Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naša i njihova Prva familija

Objavljeno prije

na

Velika specijalizovana naftna kompanija, bez poslovnog iskustva u turizmu, investira u dalekom inostranstvu stotine miliona u zakup nekretnina koje tek treba pretvoriti u risort – ekskluzivni hotelski kompleks sa četiri i po i pet zvjezdica. Otkud takav aranžman?

Bivši garnizon Orjenski bataljon u Kumboru – ukupno 241.695 m2, plus 90 objekata bruto površine 62.782 m2 – ugovorom o zakupu sa Vladom Crne Gore od 10. jula je preuzela Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR).

Zakupnina na 90 godina se sastoji od jednog eura po kvadratu i pet odsto varijabilne zakupnine od dobiti koju zakupac ostvari. Fiksna zakupnina, ugovoreno je, platiće se unaprijed za prvih 45 godina. SOCAR je obavezan da investira najmanje 52 miliona eura u naredne četiri godine, odnosno ukupno 258 miliona eura tokom prvih osam godina zakupa.

Tender za Orjenski bataljon je raspisan 14. septembra prošle godine, ali se SOCAR u prvoj fazi nije pojavio. Tendersku dokumentaciju su otkupili NHC – američki konzorcijum, a za SOCAR Triangle Investments and Development Limited iz Londona. Rok za dostavljanje ponuda bio je produžavan dva puta i tek su 15. marta podnešene ponude.

U međuvremenu, Milo Đukanović i Milan Roćen su 21. i 22. decembra bili u Bakuu. Đukanović je tamo otputovao „na lični poziv” predsjednika naftom i gasom prebogate zemlje na Kavkazu – Ilhama Alijeva, ujedno i predsjednika partije Novi Azerbejdžan. Roćen je bio „u svojstvu člana Predsjedništva DPS-a”.

Ulogu je odigrao i Igor Lukšić. Imenovao je 16. maja 2011. Tendersku komisiju za valorizaciju vojne imovine. Većina od sedmoro članova je bila iz Ministarstva odbrane: eks ministar Boro Vučinić, viceadmiral Dragan Samardžić, Vučinićevi pomoćnici Ivan Mašulović i Mira Cerović. Kada je proglasio SOCAR za tenderskog pobjednika, Vučinić je već bio direktor ANB-a.

Odluku da Orjenski bataljon u zakup dobiju Azerbejdžanci, NHC je osporavao i na sudu, nakon što je Lukšićeva vlada odbačila žalbu „jer nije uložena u propisanom roku”. HNC je u tužbi tvrdio da su im pojedini članovi Vučinićeve tenderske komisije i „visoki vladini zvaničnici” davali lažne informacije oko ograničenja izgradnje, što se odrazilo na bodovanje ponuda na njihovu štetu.

Amerikanci su dobili manje poena za investicioni program od SOCAR-a koji je dostavio projekat manjeg obima izgradnje stambenih površina, nezavisno od hotelskih kapaciteta. Predstavnicima NHC-a je prethodno rečeno da „lokacija mora da ima veoma malu stambenu površinu”.

U Ugovoru o zakupu postoji odredba (čl. 19.3) da se „odobrava i ustupa” SOCAR-u „i njegovim pravnim sljedbenicima opcija da steknu puno pravo vlasništva na zgradama i zemljištu koje čine stambene vile/stambene jedinice, koje će biti izgrađene na lokaciji u skladu sa investicionim planom i studijom lokacije” i da se takva opcija može iskoristiti „kad god za to postoji prilika i u bilo koje vrijeme” i to „bez ograničenja broja stambenih vila/stambenih jedinica”.

Vučinićeva komisija je prihvatila preliminarne ideje SOCAR-a za izgradnju nekoliko vještačkih ostrva i kanala u tjesnacu Kumbora, ali „iz nekog razloga, ne postoje procjene da li je takav poduhvat ostvarljiv, zakonit, ekonomičan, ili čak moguć”. Nije prikazana finansijska podrška za takve poduhvate… Međutim, tužba HNC-a je oborena na Upravnom i po žalbi na Apelacionom sudu – sve u rekordno kratkom roku.

Pet dana nakon potpisivanja Ugovora o zakupu, Lukšić je sa svitom otputovao u posjetu Azerbejdžanu, gdje je tamošnjim zvaničnicima svečano garantovao aranžman sa SOCAR-om. Prethodno je Gafar Gurbanov, koji je za SOCAR kao suvlasnik Trianglea otkupio tendersku dokumentaciju, osnovao u Podgorici Azmont investments, firmu za iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina i upravljanje…

U pozadini priče nalazi se njegova ekselencija Eldar Hasanov, izvanredni i opunomoćeni ambasador Azerbejdžana. Do oktobra 2010, kada je predao akreditivna pisma Filipu Vujanoviću, nikakvi posebni aranžmani Crne Gore i Azerbejdžana nijesu postojali. Premda je zvanični Baku priznao crnogorsku nezavisnost još 24. jula 2006, sve do dolaska Hasanova interese Azerbejdžana kod nas je zastupala Bugarska.

Hasanov je, po prirodi posla, tokom prvog boravka u Podgorici kontaktirao Milana Roćena koji se novembra 2010. zaputio u Azerbejdžan. Bio je to, reklo bi se, „početak jednog divnog prijateljstva”. Od tada kod nas je dolazio ministar vanjskih poslova Eljar Mamadjarov; kod njih je putovao i Vujanović, a Lukšić dva puta. Roćen je rezignirao sa ministarske funkcije kada je ugovor sa SOCAR-om, nakon sudskih odluka, postao izvjestan.

Saopšteno je kako su toku pripreme za posjetu azerbejdžanskog predsjednika Ilhana Alijeva – koji je godinama bio jedan od rukovodilaca SOCAR-a. U protekle dvije godine je potpisano najmanje šest crnogorsko-azerbejdžanskih sporazuma. Osim Orjenskog bataljona, službeno i neslužbeno se najavljuju i druge investicije: Luka Bar, gradnja brze ceste Tivat – Budva, tunel ispod Bokokotorskog zaliva, auto-put Bar – Boljari, istraživanje naftnih i gasnih nalazišta u Južnom Jadranu, kombinacije oko naftovoda i-ili gasovoda…

Hasanov je krajem 2011. prisustvovao otvaranju kulturno-ekonomskog centra u Baru – Azmonta. No, pod tom egidom nalazi se zapravo Az Mont d.o.o. za konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.

Az Mont je osnovan marta 2011. u partnerstvu Šahina Hadžijeva (66,6 odsto) i Igora Baraća (33,3 odsto). Barać je sin biznismena Mirka Baraća, koji u Perazića Dolu investira u divlji objekat od 24.000 kvadrata. Dva mjeseca nakon osnivanja, Az Mont je postao stoprocentno vlasništvo Hadžijeva. Kao ovlašćeni zastupnik je upisan Rašad Iskandarov, oficijelo i direktor azerbejdžanskog kulturno-informativnog centra.

Ambasador Hasanov je razvio živu aktivnost i u Srbiji, gdje je u parku Tašmajdan podignut spomenik bivšem azerbejdžanskom predsjedniku, diktatoru Hajdaru Alijevu. Srbiji je pod povoljnim uslovima odobren kredit od 308 miliona eura za izgradnju dionice auto-puta E-763. Hasnov je za srpske medije povukao paralelu između problema koje Azerbejdžan ima sa otcijepljenom enklavom Nagorno-Karabah i Srbija sa Kosovom.

Prema Hasanovu, postoje zajednički imenitelji Azerbejdžana i Crne Gore. „Mogu reći da su ponositost, iskrenost, marljivost, predanost, druževnost, familijarnost, tolerantnost ka svim religijama i nacionalnim manjinama, osnovne crte koje zbližavaju naša dva naroda”, kazao je proljetos u intervjuu Pobjedi.

Imao je više susreta sa gradonačelnicima: Dejanom Mandićem – jedan uz izričit zahtjev da o njemu ne budu obaviješteni novinari, zatim Žarkom Pavićevićem, Miomirom Mugošom… Podgorica je i dalje grad-pobratim sa Jerevanom, glavnim gradom Jermenije s kojom je Azerbejdžan zbog Nagorno-Karabaha na stalnoj ivici rata.

Ko je, u stvari, Eldar Hasanov? Rođen 1955, diplomirao je na Politehničkom institutu, od 1977. radio u policiji – kao inspektor i šef kriminalistike. Kada je Azerbejdžan dobio nezavisnost, postao je načelnik jednog rejona u Bakuu, zatim je 1992-1993. šef azerbejdžanskog NCB Interpola, potom zamjenik ministra unutrašnjih poslova.

Uspon Hasanova 1993. u vrh hijerarhije se poklapa sa dolaskom na vlast general-pukovnika Hajdara Alijeva, bivšeg šefa KGB-a za Azerbejdžan i oca sadašnjeg predsjednika Ilhana Alijeva. Od 1995. do 2000. Hasanov je vrhovni državni tužilac. Nakon nekoliko usputnih poslova, imenovan je za ambasadora u Rumuniji. Od marta 2010. je nerezidencijalni ambasador u Srbiji, zatim u Crnoj Gori, od januara 2011. i u BiH. U biografijama se navodi da je doktor pravnih nauka i general-lajtnant policije.

Neslužbeni bekgraund njegove karijere je daleko uzbudljiviji. Pripada lokalnom kagebeovskom gremiju koji je pod pokroviteljstvom Alijeva starijeg preživio tranziciju silno uvećavši moć. No, njegova postsovjetska karijera nije išla glatko, naprotiv, visila je u nekoliko navrata o koncu. Hasanov je 2001. de facto dobio „častan egzil” kao ambasador u Rumuniji, jer je Alijev stariji procijenio da njegovom sinu, sadašnjem predsjedniku, može postati konkurent.

Politički protivnici azerbejdžanske vlasti opisuju okolnosti da je Hasanov uz mnogo „gorljivog makevijalizma” prošao kroz nekoliko kritičnih sukoba sa tamošnjom Prvom familijom. Na primjer, tokom karijere u tužilaštvu, testirana je lojalnost Hasanova. Druga su mu iz djetinjstva uhapsili i optužili za pokušaj državnog udara. Odlučili su da ih u kancelariji ministra unutrašnjih poslova suoče. Iako Hasanov ima karakter „ekstremne suzdržanosti i pribranosti”, doslovno je eksplodirao, skočio na svog druga i počeo ga udarati.

„Kako se usuđuješ podići ruku na našu državnost? Smrt prestupniku!”, opisali su svjedoci reakciju Hasanova. Kasnije istog dana, prezentni ambasador je otišao do rođaka svog uhapšenog prijatelja. Obećao je pomoć i pokušao opravdati svoju brutalnost.

Postoji i druga strana priče. Kao vrhovni državni tužilac Hasanov je 1997-1998. u strogoj diskreciji za svoj račun navodno dokumentovao i na sigurno pohranio tačne činjenice ubistva u centru Bakua Zie Bunijatova, akademika i harizmatičnog nacionalističkog političara. Kontra dinastije Alijev je identifikovao i mehanizme iznošenja i novca u inostrane banke; hrpa dokumenata o tome, tvrdi se, omogućila je Hasanovu da preživi u establišmentu.

Nakon smrti Hajdara Alijeva, Hasanov se 2003. transformisao u njegovog grlatog sljedbenika, promovišući kult hajdarizma. Uspio je, na bazi „donacija” za komunalno uređenje, da se jedna od avenija u Bukureštu nazove po azerbejdžanskom diktatoru. U međuvremenu, tamo je izgrađen i spomenik Alijevu starijem.

I drugim potezima se pokušao preporučiti njegovom sinu-nasljedniku ne bi li mu odobrio povratak u domovinu i nagradio ga istaknutom funkcijom.To se nije desilo. Sadašnjeg predsjednika je jedan bliski saradnik navodno upozorio: „Možete odobriti povratak Hasanova, ali to će biti kraj vaše moći”.

Uprkos tome, Hasanov je posljednjih godina u Bukureštu, osim diplomatskog, razradio takođe i komercijalni, vjeruje se i obavještajni netvork. Tamošnja Ambasada Azerbejdžana je po formatu trebalo da bude skromna, no Hasanov misiju obavlja na visokom nivou; pojaviti se na njegovim prijemima je rumunskim političkim, poslovnim i diplomatskim trendseterima stvar prestiža.

Slično se dešava i u Beogradu. U toku su pripreme reprize i kod nas. Oficijelno je iz Bakua saopšteno da će se u Podgorici graditi velelepna ambasada Azerbejdžana. Za taj poduhvat je odobreno 4,22 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo