Da li je izjava predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da će Crna Gora preispitati odnose sa Evropskom unijom ako se Brisel bude premišljao o proširenju najava zaokreta u političkom kursu Crne Gore i da Đukanović planira da okrene leđa EU čim mu se za to ukaže prilika?
Omer Šarkić, bloger
Četiri alternative
– Kada je još 1997. godine došlo do sukoba „demokrate” Mila Đukanovića i „autokrate” Momira Bulatovića izjavio sam da bi i jedan i drugi proglasili Crnu Goru islamskom džamahirijom ako bi im to omogućilo da sačuvaju vlast. Podsjetiću vas da je Đukanoviću SFRJ bila bez alternative, pa SRJ, zatim je suverena Crna Gora bila bez alternative, da bi mu na kraju mantra godinama bila da je ulazak u EU „cilj koji nema alternativu”.
Mnogo prije posljednjih skeptičnih i prijetećih izjava Đukanovića o EU, nije mi promaklo da su udarni režimski, živositnujući i slični novinari počeli da vode diskretnu kampanju protiv EU, njenih institucija i pojedinih im zvaničnika. Još tada sam posumnjao da je to moguće priprema za novi zaokret Đukanovića, jer ti novinari ili „novinari” ništa ne rade slučajno. Sad već uopšte ne sumnjam da je Đukanović spreman na još jedan salto-mortale, ako mu se to omugući i ukaže prilika. Pritisnut poslovno-mafijaškim prijateljima i rođacima kojima u slučaju ulaska u EU ne bi mogao garantovati ličnu slobodu i sigurnost – u najmanju ruku sumnjivo stečenog a ogromnog kapitala, Đukanović je spreman na novi put i pravac „bez alternative”. Ako to uradi, to će mu biti prva veća pogrešna kalkulacija, koja će ga uprkos svim slabostima Briselske administracije koštati vlasti, možda i slobode. Ako do toga dođe čeka nas novi period propadanja, turbulencija, nestabilnosti i sukoba čiju cijenu će platiti građani. U tom slučaju krivicu ne snosi samo Đukanović već i sam Brisel koji je decenijama žmurio na sve ono što je Đukanović kao autokrata radio – podržavajući ga.
Goran Đurović, direktor Media centra
Simulirane reforme
-Posljednjim izjavama predsjednik DPS-a ozbiljno upozorava Evropsku uniju da mora mnogo više i odgovornije da radi ukoliko hoće Crnu Goru da primi u svoje članstvo. Stotine miliona eura i nebrojene ekspertske misije u Crnoj Gori, koje je Vladi i institucijama poklonila EU, nisu dale željeni rezultat, pa će onaj ko predstavlja slabu kariku u pristupu Crne Gore zajednici evropskih naroda, a to je po mišljenju Đukanovića upravo EU, morati da uradi više. Đukanović u svojim izjavama, koje uredno počinju da ponavljaju ministri i partijski funkcioneri, izjednačava odgovornost crnogorskih institucija i Evropske komisije za uspjeh ili neuspjeh pridruživanja naše države EU.
Odgovornost, naravno, nije i ne može biti ista. Institucije u Crnoj Gori nisu uradile dovoljno da iskoriste pomoć EU već su reforme simulirane. To je isključivo odgovornost Đukanovića i onih koji su na vlasti. Sada, kada se u procesu pridruženja suštinske promjene očekuju od institucija, Đukanović sve snažnije kritikuje Evropsku komisiju.
Izjave Đukanovića jasno ukazuju da se priprema teren za puni politički zaokret ukoliko Evropska komisija i dalje bude insistirala na suštinskom poštovanju vrijednosti i principa na kojima počiva EU. Oni kojima su bliže vrijednosti koje baštine Orban i Putin, teško mogu ispuniti očekivanja građana i Evropske unije i dovesti Crnu Goru do punopravnog članstva u EU.
Damir Nikočević, koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje
Orban kao uzor
-Đukanovićeve poruke su sve kontradiktornije. On istovremeno naglašava da je Crna Gora lider u procesu evropskih integracija i najavljuje preispitivanje tog evropskog puta pravdajući to tzv. ,,kontraverzama” u EU. Predsjednik Đukanović podiže glas da neće takva EU “eksperimentisati” u regionu, a istovremeno eksperimentišući sam i sa partnerima u Crnoj Gori na takav način da nam se sve češće pominje ,,klauzula balansa” od same EU zbog izostanka rezultata u oblasti vladavine prava.
Dugo je trebalo da Crna Gora izabere EU kao jedan od svojih ključnih spoljnopolitičkih ciljeva. Mi moramo da stremimo ne samo standardima i najboljim praksama EU, već i vrijednostima, a bilo kakva vrsta političkog zaokreta na neku drugu stranu bila bi štetna za čitavo crnogorsko društvo. Jednostavno, takva odluka ne bi bila ni racionalna, niti u javnom interesu. Zato se nadam da ovakve njegove izjave služe samo više dnevno-političkim potrebama kao neka vrsta dokazivanja domaćoj javnosti i mjerenje granica dopuštenog u odnosu na EU, nego da se zaista radi o pripremi za prekid tog puta.
Naše istraživanje SPINoFACT od 2. aprila 2018. pokazuje da je jedna od najistaknutijih tema njegove kampanje bila Evropska unija, i to u afirmativnom kontekstu. Ukoliko je došlo ili će doći do bilo kakvih zaokreta on je dužan to da objasni svojim biračima koji su ga birali na toj platformi, a potom i cjelokupnoj javnosti.
U evropske integracije nas niko nije uvukao silom, već je to bio svjesno odabran spoljnopolitički prioritet države, koji sada sa pozicije predsjednik Đukanović dovodi u pitanje samo zbog činjenice da neko ukazuje na naše nedostatnosti i probleme. Iz tog razloga je Đukanoviću bliži danas uzor Orban, koji rizikuje da svoju zemlju stavi u degradirajući položaj u EU, nego oni čelnici država članica EU koji se bore za evropske vrijednosti.
Umjesto da ozbiljno shvatimo upozorenja Brisela i aktivno radimo na ispunjavanju domaćih obaveza kako bi se iskoristio maksimalno period isteka mandata aktuelnom sastavu Evropskog parlamenta i Evropske komisije koja je naklonjena integraciji Zapadnog Balkana u EU, predsjednik Đukanović građanima i građankama osvjetljava neki novi, nesigurni put i lavirint, demantujući sam sebe, a bez ikakve činjenične argumentacije.
Duško Kovačević, kolumnista i analitičar
Sezonsko mijenjanje spoljnopolitičkih obrazaca
-Ako u omnipotentnoj politici Mila Đukanovića postoji neka stabilnost, predvidivost, konzistentnost, onda je to svakako njegovo hronično i sezonsko mijenjanje ideološko-političkih i spoljnopolitičkih obrazaca, a sve u naporu jednog dugog i autokratskog preživljavanja, i to smo bezbroj puta aksiomatski konstatovali za ove tri decenije, zar ne?
On je majstor (ili dobar psiholog) igre koja odvajkada Crnogorce drži u vlasti: Svjetske teme, epohalne i dalekosežne, sudbinski preokreti nacije i sve ono što stoji naspram „trivijalnih” potreba svakodnevnog čovjeka, a što smo takođe konstatovali toliko puta. Međutim, u toj Đukanovićevoj odanoj privrženosti čestim promjenama političke paradigme, postoji još jedna konzistentnost i tradicija, i ona čitavu stvar dramatično usložnjava: Milo je od 1996. bespogovorni i vjerni zastupnik Vošingtona, i to će ga pratiti do danas, kao lisicu rep.
U trećoj od svojih Meditacija Dekart se pita da li subjekat može smatrati sebe kao autora svih ideja koje sadrži, dok nam se na istoj bazi nameće pitanje – da li je Đukanović autor svih svojih ideja i zaokreta ili mu ponešto sugeriše takozvana američka „duboka država” („deep state”), kao što je, recimo, eventualno okretanje leđa Europskoj uniji? Prema tome, svaku Đukanovićevu izjavu treba shvatiti ozbiljno jer (ne) znamo ko govori iz njega.
Još jedno pitanje je u svojoj biti „damoklovsko”, u kontekstu Đukanovićevog sve češćeg euroskepticizma u posljednje vrijeme, i zato je ovo pitanje Monitora odlično i intrigantno. Šta to znači kada iz današnje i aktualne perspektive kritiziramo Europsku uniju, bregzitsku i antiimigrantsku, posustalu i sve više populističku? Europsku uniju „nestašne djece” („enfant terrible”) poput Orbana i sve popularnijih političara koji nacionalnu državu vraćaju u „modernu”. Bojati se da će „gospodar”, ako nastavi hod novom stazom, o kojoj upravo govorimo – postati još veća legenda koja izgara za dostojanstvenom i istinski suverenom državom. Znate i sami kako se kult tako lako prima u Crnoj Gori. Pogotovo ako ste uvijek korak ispred protivnika.
Balša Brković, pisac
Evropske vrijednosti ne prijaju autoritarnim vladarima
– U suštini Đukanović ne liči na Evropejca, jednako danas kao što to nije bio ni 1991, u vrijeme služenja Miloševiću. Čak i kada je, prije deset-petnaestak godina njegova retorika bila euforično proevropska, bilo je jasno da je riječ o fingiranju, naprosto takav je bio trenutni politički kontekst…
Evropske vrijednosti nikako ne prijaju autoritarnim vladarima. To je kontekst u kojem oni sebe ne vide, jer, zapravo, kao takvi nisu ni mogući. Tako da, što god on pričao i najavljivao, nemam dilemu: on nije suštinski zagovornik/pripadnik evropskog kruga vrijednosti… Kod njega je to samo prostor za manipulaciju, za ucjenjivanje ovog ili onog inostranog partnera. Zato u njegovoj glavi, sudeći prema izjavama, jednako vrijede Turska, Kina, Rusija i Evropska unija. Od ova četiri političko-ekonomska modela Đukanović nije moguć samo u jednom – onom evropskom. I mislim da će u godinama koje slijede ovo o čemu govorim biti sve vidljivije. Ali, ključno pitanje za ovo društvo je – kako će građani reagovati na tu vrstu prevare?
Veseljko KOPRIVICA
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice