Povežite se sa nama

MONITORING

Na vidiku ništa novo

Objavljeno prije

na

Nakon što je Skupština početkom sedmice objavila listu kandidata za sudije Ustavnog suda, predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić pozvao je građane da komentarišu kandidate. Informacije bi, kako je objasnio, pomogle članovima skupštinskog odbora da donesu odluku o tome kojih će pet kandidata dati na glasanje skupštinskom plenumu.

 

Krivokapić nije kazao šta je taj kvalitet koji skupštinski odbor traži, ne računajući formalne kriterijume – da imaju najmanje 40 godina i 15 godina iskustva u pravnoj struci. Predsjednik Skupštine, a posebno poslanici vladajuće koalicije teško da ne znaju ,,sve o kandidatima”. Pogled je dovoljan da se utvrdi da je riječ o osobama koje su većinom radile u izvršnoj vlasti, prekaljenom DPS kadru i njihovim rođacima. Na spisku je i nekoliko partijskih funkcionera. Ima i rijetkih izuzetaka.

Venecijanska komisija ranije je kritikovala odluku predsjednika Filipa Vujanovića da raspiše konkurs za izbor svih sudija Ustavnog suda prije isteka njihovog mandata. Sudije Ustavnog suda biraju se po novom zakonu, koji je izglasan nakon ustavnih reformi čiji je cilj bio da se pravosuđe oslobodi političkog uticaja.

Ustavni sud je simbol zarobljene institucije. Čak ga je i predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nazvala političkim sudom. Sudeći po biografijama najvećeg broja prijavljenih kandidata, kao i onih koje je predložio sam Vujanović, a imajući u vidu i zakonske praznine, sve su prilike da će Ustavni sud to i ostati.

Da li Krivokapiću i poslanicima vladajuće koalicije treba objašnjavati ko je, recimo, Slavko Lukić, profesor na državnom univerzitetu. Javnost ga prepoznaje kao mentora brojnih funkcionera DPS-a i kontroverznih biznismena koji su odlučili da se naučno uzdižu. Kod njega su magistrirali ili doktorirali: Boro Vučinić, direktor ANB-a, poslanik DPS-a Miodrag Vuković, brat premijera Aco Đukanović… Lukić se pored Ustavnog suda, kandidovao i za mjesto u Sudskom i Tužilačkom savjetu.

Ne znaju ko je Blagota Mitrić? Profesor, bivši sudija, strasni kockar po sopstvenom priznanju i crtani junak na karikaturama koje Sava Grbović Džigi, vlasnik Lutrije Crne Gore i poslovni partner Brana Mićunovića, objavljuje u svojim i prijateljskim državnim medijima. Džigi Mitrića vidi kao nekog s kim dijeli vrijednosti, jer je na karikaturama Mitrićeva uloga najčešće da ukroti kritičare režima. Mitrić je odavno identifikovao svog heroja: ,,Milo je pokazao da je u državnom smislu za sve crnogorske građane bio ono što je Isus bio za hrišćane… Primusov nesporni državnički autoritet i državničke sposobnosti, sazdani, između ostalog, u čudotvornoj moći njegove državničke elokvencije”, samo su izvodi iz Mitrićevog pisma upućenog javnosti kada je premijer Milo Đukanović odlučio prvi put da ga na kratko zovu bivšim.

Za sutkinju Ustavnog suda kandidovala se i Mira Samardžić, zamjenica Specijalnog tužioca za organizovani kriminal. Da se građani ne muče, mogao bi možda poslanik DPS-a Miodrag Vuković da dostavi Krivokapiću njenu biografiju. Samardžićeva je rođaka Svetlane Vuković, direktorice Uprave za kadrove i supruge Miodraga Vukovića. U vrijeme kada je Vuković bio šef poslaničkog kluba DPS-a preselila se iz Tivta u Podgoricu i zaposlila kao savjetnica državnog tužioca Crne Gore.

Dragana Vukčević je sestra profesora Dragana Vukčevića, suvlasnika Univerziteta Donja Gorica, u kom udio ima premijer. Bivša sutkinja Osnovnog suda u Podgorici, i savjetnica Ustavnog suda jedna je od osnivača advokatske kancelarije Justicija, skupa sa Vladanom Bojićem. Svi putevi vode do Lutrije. Bojić je zastupnik Lutrije Crne Gore i Save Grbovića Džigija. Bila je zastupnica Moneta i Telekoma.

Poslanik DPS-a Miomir Mugoša mogao bi da kaže ponešto o kandidatkinji Ljiljani Radović. Radovićeva je dugogodišnja sekretarka Ustavnog suda i Mugošina pomoćnica, u vrijeme kada je gradonačelnik Podgorice bio ministar zdravlja. Bivši ombudsman Šefko Crnovršanin predložio je svojevremeno za svoju zamjenicu, ali Skupština nije podržala njen izbor. Izabrana je ove jeseni na predlog poslanika vladajuće koalicije za članicu Izborne komisije u Petnjici.

Poslanici sigurno poznaju Snežanu Kaluđerović, sekretarku Odbora za zakonodavstvo Skupštine Crne Gore. I Vaselja Siništaja, odbornika Građanske inicijative u Tuzima i bivšeg poslanika u parlamentu.

Među kandidatima popriličan je broj onih koji su dobar dio radnog vijeka proveli u izvršnoj vlasti. Hamdija Šarkinović je bio savjetnik u Ministarstvu pravde i Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Vesna Ratković je dugogodišnja direktorica Uprave za antikorupcijsku inicijativu Vlade, u doba kada je korupcija od strane EU prepoznata kao najveći problem Crne Gore. Tu je i Dragoljub Drašković, bivši Direktor Regulatorne agencije za energetiku (RAE). Brojne odluke RAE pale su na Upravnom sudu dok je on bio direktor.

Siniša Bjeković je zaposlen u Centru za ljudska prava, organizaciji koja je osnovana kao NVO a potom pripojena Pravnom fakultetu i ima diskutabilan status. Godinama je u Etičkom odboru Uprave policije.

I tako dalje. Među kandidatima je mali broj onih koji nijesu prepoznati kao partijski kadrovi, ili kadrovi od koristi režimu.

Kao takve civilni sektor vidi sutkinju Privrednog suda Natašu Bošković poznatu po presudi da je SKI centar Bjelasica nezakonito uveden u stečaj zbog interesa pojedinaca. Ski centar je u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, premijerovog prijatelja za kog više izvora tvrdi da je samo front za premijerov kapital. Tu je advokat Budo Minić. Kandidatkinja na koju u tom sektoru nemaju zamjerki je pomoćnica zaštitnika ljudskih prava Marijana Laković…

Na konkurs se javio i jedan od sadašnjih sudija Ustavnog suda Miodrag Iličković, koji je – iako bivši potpredsjednik SDP-a – u tom sudu nerijetko stajao na suprotnoj stani kada je sud donosio političke odluke. U javnosti se polemiše o valjanosti njegove kandidature iz tehničkih razloga – da li bi novim mandatom prekoračio propisani vremenski limit.

Među kandidatima koji su se odazvali na konkurs Filipa Vujanovića, pošto će na njegov predlog biti izabrano dvoje sudija, nema iznenađenja.

Tu su Žarko Šturanović, generalni sekretar Vlade i član Glavnog odbora DPS-a, Slavka Maraš, sekretarka Državne izborne komisije i Skupštine glavnog grada i članica Odbora DPS-a Glavnog grada. Sutkinja Ustavnog suda Desanka Lopičić, koja je prije toga radila u MUP-u, Opštinskom sudu i Opštinskom tužilaštvu u Podgorici, a onda opet u MUP-u. Advokat Đorđije Ulićević, član Državne izborne komisije, i funkcioner SNP-a, kao i njegov kolega advokat Nikola Bulatović koji je u Statutarnoj komisiji SNP-a.

„Poziv predsednika Skupštine da se građani uključe u razmatranje kandidata za sudije Ustavnog suda je dobra ideja. Na sajtu Skupštine trebalo bi da se istaknu biografije svih kandidata, da se njihovo intervjuisanje od strane članova skupštinskog odbora javno prenosi i sl. Ovako se podstiče običaj da se ljudi podržavaju zbog toga čiji su. I zato je trebalo propisati detaljnije kriterijume za njihov izbor” , kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava (HRA).

,,Imajući u vidu da je propušteno da se zakonom postave precizniji uslovi za izbor sudija Ustavnog suda, nadam se da će biti birani oni koji su do sada karijeru gradili van izvršne i zakonodavne vlasti, koji su ljudi od integriteta i dovoljno znaju o međunarodnim standardima ljudskih prava u skladu s kojima će morati da odlučuju”, kaže direktorica HRA. Ona podsjeća da je zakonom propušteno da se spriječi konflikt interesa. ,,Tako da će o ustavnosti zakona moći da odlučuju oni koji su ih prethodno usvajali, odnosno formirali i sprovodili politiku”.

Skupštinski odbor o kandidatima koje će predložiti skupštini na glasanje odlučuje prostom većinom. To omogućava veći uticaj vladajuće koalicije na izbor sudija i pomalo obesmišljava odredbu da se o njima u Skupštini glasa dvotrećinskom većinom. ,,Zakonom nije precizirano ni šta će se desiti ako predloženi kandidati ne dobiju 2/3 većinu u prvom, odnosno 3/5 većinu u drugom glasanju, što znači da će se u tom slučaju ceo konkurs poništiti. A propušteno je da se precizira šta to znači da sudija treba da bude -iz reda istaknutih pravnika”, kaže Gorjanc- Prelević.

Šta dobiješ kad se ukrste zakonski propusti i oprobani DPS kadar? Svi znamo. Zarobljene institucije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo