Povežite se sa nama

MONITORING

Na tajnom zadatku

Objavljeno prije

11 godina

na

viktor-restis

Opet Vlada gleda kroz prste Viktoru Restisu i protežira poslove i kompanije u Crnoj Gori povezane sa grčkim milijarderom. Restis je u sopstvenoj zemlji ljetos uhapšen, zbog optužbi vezanih za pranje novca.

Krajem prethodne sedmice Dan je objavio da je ministar finansija Radoje Žugić odobrio Restisovoj kompaniji Adriatik propertis, koja je zakupac hotela na Svetom Stefanu, da 801 hiljadu eura duga za doprinose i osiguranje plati u deset rata.

To je samo mali dio ustupaka koje su premijeri Lukšić i Đukanović tokom proteklih nekoliko godina učinili grčkom milijarderu, kako u vezi sa zakupom hotela na Svetom Stefanu, tako i oko drugih poslova koje Restis grupa ima u Crnoj Gori. Ćutke su posmatrali kako Restis krši ugovor o zakupu našeg najčuvenijeg ljetovališta, odobravali garancije za desetine miliona eura kredita, smanjivali cijenu zakupa, povećavali period tokom kog će Restis gazdovati najljepšim crnogorskim hotelima, aminovali divlju gradnju… Krivičnu prijavu protiv odgovornih u Vladi zbog svega toga koju je podnio MANS, tužilaštvo nije procesuiralo.

Nije samo vrh vlasti u neobično dobrim odnosima sa grčkim investitorom, već i njihovi odabrani ljudi. Akcije First financial banke (FFB), koja je u većinskom vlasništvu Restisa, kupili su ove sedmice Petros Statis, Restisov glavni čovjek u Crnoj Gori i partner u Adriatik propertisu, i Predrag Drecun, doskorašnji direktor Prve banke u vlasništvu porodice premijera Mila Đukanovića.

Statis i Drecun su preko 90 odsto akcija banke kupili za svega pola miliona eura. Pošto se protiv Viktora Restisa u Grčkoj vodi istraga zbog sumnji da je umiješan u pranje novca i pronevjeru u iznosu od 500 miliona eura upravo posredstvom First financial banke, a banka u Podgorici je prodata po neobično niskoj cijeni, ovdašnji mediji sumnjičavo pitaju da li se možda radi o pokušaju Restisa da samo sakrije svoje vlasništvo i ,,prebaci” ga na Statisa i Drecuna.

Tu nije kraj. Na listi kompanija kojima je Vlada odlučila da dozvoli da u ratama plate dug za poreze i doprinose, uz Restisov Adriatik properties i nekolicinu privilegovanih kompanija poput Bemaksa, našla se i Media nea u čijem su vlasništvu Dnevne novine. Ta kompanija, čiji je donedavni većinski deklarisani vlasnik bio Boris Darmanović, duguje 200 hiljada eura državi za poreze i doprinose. Kako je ta kompanija uspjela da neometano nagomila toliki dug, i čime je zaslužila da sada dobije mogućnost da ga vraća u ratama, iz ministarstva nije objašnjeno.

,,Tačno je da smo dobili mogućnost da u skladu sa zakonom otplatimo dug što i činimo. To što su i neke druge firme dobile tu mogućnost je suludo komentarisati, jer niti znam ko su niti me interesuje. To je kao da ja vas pitam jeste li rođak komšije jer živite u istoj zgradi”, kaže za Monitor Darmanović. ,,Vladi nismo dužni ništa iako vjerovatno to tako želite da predstavite.Vaše pitanje čime smo to zaslužili je nefer i tendenciozno. Shvatam da je ovo opet pokušaj diskreditacije našeg medija od onih medija koji su etiku ostavili po strani”, kaže Darmanović.

Odavno se međutim sumnja da se iza Dnevnih novina od osnivanja kriju Restis i njegovi i da se u stvari radi o Restisovom paket aranžmanu sa Vladom – oni njemu Sveti Stefan, a on da pomogne u finansijskom gušenju kritičkih medija. To je Darmanović oštro negirao više puta.

Neće ipak biti da Darmanović nema nikakve veze sa ostalim privilegovanim kompanijama kao što tvrdi. Spisak firmi kojima je Žugić dopustio da nagomilani dug plaćaju u ratama, pokazao je još nešto – da Darmanović ima tek 0,01 jedan osto vlasništva nad Dnevnim novinama, a Statis, Restisov partner iz Adriatic properties čak 99,99 odsto. Taj novi podatak potvrđuje i evidencija Privrednog registra, po kojoj je Statis zvanično preuzeo Dnevne novine u julu ove godine. Tada je barem izvršena preregistracija njega kao većinskog vlasnika u Privrednom sudu.

Ministar Žugić je to, u stvari, grčkim partnerima Restisu i Statisu omogućio da na rate plate ukupno milion eura poreskog duga, koji su napravile njihove kompanije Adriatic properties i Media Nea.

,,Stvarni vlasnik Dnevnih novina se sada i formalno pokazao a dil Vlade i mafije, koja je njihov investistor i partner, je ogoljena “, kaže za Monitor direktor Vijesti Željko Ivanović

Nije to pri tom jedini milionski dug grčkih investitora u Crnoj Gori. Adriatik properties punih 20 mjeseci nije plaćao zakup hotela na Svetom Stefanu HG Budvanskoj rivijeri i HTP Miločeru uz prećutnu saglasnost Vlade. Tako je napravljen dug od 2,6 miliona eura koji je Vlada Restisu od januara ove godine omogućila da plaća u ratama.

Zašto je Vlada, na čijem se čelu tada nalazio Igor Lukšić, uopšte dopustila da Restis i njegovi nagomilaju više miliona duga za zakup i doprinose?

Indikativno je da je Restis prestao da plaća kiriju za zakup hotela u aprilu 2011, neposredno prije nego što je izašao prvi broj Dnevnih novina, na jesen iste godine. Darmanović je od štamparije Vijesti tražio ponudu za Dnevne novine u julu 2011.

Kada je projekat Dnevnih novina počeo, Darmanović je insistirao da je on jedini vlasnik novine, ali pošto se ,,radi o dobrom biznis planu” , govorio je, on očekuje da investitori to prepoznaju i ulože u projekat. Dalekovido je već tada pominjao ,,neke Grke”.

,,Poučen primjerom svog šefa Đukanovića koji svoj privatni list Pobjedu finansira državnim novcem, najbolji đak Lukšić je prilikom famozne posjete Maroku, u pauzi jahanja kamila kroz pustinju, dogovorio sa Grcima da im produži rok za zakup hotela i snizi rentu a da oni zauzvrat njemu naprave novinu. Tako je dva miliona eura za zakup ostrva umjesto u budžet završilo u finansiranje još jednog propalog medijskog projekta”, tvrdi Ivanović.

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dana Nikola Marković ocijenio je takođe ranije da se radi o nelojalnoj konkurenciji i da su ,,Dnevne novine klasičan primjer dampinga”. „Tajkun koji je zakupio Sveti Stefan ne plaća porez ni zakup, ali zato ima svoj mediji koji besplatno dijeli po zemlji”.

Dnevne novine su počele kao besplatne. Kako je Darmanović objašnjavao, on je samo iskoristio prostor na tržištu, pošto svuda u svijetu postoje takva izdanja koja žive od marketinga i reklama. Nije kazao samo da se takve novine izdaju u višemilionskim gradovima koji po pravilu imaju metro. I da više od polovine takvih izdanja, čine oglasi i reklame, što nije bio slučaj sa Dnevnim novinama.

Darmanović je, kad je počinjao, govorio da u njegovim novinama neće biti mjesta ,,tabloidizaciji”. Taj termin Vlada je zdušno koristila za etiketiranje medija koje ne kontroliše, poput Vijesti, Monitora… Na crnogorskom to znači da se usuđuješ da pominješ međunarodne optužnice protiv Đukanovića ili pišeš o aferama u koje je upleten vrh države bez sudske presude, kojih nema jer tužilaštvo pod kontrolom vlasti zataškava afere.

U početku se novina štampala u 15 hiljada primjeraka, a oglasni prostor bio je beznačajan. ,,Štampanje novine u tom obimu košta oko 150 do 200 hiljada eura mjesečno. To znači da je u pola godine neko uložio najmanje million eura u tu novinu, iako je jasno da u pet godina ne može da vrati toliki novac od oglašavanja”, kaže Željko Ivanović.

Da projekat nije bio isplativ govorilo je i to što su Dnevne novine ubrzo počele da se prodaju po dvadeset centi. Ivanović je i ranije upozoravao da je projekat bankrotirao ali da se u njega ulagalo kako bi se dampinškim cijenama i nelojalnom konkurencijom uticalo na medije koje vlast ne kontroliše a koji su prethodno bili izloženi najraznovrsnijim pritiscima. Finansijski iscrpljivani Vijesti i Dan morali su podići cijene sa 50 na 70 centi.

Pojavom Dnevnih novina nije međutim bio oduševljen ni Lav Lajović, direktor Pobjede, koju je Vlada obilato finansirala, što otpisivanjem dugova, što davanjem garancija za kredite ili direktnim ulaganjima. Vladino mezimče je valjda dobilo konkurenciju.

,,Bilo bi zanimljivo da se zna kako se to finansiraju Dnevne novine”, pitao je Lajović na jednom skupu u Budvi. Darmanović je čak bio otkupio i tendersku dokumentaciju za privatizaciju Pobjede, dok je ,,čekao Grke da mu se pridruže” u naumu da preuzme državnu Pobjedu. Pored njega na tender, koji je kasnije propao, se prijavio i Fahrudin Radončić, Đukanovićev bliski prijatelj, ministar bezbjednosti u BiH, tada vlasnik Dnevnog avaza.

Sigurno je jedno: Đukanovićevoj Vladi nije bila dovoljna Pobjeda koja blati oponente vlasti i kritičke medije, a u koju su zauzvrat ubačane desetine miliona nelegalne državne pomoći, zbog čega u posljednjem Izvještaju EK kritikuje Crnu Goru. Zato se na medije koje Đukanović ne kontroliše puca iz različitih arsenala.

U poređenju sa Pobjedom, Dnevne novine djeluju uglađeno, ali dampiškim cijenama direktno podrivaju konkurenciju. Pa da ne budu na spisku privilegovanih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo