Gori za koji postoje podaci u državnim arhivima, obavljenog 1879. godine, kralj Nikola je plemenskim glavarima pisao: ,,Sve svjetske učene države imaju popis svoga naroda, imena i prezimena čeljadi sviju vjera, a to i Knjaževa vlada hoće da ima i to se po svoj knjaževini piše hristijani, Turci i Latini. Daklen svakojega čeljadeta muškoga i ženskog neka imena budu zapisana jer je to radi reda, a protivu vjere i zakona nije”. E, taj red još nijesmo naučili. Niti pokazujemo znake napredovanja.
Kosara BEGOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice