Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na granici

Objavljeno prije

na

Javnost mora, posredstvom medija, dobijati informacije o aktivnostima policijskih i sudskih vlasti, zaključeno je početkom nedjelje u Parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope (PSSE).

,,Zaštita novinarskih izvora informacija je od vitalnog značaja za demokratiju, jer bi u suprotnom zviždači ućutali, a to bi povećalo korupciju i lošu vladavinu”, ocijenio je istovremeno švedski poslanik Morgan Johanson čiji je izvještaj o medijskim slobodama i zaštiti novinarskih izvora usvojen u Strazburu.

ROBLJE U UNIFORMI: Vratimo se na Balkan. Sjećate li se Suada Muratbašića, nekadašnjeg pripadnika Granične službe MUP-a Crne Gora? Muratbašić je u crnogorskoj policiji proveo skoro deset godina radeći sa ugovorom na određeno vrijeme, uz obećanja da će – ako se potrudi – dobiti stalni posao. I Suad se trudio i trudio sve dok mu jednog dana nije pukao film, pa se novinarima Radija Slobodna Evropa ispovijedao kako je zarađivao naklonost pretpostavljenih.

Skoro će (22. februara) četiri godine kako je Suad Muratbašić obznanio da je, ucijenjen mogućnošću da (ne)dobije stalni posao, za potrebe vladajuće partije obrađivao rođake, komšije i prijatelje da na parlamentarnim izborima održanim u jesen 2006. godine glasaju za DPS.

,,Angažovao me lično Mevludin Nuhodžić (poslanik DPS) da odradim 34 moja sugrađanina da bi glasali za DPS”, rekao je Muratbašić. On je, kaže, bio zadužen da svoje rođake i komšije nagovara da glasaju za DPS, a oni su ga poslušali, iako su namjeravali da podrže Bošnjačku stranku.

,,Rekli su ne glasamo ni zbog Mila, ni zbog ovoga ni zbog onoga. Još ovaj put glasaćemo za hatar tvoj i tako je i bilo. Svi s’ mojeg spiska glasali su za DPS”, tvrdio je Suad Muratbašić. Na pitanje da li zna da je to protivzakonito, on je rekao da zna, ali da je bio primoran da to radi, iz straha da ne ostane bez posla. Sada se, kaže, kaje.

U MUP-u, govorio je tada Muratbašić ono što je slutio dobar dio građana Crne Gore, ,,državu poistovjećuju sa vladajućom partijom”. A ljudi nalik njemu – obični policajci, posebno oni bez stalnog radnog odnosa – prinuđeni su da ćute i trpe. Čak i onda ,,kada je morao odrađivati fizičke poslove na imanju starješine i okretati glavu od nezakonitih radnji kolega”.

VOLJA I NAČIN: Onda je krenula državna lavina. Direktor Uprave policije Veselin Veljović naložio je, koliko sjutra dan, Unutrašnjoj kontroli da ispita navode policajca iz Bijelog Polja. ,,Unutrašnjoj kontroli je naloženo da o rezultatima provjera sačini izvještaj, nakon čega će Uprava dati saopštenje za javnost”, najavljeno je. Javnost, do danas, nije upoznata sa nalazima te provjere. Kao što nema informacije da je neko iz crnogorskog tužilaštva čuo za slučaj Muratbašić i u toj priči prepoznao bilo šta nezakonito.

,,Suad Muratbašić je učinio častan i, s obzirom na prilike u Crnoj Gori, hrabar čin. Vjerujem da će u predstojećim danima uz njega biti demokratska Crna Gora”, cijenio je Aleksandar Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije. ,,Iz ovog razloga apelujem na ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da ne obeshrabruju druge državne službenike da krenu za primjerom Muratbašića”.

Veselin Veljović je, ipak, već 7. aprila donio rješenje o suspenziji Muratbašića i odlučio da se protiv njega pokrene disciplinski postupak. U rješenju o suspenziji navedeno je da je mjera primijenjena iz razloga što je ,,direktor Veljović zabranio službenicima da daju izjave medijima”. Podgorički advokat Nikola Martinović, takođe član Savjeta za kontrolu rada policije, taj potez je ocijenio kao direktno kršenje osnovnih ljudskih prava. ,,Moguće je da je direktor policije dao naređenje da se izjave medijima ne mogu davati bez njegovog odobrenja, ali samo ako se te izjave odnose na službene radnje koje policajci ili pripadnici policije vrše. Međutim, zabrana da se iznosi slobodno mišljenje o određenim pojavama ili događajima ne može se odnositi na lice koje van radnog vremena mora imati slobodu izražavanja, jer mu je sloboda izražavanja zagarantovana svim pozitivnim propisima”, saopštio je Martinović.

Ovaj i slični apeli nijesu naišli na plodno tlo. Vlast je odlučila da Muratbašićeve ocjene poput one da je ,,umjesto da bude državni službenik, postao partijski aktivista” zaslužuju kaznu. I ona je stigla. Početkom maja 2007. Muratbašić je, odlukom disciplinske komisije, kažnjen umanjenjem za 30 odsto jednog ličnog dohotka i vraćen u službu. Kazna je obrazložena navodnim kršenjem policijskog kodeksa, jer, kako je navedeno, ,,nije dokazao istinitost svojih tvrdnji”!?

Odluka o vraćanju na posao samo je na prvi pogled išla u prilog policajcu koji je, zbog izjava o zloupotrebama u službi, pao u nemilost sistema. Muratbašiću je, naime, tih dana isticao aktuelni ugovor o radu. On je samo nekoliko dana nakon formalnog ukidanja suspenzije pozvan da razduži policijsku opremu pošto ,,ne postoji potreba za njegovim daljim angažovanjem”.

EPILOG: Suad Muratbašić je nakon otpusta iz službe, kaže, bio izložen dodatnim pritiscima dojučerašnjih kolega koji su na taj način morali dokazivati odanost pretpostavljenima. Zato se sa suprugom i djecom odmakao u selo Godijevo gdje na porodičnom imanju preživljavaju baveći se zemljoradnjom i stočarstvom. Imao bi, kaže za Monitor , on još mnogo toga da priča o nepravilnostima i zloupotrebama u bjelopoljskoj policiji – ali je vidio da od toga nema vajde. Samo šteta i sjekiracija.

Države članice Savjeta Evrope (SE) trebalo bi da usvoje zakone kojima će garantovati potpunu zaštitu zviždačima, stoji u Rezoluciji koju je, krajem aprila prošle godine, jednoglasno usvojila Parlamentarna skupštini SE. Zakon o zviždačima treba da se odnosi i na državni i na privatni sektor, uključujući i članove oružanih snaga i specijalnih službi, piše u toj Rezoluciji.

Slične poruke u Podgorici je saopštio Stephen Kohn, predsjednik i izvršni direktor američkog Nacionalnog centra zviždača. On je, u septembru 2008. godine, istakao da „ukoliko je Vlada zaista ozbiljna povodom otkrivanja i sprječavanja prevara, rasipništva i zloupotrebe moraju se donijeti djelotvorni zakoni protiv kažnjavanja, koji podstiču, nagrađuju i štite zviždače”.

Jedno vrijeme se činilo kao da je vlast u Podgorici shvatila poruke i preporuke koje su stizale. Početkom prošle godine najavljen je početak rada na zakonu o zviždačima. Potom je, prošlog ljeta, saopšteno kako se neće raditi novi zakon nego će prava državnih službenika koji budu ukazivali na nepravilnosti i korupciju biti regulisana izmjenama zakona o državnim službenicima.

Vlada nije prihvatila ni (američku) sugestiju da zviždače koji otkriju korupciju ili pljačku finansijski nagradi procentom sačuvanog novca. Ne treba nagrađivati ponašanje na koje su službenici inače obavezni saopšteno je tada. Tek nedavno smo, sasvim slučajno, saznali da su zagovornici ovog i sličnih zaključaka (premijer i svi ministri u vladi Mila Đukanovića) primali bogatu nagradu za navodni doprinos radu vlade. Niko nije pokušao da zazviždi i građanima Crne Gore tako uštedi makar 250 hiljada eura. Pogodite zašto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo