Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na eure razbrojs!

Objavljeno prije

na

Kabinet ministra odbrane Bora Vučinića ima ukupno pet službenika i svi su prvom većom nabavkom dobili po jedan novi automobil na korišćenje. Linijom subordinacije, ministra i načelnika Generalštaba, razumije se, zapala su najluksuznija vozila, po jedan džip land kruzer – nabavna cijena oko 50.000 eura. Kupovinu 32 „civilna” vozila za 735.000 eura Ministarstvo odbrane je pravdalo prosječnom starošću vozila Vojske Crne Gore (VCG) od 20-25 godina. Ipak, svega 14 vozila je raspoređeno po formacijskim jedinicama VCG, dok je veći dio od 18 vozila stavljen na raspolaganje službenicima Ministarstva odbrane. Snažan socijalni kontrast kupovini luksuznih automobila predstavlja činjenica da čak 70 odsto pripadnika Ministarstva odbrane i VCG nemaju svoje stanove, dok dodatnih oko 19 odsto nema adekvatno riješeno stambeno pitanje. U sjenci kampanje za NATO, sa hiperinflacijom proizvoljnih tvrdnji i nazdravičarskih obećanja, kilavoj reformi odbrane i oružanih snaga se kraja ne nazire. REFORMA I PRIORITETI: O ,,kvalitetu reformi” i koordinaciji crnogorskog sektora bezbjednosti svjedoči i činjenica da je MUP trenutno dva i po puta brojniji od VCG (2.345 ljudi). Potpuno bespotrebno su duplirane snage za istu namjenu, poput specijalnih i helikopterskih jedinica, kao i jedinice obalske straže.
Crnogorski oj-ha princip prepoznat je i kroz davanja nerealnih obećanja. Od NATO-a je krajem 2007. zatražena i dobijena realizacija 69 različitih aktivnosti Ministarstva odbrane i VCG kroz Partnerstvo za mir da bi, nepunu godinu kasnije, taj broj morao biti smanjen na 48 aktivnosti. Prioriteti su stavljanje VCG u funkciju tzv. mirovnih misija, poput one u Avganistanu, čime su odškrinuta vrata za ubrzani prijem Crne Gore u pridruženo članstvo NATO-u (MAP – Akcioni plan za članstvo).
U jednom izvještaju Nansen dijalog centar je procijenio da će prijem u MAP “ipak biti politička odluka država NATO-a, a ne dokaz da je Crna Gora u svim segmentima reforme dostigla nivo da postane kandidat za članstvo u Alijansi”.
Struktura budžeta Ministarstva odbrane za 2009. od ukupno 50 miliona eura, predviđa svega 10,8 miliona za finansijsku osnovu reforme – kapitalne izdatke. Nabavke modernog naoružanja, opreme i izgradnje infrastrukture za VCG tako je u drugom planu, dok se najveći dio budžeta od oko 40 miliona troši na plate, tekuće izdatke i svega 612.000 eura na socijalne programe. Proteklih godina odnos između trošenja i investiranja u razvoj savremene VCG bio je još nepovoljniji, iako se za kapitalne izdatke za reformu oružanih snaga u drugim zemljama izdvaja i do 2/3 ukupnog budžeta.

MUTNA BARA: Za svega godinu i po, dvaput je mijenjana formacija VCG. Od sticanja nezavisnosti to je treća promjena strukture vojnih snaga u Crnoj Gori – što je vjerovatno evropski rekord. Dvije baze, mornarička (Bar) i vazduhoplovna (Golubovci) su postale posebni vidovi oružanih snaga, a od dvije postojeće, Lake pješadijske i Specijalne brigade, formirana je Brigada kopnene vojske.
Takva promjena je uslijedila iako za VCG, osim kontingenta pušaka tipa hekler, nije nabavljeno neko novo naoružanje, značajnija količina opreme, niti borbena sredstva poput oklopnih transportera ili helikoptera, artiljerije ili brodova. Direktna posljedica učestalih prekompozicija jeste da sve jedinice nižeg ranga nemaju knjigu formacije – ukratko, nemaju definisanu veličinu i sređeni popis naoružanja i inventara s kojim raspolažu.
Normativni haos je uočljiv kroz činjenicu da u Skupštini od kraja godine čeka na usvajanje potpuno novi zakon o vojsci, dok će se amandmanima mijenjati Zakon o odbrani. Oba zakona su imala kratak rok upotrebe; usvojena su koliko juče, sredinom 2007, i tada iz Ministarstva odbrane propraćena salvama medijskih samohvala.
Neusaglašeni propisi u domenu odbrane i oružanih snaga i sporna dugovanja rezultiraju i rekordnim brojem tužbi, od strane bivših službenika, vojnika i dobavljača. Ministarstvo odbrane vodi čak 6.000 (slovima: šest hiljada!) sudskih sporova, uglavnom parničnih, od kojih je u oko 5.400 sporova u statusu tuženog.
Kao rezultat nepoštovanja propisa akumulira se mutna bara finansijskog poslovanja i transakcija Ministarstva odbrane. Na tu temu je Državna revizorska institucija (DRI) prošle godine objavila podatke kako je ministar Vučinić, kao odgovorno lice, kroz javne nabavke i druge poslove kršio zakon i zloupotrebljavao službeni položaj.
Iako je izvještaj DRI-a mjesecima „usaglašavan”, svejedno sadrži podatke poput onih da su i za nabavku suvenira ili teretane korišćene „povjerljive nabavke”, odnosno, nabavke koje ne podliježu obavezujućem Zakonu o javnim nabavkama.
Revizijom je ustanovljeno da se najveći broj ,,povjerljivih nabavki” uopšte nije odnosio na nabavku vojnog materijala, već za plaćanje najbanalnijih usluga, poput kupovine avionskih karata za službenike Ministarstva. Jedna od posljedica izvještaja DRI-a bilo je pokretanje istrage u Ministarstvu odbrane. Još nema vijesti o tome da li će biti pokrenut sudski postupak.
Ustav Crne Gore u čl. 129 precizira da je VCG ,,pod demokratskom i civilnom kontrolom”, što podrazumijeva da Ministarstvo odbrane, u čijem je sastavu VCG, finansijski menadžment vodi na zakonit, transparentan i provjerljiv način.
Ali, Ministarstvo odbrane i dalje posluje suprotno Zakonu o javnim nabavkama. Ministar Vučinić sam određuje pravila trošenja povjerenog mu vojnog budžeta na osnovu sopstvene Uredbe o povjerljivim nabavkama predmeta i usluga od posebnog značaja za odbranu. Iako takva uredba nije dovoljna za jasno razgraničenje između javnih, povjerljivih i tajnih nabavki – u Ministarstvu odbrane tvrde kako se “povjerljive nabavke predmeta i usluga za odbranu vrše u skladu sa zakonodavstvom Evropske unije, što nije slučaj sa Zakonom o javnim nabavkama koji je još neusklađen”.

SKANDAL SA UNIFORMAMA: Takva praksa nabavki – po kojoj je uredba “starija” od zakona, a ne obratno – imala je za posljedicu i zataškani skandal s nabavkom novih uniformi za VCG. Ministar Vučinić je u prvoj polovini 2008. sklopio milionski posao izrade kompleta novih svečanih, službenih i radnih uniformi sa srpskom privatnom kompanijom Uno Martin.
Medijska promocija uniformi Una Martina je bila za Dan vojske, 7. oktobra prošle godine, a svega dva mjeseca kasnije, ispostavilo se kako se uniforme “nijesu pokazale kao najbolje rješenje”. U tom periodu, srpska policija je uhapsila vlasnika Una Martina pod optužbama “u vezi sa mahinacijama na tenderima za nabavke”. Ministar Vučinić je požurio da, za 1,2 miliona eura, sklopi novi ugovor o nabavci uniformi, sada s hrvatskom kompanijom Kroko kako bi vod VCG za Avganistan imao u čemu tamo da otputuje. Niko nije snosio posljedice zbog poslovanja sa Uno Martinom i nabavkom nekvalitetnih uniformi.
Nikakvo objašnjenje nije ponuđeno ni za pitanje zbog čega je odbijena potpuno besplatna usluga treninga voda VCG za Avganistan od strane njemačke vojske (Bundesvera), a ministar Vučinić istovremeno potpisao ugovor kojim ćemo platiti 2,5 miliona eura da naše vojnike, za istu misiju, tri mjeseca obučava američka privatna kompanija MPRI?

KUPI ME, PRODAJ ME: Dileme postoje i oko prodaje 4.400 tona crnogorskog naoružanja, municije i opreme od 2006. godine i novcu koji je po tom osnovu zaradilo Ministarstvo odbrane, a koje nije evidetirano u Glavnoj knjizi Trezora. Radi se o višemilionskim iznosima. Na primjer, u 2006. je Iraku prodato 17.650 kalašnjikova i 175 komada mitraljeza M-84 sa tronošcem i pratećim priborom za 1,1 milion eura, Avganistanu (iako nije pomorska zemlja!) je prodata oprema i remontni dijelovi za torpeda 56-65 KE (460.000 eura), a Sjedinjenim Američkim Državama, preko Izraela, prodati su dijelovi za puške i puškomitraljeze u vrijednosti 700.000 eura.
Komercijalni izvoz crnogorskog naoružanja je 2007. uvećan. U javnosti se zna da je Avganistanu, kao donacija, Ministarstvo odbrane isporučilo 1.600 pušaka i puškomitraljeza sa 250.000 metaka, ali je manje poznato da je u toj godini Avganistanu iz magacina VCG prodato dodatnih 25.875 mitraljeza M-84, puškomitraljeza, postolja za mitraljeze i rezervnih dijelova kao dio kontingenta eksportovanog preko Kipra u ukupnoj vrijednosti od 1,5 miliona eura.
Tu su i drugi krupniji poslovi prodaje arsenala VCG, na primjer: Kamerunu je za 224.000 eura prodato 370.000 metaka, Kirgiziji dijelovi za torpeda (542.000 eura), za SAD je otišlo 27,3 miliona metaka (1,2 miliona eura), na Filipine 18.666 mina M72 i M73 (980.000 eura), Jermeniji su prodate haubice i dijelovi u vrijednosti od 474.000 eura.
Ni ovi prihodi Ministarstva odbrane nijesu evidentirani u Glavnoj knjizi Trezora, niti su uplaćivani na za to zakonom predviđeni račun.
Za razliku od prethodnih godina, Ministarstvo odbrane je za 2009. prijavilo plan prihoda od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme od tri miliona eura, zatim dodatnih 800.000 eura od prodatih dijelova skinutih s rashodovanih ,,pokretnih stvari” i 1,5 miliona od zakupa i prodaje poslovnih prostora i stanova.
Depozite i novac, na najmanje dva računa kod poslovnih banaka, koje Ministarstvo odbrane prihoduje po ovim osnovama trebalo bi da kontroliše Ministarstvo finansija. Ali, postoje ozbiljne sumnje da je to do kraja moguće obaviti, jer Ministarstvo finansija, u čijem je sastavu Direkcija za javne nabavke, toleriše “povjerljive nabavke” Ministarstva odbrane na bazi uredbe koja je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama.
Ovako stanje stvari teško da može biti neopaženo od strane naših glavnih vojnih partnera, NATO-a i SAD, koji su ne jednom pozvali crnogorske zvaničnike da “racionalizuju izdatke za bezbjednost”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo