Kad prosječnom crnogorskom građaninu kažete da mladi slušaju i pjevaju fašističke pjesme, vjerovatno će pomisliti na omladinu privrženu nekoj od desničarskih partija i „evergrinima” kao što su: „Od Topole pa do Ravne gore” ili „Marširala kralja Petra garda”. Ništa od toga. Hitovi potiču iz devedesetih, zovu se, na primjer, „Sve džamije u oblake lete” i „Oj Alija, Aljo, muslimanski izrode” i u modi su već među djecom.
„Artist” se zove Rodoljub Roki Vulović. Teče pjesma: „Oj Alija, Alija muslimanski izrode / prevešće te Tuđman žednog preko vode /
Oj Alija Aljo male su ti međe / da si ost’o sa nama bile bi još veće”. Refren glasi: „Nema više turskih pita od posavskog zlatnog žita!”
Hit ima više verzija na internetu. Jedan video počinje kadrom tenka koji prolazi kroz ruševine, slijedi junak sa uzdignuta tri prsta. Potom vojnici kroz razoreni grad – moguće Vukovar – nose crnu zastavu sa mrtvačkom glavom. U sljedećem kadru eksplodira ćošak jedne zgrade. Kuće koje gore, u daljini džamija, vojnici na tenkovima, ljudi sa crnim kapuljačama, snimci iz logora u kojima su bili Bošnjaci. Cijev koja gađa neku zgradu, po svemu sudeći u Sarajevu. Za kraj: artiljerijski pogodak u minaret.
Baja Mali Knindža ima više hitova, najveći je, ipak: „Ne volim te Alija,
zato što si balija, srušio si miran san! Nosila ti Drina sto mudžahedina – svaki dan!”
Raspjevani Miro Semberac zadužen je za izvedbu djela: „Jadna Bosno suverena”. Početak govori sve: „Jao jadna Bosno suverena /
Zbog Alije posta razorena / Što proglasi Bosnu suverenu / Ne imao glavu na remenu / Došlo vrijeme da se Srbi svete/ Sve džamije u oblake lete.” Pored verzije u kojoj umjetnik zaneseno cupka, postoji i animirana u kojoj je impresivan dio gdje Alija, nacrtan kao čiča Gliša, ostaje bez glave.
Sluša se već na kraju osnovne škole, širi, pored ostalog, u grupama koje djeca prave dok igraju kompjuterske igrice. „Ja sam te pjesme prvo čuo na internetu, od drugova koji su iz Dalmacije. U školi većina djece zna takve pjesme. Neki od nas to slušaju ironično, ali u razredu ima i neočetnika koji stvarno tako misle”, kaže Monitorov sagovornik, novopečeni gimnazijalac. Na pitanje ko je Alija Izetbegović kaže: ,,Neki Bosanac, biće predsjednik Bosne”. Ne zna ko je Slobodan Milošević.
Priča kako i među njegovim internet drugovima ima različitih, više ili manje zagriženih. „Jedan drug nas je jednom ubjeđivao da je jedini način da Srbi i Hrvati nešto zajedno urade da, ako se neka Bosanda raznese u crkvi, zajedno idu palit džamije”.
Nije riječ ni o kakvom podmlatku navijačkih grupa, nikakvi skinhedsi, nikakvi vjerni slušaoci srpske majke Cece Ražnatović, ne ni djeca sa margina društva. Obična djeca, 14-15 godina, dobri đaci. Osim ovog „specijalnog”, prate svjetske muzičke trendove.
U jednoj od crnogorskih škola dječaci su jednom odlučili da prirede koncert i uredno u školi otpjevali „Sve džamije u oblake lete” obogaćenu verzijom na engleskom. Školi je bilo najvažnije da niko za to ne čuje.
Većina ratničkog muzičkog smeća proizvedenog devedestih objavljuje se i na engleskom prevodu. „Oj Alija, Aljo” ima i verziju prevedenu na turski.
„Oj Alija Aljo, muslimanski izrode” prevedeno je kao „muslim degenerate.” Po onome što piše u komentarima, YouTube povremeno blokira neke od kanala bogatih takvim sadržajima, ali se oni brzo pojave pod drugim imenom. Podrška stiže odasvud. Ne samo: ,,Поздрав от България 🙂 СМЪРТ ЗА ТУРЦИТЕ!!!”, i od ostale slovenske braće, već i iz Engleske, Amerike… prosto, sa svih strana.
Koliko čitava stvar ima veze s mozgom pokazuje, recimo, to da je pjesma „Serbia strong – Bog je Srbin i on će nas čuvati”, sa sihovima „Karadžiću vodi Srbe svoje / Nek’ se vidi nikog se ne boje”, ilustrovana fotografijama Radovana Karadžića sa suđenja u Haškom tribunalu.
Koliko sve ima veze sa zapuštenim društvom, djecom bez predstave o vrijednostima, bez svijesti o tome šta je dobro, a šta zlo, pokazuje sve ostalo.
„Humor naše generacije je jednostavno takav”, kaže djevojčica koja objašnjava da se ona sa svojim društvom takvim pjesmama ruga. „Znam da ima puno glupih ljudi u mojoj generaciji koji to slušaju i koji se jednog dana mogu skupiti i uraditi ko zna šta”. To što ona zna, ne znaju oni koji bi morali znati.
Društvo u kojem je slagana laž na laži, u kom su ratovi devedesetih dijelom prekrečeni, dijelom prekriveni državnim zaboravom, nije ni voljno ni spremno da se bori protiv fašizma koji gmiže ispod površine i niko ne zna kad će i kako će eksplodirati. „Svaka misao, i ona najbolja i ona najgora, podrazumijeva mogućnost da se i ostvari: ona nosi težnu da se širi, da djeluje i da je drugi prihvate kao način mišljenja orijentacije i akcije”, piše profesor Đuro Šušnjić.
Na kraju osnovne škole, u posljednjoj lekciji iz istorije, đaci uče „Raspad Jugoslavije”. Na pet stranica sa gomilom fotografija u dva poglavlja: Kriza jugoslovenskog društva i Stvaranje novih država. Ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stali su u pet-šest bezličnih pasusa. Svaka rečenica kao da je sto puta procijeđena ne bi li bila što bezbojnija. Nikakvo čudo što, i ako nije preskočio posljednju lekciju, naš sagovornik ne zna ko je Slobodan Milošević. U udžbeniku postoji njegova fotografija iz Haga, piše i kad je tamo isporučen. Doktoru nauka koji nikad nije čuo za naše ratove da date to štivo, teško bi shvatio šta se zapravo događalo.
Svi stariji od pedeset godina svojm su očima gledali u kakve su se zvijeri pretvorili mnogi od onih koji su odrastali u bratstvu i jedinstvu. Nije lako čak ni zamisliti kako bi, ako bi bili prilike, izgledali ovi koji rastu uz leteće džamije.
Adolf i Eva
Zapuštenost crnogorskog društva očita je i po tome što niko više ne reaguje ni na sasvim očite stvari, nezamislive u uljudnom svijetu. Na državnom takmičenju u debatama, održanom prošle godine u podgoričkoj gimnazji „Slobodan Škerović” jedan od timova se zvao „Adolf i Eva”. „Niko im nije branio, svako može da odabere ime koje hoće” objašnjava Moniorova sagovornica, gimnazijalka.
Da ne bješe Nikšićana
Red je da se podsjeti: Baja Mali Knindža opjevao je i „Rat za mir”.
„Tamo pored plavog mora borila se Crna Gora / Kad je bilo stani-pani stizali su Nikšićani / Kada ono borba poče / kod Goražda i kod Foče.
Reci sestro gorska vilo / Kako li je tamo bilo / I po kiši i po blatu / Dubrovniku i Cavtatu / i Konavli i Ćilipi / Crnogorci kad zaškripi.
Da ne bješe Nikšićana i momaka iz Berana / Uvelo bi naše cvjeće kod Trebinja i Bileće. I tako dalje.
Ako ćemo pravo, Baja Mali Knindža neuporedivo je pošteniji od tvoraca i pisaca domaće istorije. Samo da je još dodao ubistva, silovanja, paljenje, etničko čišćenje.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice