Povežite se sa nama

MONITORING

MUZIČKI HITOVI TINEJDŽERA U CRNOJ GORI: Mržnja je u modi

Objavljeno prije

na

Kad prosječnom crnogorskom građaninu kažete da mladi slušaju i pjevaju fašističke pjesme, vjerovatno će pomisliti na omladinu privrženu nekoj od desničarskih partija i „evergrinima” kao što su: „Od Topole pa do Ravne gore” ili „Marširala kralja Petra garda”. Ništa od toga. Hitovi potiču iz devedesetih, zovu se, na primjer, „Sve džamije u oblake lete” i „Oj Alija, Aljo, muslimanski izrode” i u modi su već među djecom.

„Artist” se zove Rodoljub Roki Vulović. Teče pjesma: „Oj Alija, Alija muslimanski izrode / prevešće te Tuđman žednog preko vode /

Oj Alija Aljo male su ti međe / da si ost’o sa nama bile bi još veće”. Refren glasi: „Nema više turskih pita od posavskog zlatnog žita!”

Hit ima više verzija na internetu. Jedan video počinje kadrom tenka koji prolazi kroz ruševine, slijedi junak sa uzdignuta tri prsta. Potom vojnici kroz razoreni grad – moguće Vukovar – nose crnu zastavu sa mrtvačkom glavom. U sljedećem kadru eksplodira ćošak jedne zgrade. Kuće koje gore, u daljini džamija, vojnici na tenkovima, ljudi sa crnim kapuljačama, snimci iz logora u kojima su bili Bošnjaci. Cijev koja gađa neku zgradu, po svemu sudeći u Sarajevu. Za kraj: artiljerijski pogodak u minaret.

Baja Mali Knindža ima više hitova, najveći je, ipak: „Ne volim te Alija,

zato što si balija, srušio si miran san! Nosila ti Drina sto mudžahedina – svaki dan!”

Raspjevani Miro Semberac zadužen je za izvedbu djela: „Jadna Bosno suverena”. Početak govori sve: „Jao jadna Bosno suverena /

Zbog Alije posta razorena / Što proglasi Bosnu suverenu / Ne imao glavu na remenu / Došlo vrijeme da se Srbi svete/ Sve džamije u oblake lete.” Pored verzije u kojoj umjetnik zaneseno cupka, postoji i animirana u kojoj je impresivan dio gdje Alija, nacrtan kao čiča Gliša, ostaje bez glave.

Sluša se već na kraju osnovne škole, širi, pored ostalog, u grupama koje djeca prave dok igraju kompjuterske igrice. „Ja sam te pjesme prvo čuo na internetu, od drugova koji su iz Dalmacije. U školi većina djece zna takve pjesme. Neki od nas to slušaju ironično, ali u razredu ima i neočetnika koji stvarno tako misle”, kaže Monitorov sagovornik, novopečeni gimnazijalac. Na pitanje ko je Alija Izetbegović kaže: ,,Neki Bosanac, biće predsjednik Bosne”. Ne zna ko je Slobodan Milošević.

Priča kako i među njegovim internet drugovima ima različitih, više ili manje zagriženih. „Jedan drug nas je jednom ubjeđivao da je jedini način da Srbi i Hrvati nešto zajedno urade da, ako se neka Bosanda raznese u crkvi, zajedno idu palit džamije”.

Nije riječ ni o kakvom podmlatku navijačkih grupa, nikakvi skinhedsi, nikakvi vjerni slušaoci srpske majke Cece Ražnatović, ne ni djeca sa margina društva. Obična djeca, 14-15 godina, dobri đaci. Osim ovog „specijalnog”, prate svjetske muzičke trendove.

U jednoj od crnogorskih škola dječaci su jednom odlučili da prirede koncert i uredno u školi otpjevali „Sve džamije u oblake lete” obogaćenu verzijom na engleskom. Školi je bilo najvažnije da niko za to ne čuje.

Većina ratničkog muzičkog smeća proizvedenog devedestih objavljuje se i na engleskom prevodu. „Oj Alija, Aljo” ima i verziju prevedenu na turski.

„Oj Alija Aljo, muslimanski izrode” prevedeno je kao „muslim degenerate.” Po onome što piše u komentarima, YouTube povremeno blokira neke od kanala bogatih takvim sadržajima, ali se oni brzo pojave pod drugim imenom. Podrška stiže odasvud. Ne samo: ,,Поздрав от България 🙂 СМЪРТ ЗА ТУРЦИТЕ!!!”, i od ostale slovenske braće, već i iz Engleske, Amerike… prosto, sa svih strana.

Koliko čitava stvar ima veze s mozgom pokazuje, recimo, to da je pjesma „Serbia strong – Bog je Srbin i on će nas čuvati”, sa sihovima „Karadžiću vodi Srbe svoje / Nek’ se vidi nikog se ne boje”, ilustrovana fotografijama Radovana Karadžića sa suđenja u Haškom tribunalu.

Koliko sve ima veze sa zapuštenim društvom, djecom bez predstave o vrijednostima, bez svijesti o tome šta je dobro, a šta zlo, pokazuje sve ostalo.

„Humor naše generacije je jednostavno takav”, kaže djevojčica koja objašnjava da se ona sa svojim društvom takvim pjesmama ruga. „Znam da ima puno glupih ljudi u mojoj generaciji koji to slušaju i koji se jednog dana mogu skupiti i uraditi ko zna šta”. To što ona zna, ne znaju oni koji bi morali znati.

Društvo u kojem je slagana laž na laži, u kom su ratovi devedesetih dijelom prekrečeni, dijelom prekriveni državnim zaboravom, nije ni voljno ni spremno da se bori protiv fašizma koji gmiže ispod površine i niko ne zna kad će i kako će eksplodirati. „Svaka misao, i ona najbolja i ona najgora, podrazumijeva mogućnost da se i ostvari: ona nosi težnu da se širi, da djeluje i da je drugi prihvate kao način mišljenja orijentacije i akcije”, piše profesor Đuro Šušnjić.

Na kraju osnovne škole, u posljednjoj lekciji iz istorije, đaci uče „Raspad Jugoslavije”. Na pet stranica sa gomilom fotografija u dva poglavlja: Kriza jugoslovenskog društva i Stvaranje novih država. Ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stali su u pet-šest bezličnih pasusa. Svaka rečenica kao da je sto puta procijeđena ne bi li bila što bezbojnija. Nikakvo čudo što, i ako nije preskočio posljednju lekciju, naš sagovornik ne zna ko je Slobodan Milošević. U udžbeniku postoji njegova fotografija iz Haga, piše i kad je tamo isporučen. Doktoru nauka koji nikad nije čuo za naše ratove da date to štivo, teško bi shvatio šta se zapravo događalo.

Svi stariji od pedeset godina svojm su očima gledali u kakve su se zvijeri pretvorili mnogi od onih koji su odrastali u bratstvu i jedinstvu. Nije lako čak ni zamisliti kako bi, ako bi bili prilike, izgledali ovi koji rastu uz leteće džamije.

Adolf i Eva

Zapuštenost crnogorskog društva očita je i po tome što niko više ne reaguje ni na sasvim očite stvari, nezamislive u uljudnom svijetu. Na državnom takmičenju u debatama, održanom prošle godine u podgoričkoj gimnazji „Slobodan Škerović” jedan od timova se zvao „Adolf i Eva”. „Niko im nije branio, svako može da odabere ime koje hoće” objašnjava Moniorova sagovornica, gimnazijalka.

Da ne bješe Nikšićana

Red je da se podsjeti: Baja Mali Knindža opjevao je i „Rat za mir”.

„Tamo pored plavog mora borila se Crna Gora / Kad je bilo stani-pani stizali su Nikšićani / Kada ono borba poče / kod Goražda i kod Foče.

Reci sestro gorska vilo / Kako li je tamo bilo / I po kiši i po blatu / Dubrovniku i Cavtatu / i Konavli i Ćilipi / Crnogorci kad zaškripi.

Da ne bješe Nikšićana i momaka iz Berana / Uvelo bi naše cvjeće kod Trebinja i Bileće. I tako dalje.

Ako ćemo pravo, Baja Mali Knindža neuporedivo je pošteniji od tvoraca i pisaca domaće istorije. Samo da je još dodao ubistva, silovanja, paljenje, etničko čišćenje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo