Vladin prijedlog zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti stigao je pred poslanike. Uz ostale, tu se našla ideja po kojoj se socijalna pomoć radno sposobnim roditeljima ograničava na devet mjeseci godišnje i maksimalni mjesečni iznos od 121 eura za porodice sa pet ili više članova.
Zastupnica DPS-a Zorica Kovačević slaže se, kaže, da je to malo ali – kriza je. ,,Ekonomska situacija je takva da se ne može uraditi više”. Eto tako.
Vlada, takođe, zahtijeva da se dječji dodatak ograniči na najviše troje djece u jednoj porodici. Predstavnik ministarstva rada i socijalnog staranja Dragan Đukanović objašnjava kako je nemoguće obezbijediti naknadu baš za svu djecu u Crnoj Gori, pošto bi za taj trošak valjalo izdvojiti oko dva miliona eura godišnje. (Vlada, u prosjeku, iz državnog budžeta svakog dana u godini potroši 3,5-4 miliona eura).
Najviše kontroverzi izazvao je prijedlog da se isplaćene zarade majkama na porodiljskom odustvu poslodavcima refundiraju samo do visine prosječne plate u državi (trenutno oko 485 eura). Niz ograničenja u predloženom zakonu dodatno kažnjavaju poslodavce u slučaju da zaposle ženu koja je već trudna (!?) ili da njihova novoupošljena službenica zatrudni u roku koji su resorni ministar Predrag Bošković i njegovi saradnici, valjda, procijenili kao neprimjereno brz. Zato će, ukoliko predloženi propis zaživi u ponuđenoj formi, izvještaj ljekara specijaliste i izjava o (porodiljskim) namjerama postati sastavni dio dokumentacije sa kojom će žene u Crnoj Gori tražiti posao.
Ministar Bošković, i pored toga, odbacuje primjedbe da je predloženi zakon restriktivan prema trudnicama, porodiljama i njihovim porodicama. Zapravo, on se hvali kako je Crna Gora, kada su u pitanju socijalna davanja, ,,bolja od 90 odsto evropskih država”. Ne objašnjava kako i kojih. Onda je pokazao da se imao rašta i roditi: ,,Ne radi se o odnosu države prema trudnicama već prema poslodavcima. Pogrešna interperetacija izazvala je polemiku u javnosti”.
Sekretarka Unije poslodavaca Suzana Radulović nema dileme. ,,Ukoliko se usvoji ovakvo zakonsko rješenje postavlja se pitanje koliko će poslodavci biti spremni da zaposle one na koje će se taj zakon odnositi. To je jedna vrlo negativna poruka i ženama i poslodavcima i oni koji je donesu moraju biti spremni na odgovornost za posljedice”. Slične reakcije stižu i iz Unije slobodnih sindikata. ,,Vlada kažnjava sve one žene koje zarađuju više od prosječne zarade u državi, a uz to se žele ostvariti i kao majke”.
Desilo se ono što se rijetko dešava u Crnoj Gori. Reagovala je javnost. Više od sedam hiljada građana i 40-ak NVO potpisalo je u međuvremenu Proglas protiv vladinog prijedloga zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Može li makar to pokolebati DPS-ovu glasačku mašinu u Vladi i Parlamentu?
Izvršna vlast je, prema zvaničnoj verziji, odluku da troškove ustavom garantovane socijalne pravde iz budžeta prevali na poslodavce (ovi će je, podrazumijeva se, pretovariti na zapošljene) donijela kako bi spriječila zloupotrebe. Otkriven je, navodno, čitav niz kompanija koje su zapošljavale trudnice nekoliko mjeseci pred odlazak na porodiljsko odsustvo a onda im davali ogromne fiktivne plate koje su padale na teret države. ,,Postoji sedamdesetak kompanija kod kojih sumnjamo na moguće zloupotrebe”, piše Pobjeda u serijalu kojim je pravljena medijska uvertira za vladin prijedlog. Ti su tekstovi donijeli makar dva argumenta koja je u ovonedjeljnoj raspravi zdušno koristio nadležni ministar sa saradnicima.
,,Prema državnim podacima, za porodiljska odsustva je 2007. godine izdvojeno iz budžeta 7,5 miliona eura, dok su 2012. izdvojena 22,5 miliona. Pobjeda je pitala Vladu kako tumače ‘pravljenje’ razlike od 15 miliona ako ona nije pokrivena prirodnim priraštajem”, pita se u Pobjedi S.K. navodeći primjer fiktivnih zarada koje – na teret države – idu i do sedam hiljada eura mjesečno. Iste argumente ponavlja i ministar, mada Uprava za inspekcijske poslove i tužilaštvo do sada nijesu uspjeli da dokazima potkrijepe nijednu od navodno brojnih zloupotreba.
Do tada, da skrenemo pažnju na neke nelogičnosti. Zašto niko ne pominje da je prosječna plata 2007. godine bila upola manja od plate iz 2012? Taj podatak objašnjava makar dio uočenih razlika. Takođe je primjetno da Pobjeda i DPS barataju jednim, a SDP sasvim drugim podacima o državnim troškovima za refundaciju porodiljskog odsustva u posljednjih pet godina. Izet Bralić, poslanik SDP, kaže da je 2007. država u tu svrhu izdvojila tri miliona eura (DPS i S.K. pominju 7,5) dok su porodilje prošle godine državu koštale 15,6 miliona (SDP) odnosno 22,5 miliona eura (Pobjeda i DPS). Otkud razlika od sedam miliona eura?
Dok nam neka naredna epizoda afere Snimak ne razriješi tu dilemu, izvedimo krajnje jednostavnu računicu: Prošle godine u Crnoj Gori rođeno je 7459-oro djece. Ako (zbog nedostatka podataka) pretpostavimo da je svaka majka novorođene bebe bila zapošljena i da nijedna nije rodila blizance, proizilazi da su one, u prosjeku, na ime refundacije plate državu koštale od dvije do tri hiljade eura godišnje. Ili od 174,2 do 251,3 eura mjesečno. I tako dvanaest mjeseci.
Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović su, kao predsjednik i politički direktor DPS-a godinu dana primali premijersku i ministarsku platu iz državnog budžeta koja je, na mjesečnom nivou, iznosila od trećine do polovine godišnje naknade prosječne crnogorske porodilje.
Za njih je bilo para.
Već u to vrijeme, Vlada Igora Lukšića započinje proces dijeljenja tereta krize po principu – uzeti od svih koliko god treba da bi se ispeglale finansijske nevolje privilegovanih vlasnika Prve banke, Željezare, KAP-a, UDG-a… Tako su nastali nameti iz paketa euro po euro. Vladine takse na strujna brojila, telekomunikacije i kablovsku televiziju odnose građanima Crne Gore nekih 700-800 hiljada eura mjesečno.
Sitnica, u odnosu na ono što smo dočekali nakon što se Đukanović vratio u premijersko sedlo. Svoj sedmi mandat aktuelni premijer počeo je odlukom da penzionerima uskrati zakonom zagarantovano povećanje (usklađivanje) penzije od nekih tri odsto. Tako je na račun najosjetljivijeg dijela ovdašnje populacije Vlada, računaju, uštedjela 12 miliona godišnje. Približno, to je trećina iznosa koji je Crna Gora platila Svis kredit banci na ime Vladinih garancija za kredit dat nekadašnjim vlasnicima nikšićke Željezare (MNSS). Treba li napominjati da za tu pljačku niko nije odgovarao.
Vlada je, uglavnom, skoro 30 hiljada crnogorskih penzionera koji mjesečno primaju manje od 180 eura ostavila u bijedi (MONSTAT kaže da mjesečni prihod manji od 175,25 eura po odrasloj osobi predstavlja nacionalnu apsolutnu liniju siromaštva) da bi uštedjela 2,5 miliona eura godišnje. Toliko bi koštalo da su makar oni izuzeti od zamrzavanja penzije.
Slijedio je novi namet za zapošljene. Đukanović je, isprva, kanio da dodatno oporezuje sve koji primaju platu, bez obzira na to može li se od te zarade živjeti ili ne. Vlada se, ipak, umilostivila nakon rasprave u Parlamentu pa je poreska stopa povećana sa devet na 15 odsto samo onima koji primaju platu veću od 479 eura neto. Tih će 44 hiljade srećnika od svoje zarade svakog mjeseca odvojiti približno milion eura. Toliko je, kažu, građanin Đukanović zaradio nakon što je svoje akcije u Prvoj banci prodao za 10-ak eura po akciji manje od cijene za koju ih je nekad kupio.
Osjećaj socijalne odgovornosti i solidarnosti Vlada je demonstrirala i nedavno, nakon što je odbila da Rudnicima boksita pozajmi novac za septembarsku platu. Ojađeni rudari su se, po treći put, spustili u jamu da tamo traže pravdu i čekaju neisplaćene zarade. Nakon 17 dana protesta, Vlada im je obećala ono što su tražili prije silaska u jamu – pozajmicu za jednu i po platu.
Radnici KAP-a, njih stotinjak, koji su ispunili radne i starosne uslove po kojima su njihove kolege išle u penziju do kraja 2011. godine, nijesu dobili priliku da urade isto. DPS je odbio zahtjev opozicije da i njima omoguće odlazak u penziju, po uslovima koje je već iskoristilo nekih 3,6 hiljada ljudi iz KAP-a, Boksita, Željezare, policije i vojske. Pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja Jovo Pajović kazao je da bi prihvatanjem takvog rješenja broj korisnika penzije povećao do te mjere da bi bila upitna održivost cijelog sistema. KAP svakog dana potroši struju vrijednu 130 hiljada eura, bez ugovora i namjere da plati jedan jedini cent za podmirenje tog troška. Pitanje održivosti tog sistema za Vladu nije upitno.
Stvar je u prioritetima. Ono što toleriše sebi i svojim tajkunima, vlast ne dozvoljava ni vlastitim kolegama iz ,,drugog partijskog ešalona”. Tako je ovih dana iz Vlade odaslat nalog svim državnim preduzećima da, bez obzira na njihove poslovne rezultate, smanje zarade pomoćnicima direktora, savjetnicima i sekretarima na najviše jednu i po prosječnu platu (720 eura).
Nakon penzionera i zapošljenih, na red za plaćanja računa izvršne vlasti došli su i studenti.
,,Ako već nijesmo mogli dobiti podršku za veći budžet, očekujemo da dobijemo podršku za smanjivanje troškova našeg poslovanja privremenim obustavljanjem upisa, dok se ne steknu povoljniji ekonomski uslovi”, saopštio je rektor Univerziteta Crne Gore Predrag Miranović najavljujući da je Senat UCG predložio Upravnom odboru da ove godine stopira upis brucoša na programima za njemački i italijanski jezik, psihologiju, stomatologiju i studije farmacije. Manji broj brucoša biće upisan i na Pravnom i Ekonomskom fakultetu u Podgorici dok na odjeljenju Pravnog fakulteta u Bijelom Polju ovog ljeta neće biti upisa. Štednja. A, zna vlast, i glasovi su jeftiniji kad su glasači manje obrazovani.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice