Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na ulicu po naredbi vlasti

Objavljeno prije

na

Munira Duraković (63) i njen sin Anes (31) početkom novembra prinudno su iseljeni iz stana u centru Pljevalja u kome su živjeli 20 godina. Iseljenje je naložio Opštinski Sekretarijat za komunalno, stambene poslove, saobraćaj i vode. Instituciji podužeg naziva i ingerencija bila je neophodna asistencija policije da iz stana isele 63-godišnju Muniru oboljelu od teškog oblika dijabetesa i njenog 31-godišnjeg sina.

Pljevljaci su sa nevjericom gledali, kako na pragu zime, radnici nose pokućstvo Durakovića i prebacaju u magacin u bivšoj vojnoj kasarni. Majka i sin su ostali na ulici sa dvije torbe najosnovnijih stvari.

Durakovići u Pljevljima nemaju uže porodice kod koje bi mogli da se smjeste, nemaju novca da iznajme stan jer žive od 170 eura penzije. Bolesna Munira je pod stalnim nadzorom ljekara kao i njen sin koji je imao srčanih smetnji. Penziju troše na kupovinu ljekova, plaćanje dažbina i da se prehrane.

Anes je, prije izbora, uspio da se zaposli. Privremeno, na pošumljavanju pljevaljskih brda. Posao je trajao mjesec dana. Kad su izbori minuli ostao je bez posla, a i bez krova nad glavom. Anes je završio školu za saobraćajnog tehničara, pa kad je vidio da od tog zanimanja vajde nema, prekvalifikovao se za keramičara. Džaba dvije diplome, posla nema. Osim pošumljavanja prije izbora.

Durakoviće je prije dvije decenije nužda naćerala da se bespravno usele u stan iz kojeg su sada izbačeni.

Munirin suprug Selim Duraković je radio kao rudar u rudniku Šuplja stijena, u Šuli kod Pljevalja, gdje je prenzionisan kao invalid bez jedne ruke, teško obolio. Rođenjem sina Anesa, sa srčanom manom, preseljavaju se u Pljevlja. Kao i mnogi drugi tadašnji radnici bespravno useljavaju u prazan stan, vlasništvo rudnika Šuplja stijena. Uz usmenu saglasnost tadašnjeg rukovodstva rudnika i Opštine Pljevlja.

Prije osam godina Selim umire, a Munira obolijeva od teškog oblika dijabetesa sa velikim oštećenjem vida. Sin Anes sa postojećim zdravstvenim problemima ostaje sa bolesnom majkom.

Durakovićima se činilo da su i usmena obećanja čelnika Opštine dovoljna da ostanu u stanu u kome žive godinama. Tim prije što su svi radnici koji su radili u Rudniku dobili stan. No vremena, ljudi i običaji su se promijenili. Rudnik Šuplja stijena otišao je pod stečaj, a sva imovina tog preduzeća prešla u svojinu Opštine Pljevlja.

U Opštini sada kažu da je odluka o iseljenju Durakovića sprovedena pošto je završen sudski spor koji je pokrenula lokalna uprava i pošto je presuda konačna i pravosnažna.

,,Smatramo da je moralna obaveza Opštine da nas ostavi u ovom stanu, ili da nam nađe neki smještaj, s obzirom na to da je stan dodijeljen drugoj osobi”, kazala je Munira.

U Opštini poštuju partijske obaveze. Tokom 2006. godine tadašnja aktuelna politička vlast u Pljevljima (SNP) na čelu sa Radomanom Gogićem na kraju mandata donosi rješenje o dodjeli stana penzionisanom radniku lokalne samouprave. Ista politička struktura 7. novembra 2012. aktivira odluku iz 2006. i porodicu Duraković izbacuje na ulicu.

Stan u kojem su stanovali Durakovići Opština je dodijelila Dragoju Gajeviću. „Žao mi je što se ovo sve ovako završilo. Ja sam ovaj stan dobio još prije sedam godina. Dolazio sam kod ove porodice, kako bismo razgovarali o problemu. Nudio sam i Opštini da meni nađu neki drugi stan, kako bi Durakovići ostali u ovom, ali oni to nijesu prihvatili”, rekao je Gajević.

Nakon što su sproveli odluku o iseljenju, Opština i institucije ne znaju šta bi sa Durakovićima. U lokalnoj upravi su im ponudili pomoć od 700 eura. Za ovakve slučajeve nespreman je i Centar za socijalni rad, pa su posredovali da se Durakovići smjeste u prostor Sigurne kuće u Pljevljima.

,,Jedino što u ovom momentu mogu izjaviti jeste da se ne osjećam kao ljudsko biće. Smatram da je moj muž radeći u rudniku zaradio da ja i njegov bolesni sin danas imamo krov nad glavom. Mi ne tražimo komfor, jer na njega nijesmo ni navikli ali ne mogu da vjerujem da Opština nema rješenje za mene i mog sina da ne budemo na ulici”, kaže za Monitor Munira Duraković.

O ovom slučaju razgovarali smo i sa Sabinom Talović, direktoricom Sigurne kuće Pljevlja.

,,Iako smo mi prije svega servis podrške ženama i djeci žrtvama porodičnog nasilja, nikako nijesmo mogle ostati nijeme na očaj 63-godišnje bolesne starice, koja je u ovom slučaju žrtva institucionalnog nasilja i demonstracije moći pojedinaca na mjestima odlučivanja”, kaže Talović za Monitor.

Talovićeva se pita zašto postoje institucije, ako se teret problema građana prebacuje na građane koji treba da sakupljaju pomoć da se ovoj porodici plaćaju kirija, hrana…

Durakovići su razgovarali sa predsjednikom Opštine dr Milojem Pupovićem i direktorom Centra za socijalni rad Jusom Ajanovićem. Oni za sada nemaju rješenja za njihov problem.

,,Da su nam bar dali neko obećanje, pa makar ga i ne ispunili, bilo bi nam lakše. Na neki komfor nijesam ni naučila, ni u rodu ni u domu, ali sam se nadala da će nam dati nešto dostojno čovjeka”, kaže Munira Duraković.

U Sigurnoj kući su uvjereni da u Pljevljima postoji značajan broj stambenih jedinica kojima raspolažu Opština i Centar za socijalni rad, ali veliki je znak pitanja ko u njima boravi.

Priča o porodici Duraković je jedno o nizu svjedočenja koliko smo kao društvo posrnuli.

Munira Duraković zaključuje: ,,Najviše me boli što sam pred smrt izbačena na ulicu i voljela bih da su nas taj dan strijeljali i tako riješili naš problem. Ja i moj sin nijesmo moćni i nemamo nikakvu snagu da se borimo sa onima u čijim rukama su naši životi, a naša sudbina zavisi od ljudi koji nemaju osjećaj za sirotinju i nepravdu koju čine”.

SABINA TALOVIĆ, DIREKTORKA SIGURNE KUĆE PLJEVLJA
Nehuman čin

Kao građanke i aktivistkinje za ljudska prava najoštrije osuđujemo ponašanje predstavnika Opštine koja bi trebalo da bude servis potreba svih njenih građana-ki. Izbacivanje i ostavljanje na ulici bespomoćne bolesne žene 7. novembra (kada je hladno i na Azurnoj obali, a ne u Pljevljima) ne može biti vrijednost jedne zajednice niti se tako nehuman čin može i smije pravdati izvršavanjem ,,upravnih postupaka”. Vjerovatno bi sve drugačije izgledalo da se deložacija desila 7. jula ili avgusta, a posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da se na čelu Opštine nalazi ljekar, humanista. Porodica Duraković je posredstvom Centra za socijalni rad smještena u naš prostor i osim njihove intervencije sa dijelom hrane, koja im nije dovoljna, niko od nadležnih subjekata nije izrazio interesovanje za položaj i potrebe ove porodice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo